FOTO Mercedes W 123 – Hercegovcima krasi i nadgrobne spomenike

Bili su to doslovno nepoderivi auti, a nerijetko se i danas mogu pronaći koji primjerci iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako šljokću i škrebeću onim prepoznatljivim lijenim zvukom.

Marko Murković // Foto: Klikaj.hr
Marko Murković // Foto: Klikaj.hr

Nepoderivi, neuništivi i pouzdani dizelaši iz Stuttgarta na prostorima bivše države i danas uživaju kultni status, a kod Bosanaca i Hercegovaca krase čak i nadgrobne spomenike.

Mercedesi 200 i 300 D, nepoderive strijele na ovim prostorima su se kroz desetljeća svrstavali u jedne od najpoželjnijih i najizdržljivijih automobila koji su vrijedili svakog dinara. Obožavali su ih poslovnjaci, državni službenici, mafija, taksisti i obična raja. Pogotovo ona što bi se nakon nekoliko godina krvavog rada na baušteli vratila iz Njemačke u svoje rodno selo, kamenjar ili zabit u nekom šumarku iz kojeg je otišla trbuhom za kruhom.

Često se prije dolaska na kućni prag svratilo do nekad omiljene gostionice ili krčme na čašicu razgovora sa starim društvom koje je zbog takve sudbine ili čega već, odlučilo ostati na djedovini. Tada se pričalo o problemima koji nikako da prođu, a ti isti bauštelci kočoperili bi se poput paunova i prijateljima pokazivali u čemu su se vratili iz Dojčlanda. Isplati se, krvav je to posao, ali barem se ima para… prepričavali bi pokazujući svoje limene ljubimce.

Divilo im se cijelo selo, rodbina i prijatelji koji su ih imali prilike prvi vidjeti.

Bili su to doslovno nepoderivi auti, a nerijetko se i danas mogu pronaći koji primjerci iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako šljokću i škrebeću onim prepoznatljivim lijenim zvukom. Ne da se Meca ni nakon pola milje kilometara u kotačima. Jednostavno ide i ide. Nisu mu čak zamjerali ni potrošnju od preko 10 litara dizela jer je udobnost i sigurnost u tom automobilu bila ono zbog čega se nije gledalo na nikakve druge mane.

Uz to, bili su i statusni simboli. Ulicama Beograda, Zagreba, Sarajeva, Ljubljane, Skopja i ostalih velikih gradova bivše države 200 i 300 dizelaši škljokotali su desetljećima. Jednostavno obožavani i najomiljeniji uz Golfove kojih je također bilo u svim slojevima društva. Mercedes 200D proizvodio se od sredine šezdesetih godina, a kasnije je imao različite oznake kojima je baza bila 200 ili 300. Pokretali su ga uglavnom 2.0 litreni četverocilindraši s četiri brzine ili jače verzije do 3.0 litre.

Dizelaši se nisu mogli dičiti bijesnom ergelom ispod haube, no svakako su bili za ono vrijeme i više nego hvale vrijedni. Od 93 do 123 KS. Performanse također nisu bile Bog zna što, no cilj ovog auta nije niti bio jurnjava već udobnost, pouzdanost i dugovječnost. Taj je cilj na kraju i postignut, a dokazi da je tome tako i danas su na cestama.

Ne propustite: