[FOTO] KOLUMNA Je li pustolovina samo na drugom kraju svijeta?

Kako se možeš diviti drugoj zemlji ako svoju ne poznaješ? S čime ćeš usporediti divne tropske plaže ako nisi istražio svoje? Diviti se slonovima i lavovima, a da prije toga nisi vidio zvijeri svoje zemlje nema baš smisla. Žalosno je misliti da je trava kod susjeda zelenija, a ne upoznati svoje dvorište. Svoju zemlju. Imamo toliko sreće da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu.

Diana Bartolić // Foto: Klikaj.hr
Diana Bartolić // Foto: Klikaj.hr

Otkrivati nove svjetove je divno, širiti vidike, upoznavati nove kulture, vjerovanja, običaje… Predivan je osjećaj biti na drugom kraju svijeta i osjećati se kao kod kuće, osjećati se kao da i tu pripadaš. No, teško da možeš poznavati druge ljude ako prvo ne poznaješ sebe. Ne znaš tada što je dobro, što je loše, što vrijedno divljenja, a što gađenja. Upravo je isto tako i s putovanjima. Kako se možeš diviti drugoj zemlji ako svoju ne poznaješ? S čime ćeš usporediti divne tropske plaže ako nisi istražio svoje? Diviti se slonovima i lavovima, a da prije toga nisi vidio zvijeri svoje zemlje nema baš smisla.

Žalosno je misliti da je trava kod susjeda zelenija, a ne upoznati svoje dvorište. Svoju zemlju. Imamo toliko sreće da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu. Zemlji koja ima sve. Planine, rijeke, jezera, podzemlje, more, divljinu, plodne ravnice…a sve to bogato biljnim i životinjskim  svijetom. Ne istražiti svaki kutak ovog komadića raja bio bi grijeh. A kad se u tu pustolovinu uputiš s ljudima koje voliš savršenstvo je još veće.

Nakon pet godina (pre)čestog skitanja uzduž i poprijeko po Lijepoj našoj uzimam si za pravo reći da je to pustolovina. Prava. Uzbudljiva. Ponekad opasna, ponekad fizički teška. Ponekad divna i romantična, ponekad opuštajuća. No, pustolovina je to ništa manje vrijedna od one u Aziji, Africi ili bilo gdje drugdje. Pustolovina je to prepuna otkrića i divljenja, ali prije svega izuzetno zarazna.

Dok pišem ovo sjedim u visećoj ležaljci, i uz jutarnju kavicu slušam čarobnu mješavinu koja tvori očaravajući zvuk.  Mješavina je to huka vjetra dok se probija kroz krošnje bora pomiješana sa pjesmom cvrčka koji neumorno pjeva i šumom valova koji danas nježno obgrljuju stijene. Prizor je divan, a uživanje u njemu još divnije. Toliko da se teško natjerati da se radi išta drugo nego li uživa u prekrasnom Jadranu i upija njegova ljepota svim čulima. I dok uživam ovdje teško da mogu misliti da bih sada radije bila negdje drugdje, na nekom drugom kontinentu. Da bih radije ronila uz neke tropske ribe umjesto uz jadranske ugore i hobe.

Susjedovo dvorište nije zelenije, odgovorno tvrdim. Ljepota je u očima promatrača zar ne? A ako ne vidiš ljepotu u zalasku sunca dok stojiš na rubu stijene u koju ti se pod nogama razbijaju valovi dok iznad tebe prelijeću galebovi, a u daljini mirno plovi barka, onda je ne ćeš znati vidjeti ni na tropskoj plaži u sjeni palme s mekim, bijelim pijeskom pod nogama.

Ne propustite: