[FOTO] KRISTIJAN BELCAR Policijski narednik koji zrakom obilazi Hrvatsku i izrađuje letjelice

- Možete preletjeti 99% Hrvatskog teritorija na prilično malim visinama, što nije moguće velikom većinom današnjih letjelica, uz pridržavanje zakonskih regulativa – otkrio je on.

Kristijan Belcar // Foto: Privatna arhiva
Kristijan Belcar // Foto: Privatna arhiva

Kada mislite da ste upoznali sve različite ljude s brojnim aktivnostima, uvijek nas iznova iznenađuju novim stvarima. Tako je jedan Novačanin, iz sela pokraj Ivanca, Kristijan Belcar, ispričao čime se to bavi u slobodno vrijeme, osim što radi u PU varaždinskoj kao policijski narednik. Kristijan je pilot i instruktor, bavi se paraglajdingom, a neke je uvjete potrebno ispuniti kako bi se uopće mogli baviti tim sportovima.

Uvjet je da osoba mora zadovoljavati zdravstvene kriterije. Zdravlje mora biti dobro, a također treba zadovoljiti i određene fizičke napore. Potrebno je proći na liječničkom pregledu, koji je glavni uvjet prije izdavanja dozvole za pilota, a sve ostalo ovisi o volji i želji pojedinca koji se želi baviti time.

Paraglajding u prijevodu znači slobodno letenje, odnosno letenje bez paramotora. Kristijan se time počeo baviti još 2002. godine, a to zahvaljuje gospodinu Mariju Habeku koji je danas saborski zastupnik. Kako je Habek u to vrijeme bio jedan od vodećih pilota u Hrvatskoj, a time ujedno i jedan od rijetkih instruktora, on je Kristijanu bio prvi i glavni primjer i motivacija, nešto kao vjetar u leđa.

– Godinama sam bio član Paragliding kluba “Let” Ivanec, ali zbog nekih promjena u vodstvu kluba, ja kao i mnogi članovi više nismo bili u mogućnosti slijediti stavove pojedinaca. Sad sam već godinama član zagrebačkog kluba PARAfreek. Sam moj početak je bio prilično uzbudljiv i okružen odličnim društvom iskusnih pilota i početnika, a koje se kasnije razvilo u čvrsta prijateljstva. Moje školovanje za pilota paraglidera krenulo je 2002. godine i to nakon moje višegodišnje težnje da se dignem u nebeska prostranstva, naime u to vrijeme u mojoj okolici nije bilo mogućnosti letenja i isprobavanja s drugim letjelicama – najbliži aerodrom je bio u Varaždinu, gdje baš i nije bilo mnogo letjelica, odnosno organiziranih tečajeva – počeo je Kristijan koji je tek preko poznanika došao do broja mobitela Habeka te je čvrsto odlučio da ide do kraja.

Prije tog prvog susreta s Marijom koji je bio na livadi, Kristijan nije imao prilike vidjeti letjelicu izbliza, a u to vrijeme je takva letjelica bila prilično rijetka na nebu. Nakon dvije godine i skupljenih propisanih sati leta, Kristijan je uspješno položio ispit za pilota parajedrilice, i time stekao privilegiju da leti sam, bez prisustva instruktora na krasnim nebeskim prostranstvima.

– Nakon par godina, točnije, 2005., kupio sam i takozvani “Paramotor”, spravu koja se stavlja na leđa kao ruksak  i koji se kopča na klasično krilo – paraglider, te se polijetanje vrši s ravne livade u kontroliranim vremenskim uvjetima. Naravno, velika prednost polijetanja pomoću motora je u tome što vam je za sam start i slijetanje dovoljna čista travnata livada veličine 200 x 200 metara, te niste uvjetovani odlaskom na neki od startova na uzvisini ili planini da bi poletjeli. Budući da sam jedan od prvih pilota koji je uspješno savladao sve zahtjeve motornog letenje u Hrvatskoj, položio sam i ispite za instruktora parajedrilice sa pomoćnim motorom, te sam nositelj jedne od tri takve izdane licence u Hrvatskoj – pohvalio se Kristijan kojemu je najzanimljiviji dio tog sporta sloboda.

– Možete preletjeti 99% Hrvatskog teritorija na prilično malim visinama, što nije moguće velikom većinom današnjih letjelica, uz pridržavanje zakonskih regulativa – otkrio je on.

Do je ovaj sport i rizičan, koliko i lijep, govori o tome i Kristijan koji je do sada imao dvije nezgode tijekom nepažljivog leta svojom krivicom. Nezgode u ovom sportu nisu rijetke, a kako i sam Kristijan kaže, to većinom završi povrijeđenim ponosom samog pilota, ponekad oštećenjem opreme, a rijetko i samom povredom pilota. Sport je vrlo adrenalinski, ali zanimljiv za one koji se vole u takvo nešto upuštati. No, tu se javlja problem financijske prirode.

– Budući da ima dosta financijskih troškova, najrađe letim u okolici svoga doma. Bio sam iznad svih sela  i gradova u varaždinskoj županiji. Imam nekoliko prijatelja u susjednim županijama koji dijele ovaj sport sa mnom, često letim i iznad Zagreba do Samobora, te Koprivnice i Đurđevca. U prethodnim godinama obletio sam i dosta slavonskih sela i gradova, dio Bosne i Hercegovine te Slovenije – istaknuo je.

Što se natjecanja tiče, u paraglajdingu ima organiziranih natjecanja nacionalnog, državnog i lokalnog karaktera, dok kod paramotora nema takvih natjecanja zbog malobrojnosti pilota. Kristijan voli letjeti bez obaveza, samo za sebe i mir te promatrati svijet pod sobom.

– Strah, naravno da ga imam u malim i kontroliranim količinama. On je sasvim prirodan u ovom sportu ali nije baš poželjan, budući da ometa samu koncentraciju i razmišljanje, a i čemu trošiti vrijeme u zraku na negativno razmišljanje, kada možeš uživati u ljepotama krajolika u odabranom društvu – rekao je Kristijan kojemu su dani uvijek popunjeni, pa uz sve obaveze svoje vrijeme provodi s kćeri Magdalenom.

– Osim što volim podignuti svoju guzicu pod oblake, kao dugogodišnji modelar posjedujem nekoliko RC letjelica, od aviona i jedrilica, do dronova te modela paraglidera. Kao modelar sam dizajniram i izrađujem neke od svojih modela, budući da mi 3D modeliranje i dizajniranje dobro leži, te posjedujem 3D printer, što mi uvelike skrati vrijeme u dugim zimskim noćima – otkrio je i da se bavi fotografijom, a priroda i krajolici iz zraka i zemlje su mu prava strast.

Za kraj, ono najbitnije što bi rekao svaki avanturist je da slobodno probate ono što mislite da je vrijedno življenja, no, nije svaki sport za svakoga.

– Živi se samo jednom, pa treba čim prije početi sa stvaranjem lijepih uspomena – zaključio je.

Ne propustite: