FOTO Martina Šimunković: Kako su nastale Koogle

Martina Šimunković, vlasnica tradicionalnog staklopuhačkog obrta Koogle // Foto: Slavko Miđor/PIXSELL (Ustupila M. Šimunković)
Martina Šimunković, vlasnica tradicionalnog staklopuhačkog obrta Koogle // Foto: Slavko Miđor/PIXSELL (Ustupila M. Šimunković)

Martina Šimunković iz zagrebačkog Gornjeg Stenjevca treća je generacija u obitelji koja stvara nevjerojatne božićne ukrase. Preuzimajući obiteljski obrt, proizvodi staklene kuglice koje dekorira s nizom prirodnih materijala – perjem, špagom, drvom, suhim biljem, mahovinom, školjkama, pijeskom, vunom, bobicama i papirom, ali i sitnicama kao što su drvene perlice, bojice, gumbići, fotografije…

No, nisu samo kuglice u pitanju. Rade se adventski vijenci, lusteri, razne dekoracije za svečane prigode kao što su vjenčanja ili rođendani, uskršnje dekoracije, kombinacije staklenih kuglica i lampica te staklene kuglice ukrašene ručno proizvedenom čipkom bake Katice.

Ova konzervatorica za kulturna dobra u Ministarstvu kulture radi na zaštiti i očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je na odsjecima za povijesti umjetnosti i etnologije i kulturne antropologije. Nakon 11 godina provedenih na zaštiti i očuvanju, između ostalih i ugroženih tradicijskih obrta diljem Hrvatske, odlučila se, kaže, da je vrijeme da pokuša spasiti i nastaviti svoj, odnosno obiteljski obrt kojeg je nakon Drugog svjetskog rata započeo njen sada pokojni djed Ignac Križanić, a nastavio otac Josip.

Kako to da ste se odlučili obnoviti obiteljsku tradiciju izrade kuglica?

Nakon što je moj otac prije 15 godina, radi ekonomske neisplativosti, odustao od izrade kugli od stakla, ideja o povratku staklenih ukrasa javila mi se prije dvije godine u ljetnim mjesecima te smo s Kooglama uspjeli izaći na tržište koje ih je prepoznalo kao nešto novo i estetski vrijedno, a na sve to dodatnu ‘težinu’ daje joj ručna izrada iz ugroženog tradicijskog obrta, koju kupci posebno cijene.

Koliko teško je svladati tehniku puhanja stakla?

Kada sam ocu izložila svoju ideju, ja sam željela odmah početi puhati kuglice, ali on me spustio na zemlju i rekao da ću kuglicu moću napuhati tek sljedeće godine u ovo vrijeme, dakle prije godinu dana. Sada sam još uvijek u fazi vježbanja, ali s ponosom mogu reći da su i kuglice koje sam sama napuhala već u opticaju. Dakle, za izučiti vještinu puhanja stakla potrebna je najmanje godina dana rada, strpljenja i upornosti. Budući da imam svoje osmosatno radno vrijeme, dvoje male djece i puno ostalih obaveza, kod mene proces izučavanja traje i duže. To je dugotrajan proces jer se temelji na osjećaju. Da nema oca, teško da bih sama savladala umijeće puhanja stakla. Zato valjda ti obrti uvijek ostaju u obitelji. Za sada nudimo ručno puhane prozirne kuglice promjera 6, 8 i 10 centimetara, dok su nekada u obiteljskom obrtu izrađivali i druge oblici koji se dobivaju stavljanjem zagrijanog stakla u kalupe. Tako su iz naše radionice izlazili stakleni ukrasi u obliku ptičica, češera, vurica, ivančica, srca, siga, limuna, špica i klasičnih okruglih kuglica raznih veličina i boja. Vjerojatno još dan-danas mnogi Zagrepčani čuvaju i s posebnom pažnjom i nostalgijom izvlače ukrase iz kutija i odmataju ih iz papira pred Božić. Na našoj Facebook stranici dobivamo poruke od ljudi koji nam javljaju da čuvaju naše božićne ukrase već 30 i više godina. To je jako lijepo čuti.

Koliko vam, u prosjeku, treba vremena da napravite jednu kuglicu, s određenim motivima unutar?

Kuglice se rade u fazama. Dakle, prvo se napuše određena količina, a zatim se dorađuje i puni s materijalima, a posljednja faza je pakiranje proizvoda. Od prozirne staklene cijevi od koje se izrađuju kuglice do završnog proizvoda koji je upakiran u kartonsku kutiju spreman za police u dućanu, potrebno je svaku kuglicu ‘prebaciti’ točno devet puta iz ruke u ruku, što govori o složenosti procesa za koje je potrebno vrijeme i strpljenje. Proces izgleda otprilike ovako. Iz staklenih cijevi koje se na plameniku tale, izrađuju se male ampule, iz kojih se kasnije pušu kuglice.  Nakon puhanja kuglice, slijedio je proces srebrenja kuglice tzv. amalgamiranje, da bi se dobio klasičan srebrni odsjaj. Srebrenje se radi u unutrašnjosti kuglice, dok se kuglica boji s vanjske strane. Koogle su izbjegle ovu fazu, obzirom da se ostavljaju prozirnima. Tada se doslovno igram s njima, isprobavajući razne kombinacije prirodnim materijalima.

Gdje pronalazite nove ideje?

Razmišljajući o ukrasima kojima bih sama voljela okititi stambeni prostor, nagovorila sam oca da zajedno pokušamo stvoriti drugačiji proizvod. Željela sam stvoriti proizvod koji je proizašao iz tradicije, ali koji izlazi iz okvira tradicionalnog. Za mene je staklo oduvijek bilo jedan od najčudesnijih materijala od kojeg je moguće dobiti predmet visoke estetske vrijednosti. I tako su nastale Koogle koje bih opisala u dvije riječi: čisto i nenametljivo. Željela sam božićnu staklenu kuglu ‘očistiti’ od detalja koji ju opterećuju te stvoriti predmet u kojemu se odražava jednostavnost, čistoća i minimalizam, a prozirno staklo je idealan medij za stvaranje tog dojma. Inspiraciju za Koogle pronalazim u prirodi. Staklo je jedan od najčudesnijih materijala koje čovjek već tisućama godina koristi za stvaranje predmeta upotrebne, ali i čisto estetske vrijednosti. Iako je gotov predmet na dodir tvrd i hladan, u procesu obrade, staklo je žitko. Obzirom da je staklo potpuno prirodni materijal, Koogle se i ukrašavaju na način da se pune prirodnim materijalima (perje, špaga, drvo, suho bilje, mahovina, školjke, pijesak, vuna, bobice, papir itd.), ali i ostalim materijalima (drvene perlice, bojice, gumbići, fotografije itd.). Materijali kojim se pune Koogle su ograničeni na one lagane. Naime, da bi se izbjegli lomovi koje može prouzročiti teška ispuna kada se Koogla objesi na granu, nije preporučljivo Kooglu prepuniti teškim materijalom, tako da se pri punjenju Koogli mora uzeti u obzir karakteristike materijala kojima se pune.

Konkurencija je zasigurno velika.

Primijetila sam da su na tržište ponuđene ručno puhane staklene kugle za bor koje se dorađuju klasičnom metodom srebrenja, bojanja i kasnije oslikavanja ‘zimskim’ i ‘božićnim’ motivima kao što su grančice, kućice, pahuljice, snjegovići i tako dalje. U posljednje vrijeme u doradi je prisutan i motiv s licitara kojim se ukrašavaju staklene kuglice, zatim popularno je personaliziranje kuglica ispisivanjem imena osobe kojoj se želi pokloniti kuglica, česti su i natpisi ‘Sretan Božić’, iscrtavaju se logotipi nogometnih klubova… Svakako da takve dorađene kuglice imaju svoje kupce, no željela sam ponuditi staklenu kuglu koja se odmiče od podilaženja masovnom ukusu. Neki dan me jedna mlada žena pitala da li imam kuglicu sa zvončićima. Ja sam joj odgovorila da ne radim kuglice s božićnom ikonografijom, a ona mi je odgovorila: ‘Sretno s prodajom’. Svake godine dopunjavamo svoj asortiman kao npr. Koogle na koje se nanose pozlaćeni i srebrni listići te apliciranje ručno rađene čipke moje bake Katice. Također, veliku pažnju su izazvali nizovi ručno puhanih kuglica koje stavljam na lampice i tako se dobije minimalistička, svečana dekoracija jer staklo i svjetlo su dva idealna medija za postizanja svečanog blagdanskog ugođaja. Takva dekoracija je pravi hit i moguće ju je koristiti i van blagdanskog vremena. Ove godine osmislili smo Kooglu koja u tijelu ima rupu kroz koju je moguće ‘ubaciti’ neki veći predmet kao što je, primjerice, češer, orah, neka veća zimzelena grana…

Je li hrvatsko tržište prepoznalo vaš rad i trud?

Moj otac je prije petnaestak godina, na žalost, odustao od izrade staklenih kuglica. Na žalost, ovdje se radi o klasičnom primjeru obrtnika u Hrvatskoj. Obzirom da se radi o ručnom radu, proces izrade je iscrpan i kada se zbroje troškovi izrade, skup, a tržište je bilo sve više zasićeno jeftinim, uvoznim industrijskim proizvodima. Tako ručno rađena staklena kuglica je u samom startu skuplja od uvozne industrijske te su se kupci redovito okretali za jeftinijim proizvodima, radi sve teže ekonomske situacije. Obzirom da se radi o ukrasnom predmetu, dakle, nekome je to čisti luksuz bez kojeg i može. Industrijski proizvodi preplavili su trgovačke centre i s time su nestali i nekadašnji ‘štanderi’, ljudi koji su na sajmovima prodavali ručno rađene kuglice koje su otkupljivali od našeg obrta. Također, u posljednjih nekoliko godina primijetila sam da su sve više na tržište ponuđeni ručno izrađeni uporabni ili ukrasni predmeti koji su proizvedeni lokalno i odlikuju se svojom kvalitetom i dizajnom. Tu ima vrhunskih predmeta produkt dizajna i predivnih predmeta proizašlih iz tradicijskih obrta. Ljudi su postali nevjerojatno produktivni i kreativni, a smatram da je to odgovor na tržište zasićeno jeftinim industrijskim proizvodima koje karakterizira uniformiranost i nedostatak kreativnih rješenja. Upravo u tom smjeru sam razmišljala kada mi se rađala ideja za Koogle i mislila sam da je pravo vrijeme za ponuditi jedan poznati, domaći predmet u drugačijoj prezentaciji, a za čiji nastanak je nužno ponovno aktivirati i nastaviti tradiciju obiteljskog staklopuhačkog obrta

Tko kupuje Vaše kuglice?

Dosta se javljaju tvrtke koje Koogle poklanjaju svojim poslovnim partnerima kao poklon za Božić. Dobra alternativa za upaljače, kemijske ili rokovnike. Koogle su idealne kao originalni poklon, ali i kao dekoracija koja nije nužno vezana uz božićno vrijeme već se može uklopiti u svakodnevni dekor stambenog prostora. Koogle su se nekako same po sebi isprofilirale kao proizvod koji se nudi u dućanima koji prodaju ručno rađene predmete visoke estetske vrijednosti, dakle radi se o umjetničkim predmetima, predmetima vrhunskog produkt dizajna ili pak predmetima napravljenima tehnikama raznih tradicijskih obrta. Koogle su namijenjene za ljude koji su neopterećeni stereotipima, otvoreni za nove percepcije i cijene ručnu izradu. Kako svaki od ovih navedenih dućana ima svoju klijentelu, tako se niti svi proizvodi ne prodaju jednako. Negdje prolaze više avangardniji izgled, a negdje ipak klasičniji. Ovo je treća godina zaredom da nudimo staklene Koogle za Božić i moram priznati da me svake godine iznenadi sve veći interes za proizvodima. To je vjerojatno znak da se ljudima taj proizvod sviđa.

Majka ste dvoje djece, kako uz njih i ostale obaveze uspijevate izdvojiti vrijeme za ovaj posao?

Uz osmosatno radno vrijeme i dvoje male djece koja su tek krenula u školu, njihove vanškolske aktivnosti i ostale kućanske i ostale obaveze, ostaje mi jako malo vremena za izradu stakla. Svodi se tek na rad vikendom ili ulovim vremena preko tjedna u kasno poslijepodne pa ostanem u radioni do noći. Takav tempo je jako iscrpljujući, ali ne traje cijelu godinu pa se može izdržati. Jako je važna podrška supruga koji tada u studenom i prosincu preuzima veću brigu oko djece i njihovim obavezama.

Gdje se sve mogu pronaći Vaše kuglice?

Već prošle godine su muzeji prepoznali priču s Kooglama kao originalnom proizvodu proizašlom iz tradicijskog obrta i ponudili ih u prodajni asortiman svojih suvenirnica tijekom Adventa. Tako imamo odličnu suradnju, koju nastavljamo i ove godine, s Muzejom za umjetnost i obrt, te smo u suradnji s MUO-om izradili suvenir inspiriran izložbom Orašar – najljepša božićna bajka, koja će se otvoriti 27. studenog i trajat će do 26. veljače, zatim s Etnografskim muzejom u Zagrebu i Galerijom Klovićevi dvori. Koogle se mogu naći u dućanima Take Me Home u Tomićevoj ulici u Zagrebu, Croatian Design Superstore u Martićevoj ulici u Zagrebu te u Opatiji u knjižari Adamić. Za sada staklene Koogle izrađujemo u tri veličine promjera 6, 8 i 10 centimetara, a pakiraju se u posebne ukrasne kartonske kutije.

Ne propustite: