[FOTO] LIKOVNI RADOVI Pogledajte radove talentiranih učenika iz Osnovne škole ‘Fran Koncelak’ Drnje

O zanimljivoj izložbi vezanoj uz poznatu pjesmu Bohemian Rapsody Freddija Mercuryja koja je nastala zahvaljujući učitelju Mariu Dimiću i njegovim učenicima iz Osnovne škole "Fran Koncelak" Drnje, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Vedrana Vetma napisala je osvrt.

Mario Dimić, prof.likovne kulture, Vedrana Vetma, prof. hrvatskog jezika i učenici

O zanimljivoj izložbi vezanoj uz poznatu pjesmu Bohemian Rapsody Freddija Mercuryja koja je nastala na inicijativu učitelja Maria Dimića, a uz pomoć njegovih učenika iz Osnovne škole “Fran Koncelak” Drnje, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Vedrana Vetma napisala je osvrt.

“Pjesma Bohemian Rapsody iznenadila je publiku i struku u ljeto 1975. godine, a ni do danas nije prestala intrigirati slušatelje i dobivati razne interpretacije. Iste godine rođen je i naš nastavnik Mario Dimić koji često naglašava kako on i njegova omiljena pjesma zajedno slave rođendan. Simbolika nije slučajna, jer je upravo ta pjesma uvelike utjecala na kreativni životni put našeg Marija, a ove godine ga je inspirirala i za završnu izložbu likovno nadarenih učenika 8. razreda Osnovne škole “Fran Koncelak Drnje”.

S obzirom na to da pjesma govori o trenutku unutarnje preobrazbe i traženju sebe, Mario je individualni iskaz uzdigao na općenitu razinu te ga učenicima predstavio kao pronalaženje sebe u svakom smislu riječi. Završetak osnovne škole vrijeme je velikih odluka i dvojbi, učenici prolaze velike tjelesne i duhovne promjene te pronalaze novi identitet s kojim će nastaviti putovati kroz život. Iako njihovi učitelji i roditelji imaju od njih određena očekivanja, oni pokušavaju živjeti u skladu sa samima sobom, bez obzira na društvene norme ili očekivanja bližnjih. Upravo sličan životni rez, proces pronalaženja sebe, napravio je Freddie Mercury.

Bohemian Rapsody retrospektivan je prikaz Freddyjeva života, preciznije, umjetnički prikaz trenutka njegove preobrazbe u novog čovjeka. Glazbena kritika često pjesmu dijeli u 5 dijelova; smireni uvod s pjevanjem a capella, zatim slijede balada, rock i opera, dok je na kraju pjesma uokvirena smirenim solom koji je nalik početku pjesme. U njoj iznosi neminovnost promjene na koju nije mogao utjecati, ali i prikazuje svoje odnose s bližnjima koji su nakon toga bili zauvijek izmijenjeni. Nastavnik Dimić odabrao je ključne motive iz pjesme prikazujući najvažniji događaj u Freddie jevu životu. Na početku pjesme Freddie poziva svoju okolinu da ga pogleda i vidi da on nije ništa drugačiji od ostalih te da je samo siromašni dječak koji ne traži sažalijevanje. (Otvori oči/Pogledaj u nebesa i vidi/Ja sam samo siromašan dječak). Za prikaz uvodnog dijela pjesme, učenica Monika Picer nacrtala je motiv očiju koje promatraju Freddyjevo djetinjstvo.

U solo dionici, koju glazbeni kritičari nazivaju baladom, događa se dramski zaplet u naraciji pjesme. Freddy ispovjednim tonom govori majci da je izvršio (samo)ubojstvo. (Mama, ubio sam čovjeka./ Uperi sam pištolj u njegovu glavu,/Povukao okidač, sad je mrtav.) Metaforički, ubojstvo ovdje inicira napuštanje svog starog „ja“ i heteroseksualne veze, te preobrazbu koja će odrediti njegov daljnji život. Na vrhuncu svoje karijere, nakon uspješnog prethodnog albuma iz ’74, skupina Queen imala je kreativnu slobodnu te je Freddie iskoristio priliku iskreno iznijeti svoju najdublju intimu ne razmišljajući kako će ju publika prihvatiti. Ključni trenutak u kojem pjevač odbacuje svoje staro “ja“ i svoju vezu, prikazala je učenica Emina Hrženjak naslikavši njegov dvostruki portret.

Učenica Iva Betlehem naslikala je njegovu partnericu Mary koja ostaje sama, simbolično Freddieju okrenuta leđima. Freddie se u idućim stihovima ispričava majci što ju je razočarao, no zaključuje da je to jednostavno tako trebalo biti. Freddie shvaća da je morao otići, no suočava se s bolnom istinom o svojoj sudbini i žali što se uopće rodio. Odgojen po religijskim načelima, Freddie nikad nije mogao biti ono što uistinu jest, bez razočaranja svojih roditelja. Njegov dirljiv oproštaj s majkom, prikazan motivom oka koja plače, prikazala je učenica Lea Čižmešija. Balada završava Freddiejevim ulaskom u novu vezu, a njegov novi portret i partnera prikazuju Filip i Nicol.

Operni dio pjesme, novina u tadašnjim glazbenim krugovima, sadrži lirske reference na likove iz talijanske komedije dell’ arte, poznate ličnosti te pojmove iz različitih kultura. (Scaramouch, Galileo, fandango, Figaro, Magnifico, Bismillah) Neki glazbeni kritičari smatraju da pojedini likovi prikazuju same članove banda. Dvorsku ludu, Scaramoucha iz talijanske komedije dell’arte likovno je prikazao učenik David Polančec. Vrhunac pjesme, u kojoj se suparničke frakcije u paklu bore za pjevačevu dušu prezentiran je motivom Belzuba, “gospodara muha“ ili demona koji vlada paklom, prikazala je učenica Lana Erega.

Rock dionica koja slijedi Freddiejev je obračun s bližnjima koje optužuje za izdaju i nerazumijevanje. (I ti misliš da me možeš skameniti i pljunuti mi u oko. Ti misliš da me možeš voljeti i ostaviti da umrem?) Suočen s naznaka bolesti koja ga već polagano vodi ka kraju, Freddie očajnički brani svoj izbor i najavljuje želju za odlaskom (Moram otići, moram smjesta otići odavde.) Portret pjevača suočenog s napuštanjem ovozemaljskog života prikazala je učenica Lorena Matišić. Nakon žestokog rock obračuna, slijedi smirenje glazbe i oproštajni stihovi („Stvarno ništa nije bitno…“) u kojima Freddie sugerira da ćemo svi, bez obzira na svoje želje i živote, svi napustiti ovaj svijet. Napetost se smanjuje, Freddie se miri sa svojom sudbinom i u iščekivanju transcendentalnog, nailazi na polagano nestajanje i mir.

U današnjem svijetu, odrasli se teško snalaze s pomaknutim moralnim vrijednostima, a pogotovo je teško djeci u pubertetu. Mediji nameću lažne i nedostižne ideale koji djeci iskrivljuju sliku o samima sebi te stvaraju rascjep između želja i realnosti koji postaje ozbiljan izvor frustracija. Ova izložba učeničkih radova, koristeći motive iz pjesme Bohemian rapsody ohrabruje nas da svijetu pokažemo svoju različitost i individualnost, da pokažemo pravog sebe bez obzira na to hoće li nas naša okolina prihvatiti. Ako ostanemo uklopljeni u masi, hoćemo li moći ostaviti iza sebe trag originalnosti koji će biti svjedok našem životu i pokušaju da svijet učinimo boljim?”

Vedrana Vetma, prof. hrvatskog jezika i književnosti

Ne propustite: