Fićo – ‘Volkswagen’ bivše Juge

Marko Murković // Foto: Klikaj.hr
Marko Murković // Foto: Klikaj.hr

Zastava 750 ili popularnije – Fićo, svakako spada u legendarne limene ljubimce koji su obilježili cijelo jedno razdoblje te na taj način zaslužili da se o njima govori i danas.

Fićo je auto koji su od sredine prošlog stoljeća, točnije 1955. godine počeli proizvoditi u kragujevačkoj Crvenoj zastavi. Legenda je to jugoslavenskih cesta koju se, doduše u vrlo malom broju, na hrvatskim prometnicama može sresti i danas.

Obilježio je nekoliko generacija, a gotovo ne postoji obitelj koja u svojoj garaži, dvorištu ili na parkiralištu ispred zgrade nije imala jedan od primjeraka ove male gradske jurilice koja je uz malu doradu uspjela potegnuti i više od 120 km/h. Nešto snažniji model koji je imao agregat zapremnine 850 ccm uz dorade je jurio i do 140 km/h, no to je već bila vožnja na vlastitu odgovornost, opasna po život.

Fićo je bio pouzdan auto u kojem je, u skladu s razdobljem u kojem su ga proizvodili, prevladavala mehanika koja se, ako je i zakazala, mogla popraviti uz malo znanja, pomoć čekića ili odvijača. Održavanje ove male beštije bilo je gotovo džabe. Na novim, modernim automobilima prepunim elektronike, to je doslovno nezamislivo.

Na području bivše Juge vozile su se stotine tisuća Fićeka, bio je to auto kojeg je koristila šira društvena zajednica – od ondašnje milicije, hitne pomoći, vatrogasaca, a bio je čak i službeno vozilo u pojedinim poduzećima.

Nisu ga se sramili direktori raznih kombinata, pikova, zadruga i ostalih inačica tvrtki u ono vrijeme. Fićo je pravi simbol jednog minulog vremena, komunističkog odnosno socijalističkog uređenja u kojem se vrednovala domaća proizvodnja. Fićo nekad nije bio skup, a radnička klasa mogla si ga je priuštiti od svega dvije tri plaće što je danas također nezamislivo.

Iz sadašnje perspektive tehničke karakteristike ove legende nisu Bog zna što, no prema ondašnjim gabaritima sasvim su pristojne. U Fiću se u početku ugrađivao motor od 767 ccm i 22 kw, a kasnije je pojačan agregatom zapremnine 843 ccm i 23,4 kw.

Na opremu ne treba trošiti riječi jer je gotovo i nije bilo. Retrovizori su se kupovali naknadno, a interijer je bio i suviše jednostavan da bi se u njega ugrađivala neka posebna oprema. Sve u svemu, Fićo je u potpunosti ispunjavao svoju zadaću jeftinog gradskog automobila s kojim su mnoge obitelji putovale i na more, s prtljagom pričvršćenom na krov uz pomoć gurtni.

Na kraju, valja podsjetiti kako je Fićo bio prava zvijezda gotovo svih filmova i serija nekad snažne produkcije Jadranfilma, ali i filmova novonastalih država nakon raspada Jugoslavije. Ipak, samo je jedan Fićo u Hrvata ušao u legendu koja će se pamtiti još generacijama. Riječ je o onom crvenom, iz Osijeka, koji je postao simbol Domovinskog rata kada je završio pod gusjenicama tenka JNA. Taj je crveni Fićo dobio i svoj spomenik ali i novu ulogu u kojoj on gazi tenk.

Ne propustite: