KOLUMNA Korekcija ili bezdan?

Neki će trenutno stanje nazvati cjenovnim balonom, dok će drugi prozvati sve monetarne autoritete diljem globusa što su novac u prethodnih desetak godina omogućili predostupnim.

Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan
Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan

Konačno, dočekali smo i to. Era povijesno niskih kamatnih stopa približava se kraju, a sudeći po izvedbi globalnih tržišta kapitala samo u prošlom tjednu, volatilnost se vratila na velika vrata, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Mnogi svjetski mediji, uključujući i hrvatske, gotovo da nagovještavaju krah svjetskih burzi nemilice prozivajući potencijalnu srednjoročnu kontrakciju gospodarske aktivnosti diljem globusa kao glavnog krivca. Ima li smisla nagovještavati recesiju po ne znam koji puta kada još uvijek na vidiku fundamenti za istu još uvijek ne postoje? Daleko je ovo od sloma financijskih tržišta, reći će iskusni no, zasigurno, vremena mirne plovidbe gonjena povijesno jeftinim novcem u nedostatku kratkoročnog mreškanja burzovnih valova, iza nas su. Nije li ovo zapravo potencijalno pozitivno u srednjem roku? Kako za koga.

Neki će trenutno stanje nazvati cjenovnim balonom, dok će drugi prozvati sve monetarne autoritete diljem globusa što su novac u prethodnih desetak godina omogućili predostupnim. Jasno, da središnje banke diljem svijeta na izvorno američku hipotekarnu krizu uzrokovanu hipotekarnim zajmovima sumnjivog boniteta prije desetak godina nisu odgovorile paljbom jeftinog novca, vrlo vjerojatno ne bi svjedočili ovim cjenovnim razinama, bilo da je riječ o nekretninskim, obvezničkim ili pak dioničkim tržištima. Vjerovali ili ne, i financijska tržišta imaju svoju fazu prekupljenosti kada investitori ne pitaju za cijenu, već impulzivno, gotovo neselektivno, kupuju sve što im dođe pod ruku. Zašto? Jednostavno, u potrazi za i najmanjim povratom na uloženi kapital, u nedostatku alternativnih rješenja, želimo li steći udjele u bilo kojoj vrsti financijskih instrumenta, svjesno stvaramo pritisak na potražnoj strani, dok je, naravno, ponuda ograničena. Za pretpostaviti je, u izobilju jeftinog novca, cijene vrlo često imaju samo jedan smjer – gore. Nije li to, zapravo, nešto čemu većina teži?

Ovaj puta, srećom, priča se razlikuje od tmurne, nikada zaboravljene 2008. godine. Uostalom, kada se najmanje nadamo, izuzetno dobri makroekonomski pokazatelji odjednom mogu postati malo manje dobrima, pita li se najveće igrače koji tresu svjetskim burzama. Što se dogodilo prošli tjedan da je u toj mjeri zatreslo sva svjetska tržišta kapitala, uključujući i hrvatsko? Zvuči li zamjetan rast plaća u prekooceanskom najvećem gospodarstvu svijeta kao hvalevrijedan makroekonomski pokazatelj ili kao nagovještaj promjene vjetrova? Na žalost, oboje. Pejorativno, ima li ‘na žalost’ uopće mjesta u jednom gospodarstvu poput američkog, pita li se građane?

Suočeni s umjerenim ili čak, usudio bih se reći, blijedim gospodarskim rastom diljem globusa, pa i u Hrvatskoj, godinama, mnoge je frapantno iznenadio nedostatak inflacije. Iako u svojoj osnovici za mnoge deterioracija kupovne moći i pojava s kojom se lakše susresti u knjizi nego u stvarnom životu, poznato je, blaga stopa iste ne mora značiti gospodarski krah, već upravo suprotno – nagovještaj rasta. Nije li logično da je ekspanzivna monetarna politika središnjih banaka diljem svijeta, rezultirajući povijesno jeftinim novcem konačno urodila plodom i za građane najvećeg prekooceanskog gospodarstva? Stopa nezaposlenosti koja koketira s razinama prirodne stope nezaposlenosti i istovremeni rast plaća? Gdje ćeš bolje? Ne tako brzo.

Prije ili poslije, bez obzira na višegodišnji nedostatak, inflacija je morala pokucati na vrata svih svjetskih gospodarstava pa i hrvatskog. Čemu onda tolika medijska pompa i prošlotjedni samoprozvani ponor na svim svjetskim tržištima kapitala? Strah od rasta kamatnih stopa koji, jasno, slijedi inflaciju. Krenimo od sebe, preferiramo li kupnju stambene nekretnine ili limenog ljubimca u uvjetima niskih ili viših kamatnih stopa? Koji je razlog konačnog rasta kamatnih stopa diljem svijeta? Upravo pojava čiji prekomjeran rast plaši sve gospodarske sudionike – inflacija. Uprihođuju li zadužena dionička društva diljem svijeta više u uvjetima viših kamatnih stopa? Jesu li građani spremni financirati svaki svoj potrošački hir skupljim kreditima jednom kada era povijesno niskih kamatnih stopa završi? Tržišna korekcija? Da. Bezdan? Vrlo vjerojatno ne.