FOTO Nagrađivana novinarka razgolitila svu surovost našeg društva

'Kako ste' je zbirka koja se sastoji od šest priča u kojoj nas Barbara Matejčić uvodi u živote ljudi koji su iz različitih razloga diskriminirani, nepovlašteni, a čije su priče istinite i nikad ispričane u medijima.

Barbara Matejčić, višestruko nagrađivana slobodna novinarka, u srijedu je u Knjižnici i čitaonici “Fran Galović” koprivničkoj publici predstavila svoju zbirku priča “Kako ste”. U razgovoru sa Sinišom Bosancem, koji ju je i predložio kao gošću knjižnice odmah po izlasku knjige, B. Matejčić je dala uvid u problematiku kojom se zaokuplja u pričama objavljenima u knjizi te koji joj je bio motiv za objavljivanje. Odmah na početku naglasila je kako se zbog objavljivanja zbirke priča ne osjeća kao književnica, već da je njezina profesija isključivo novinarska.

“Kako ste” je zbirka koja se sastoji od šest priča u kojoj nas B. Matejčić uvodi u živote ljudi koji su iz različitih razloga diskriminirani, nepovlašteni, a čije su priče istinite i nikad ispričane u medijima. Jezik lijepe književnosti upotrijebljen je za nešto što se zaista dogodilo.

– Bavim se temama ljudskih prava, postratnim sredinama, Romima, nasiljem nad ženama, imigrantima, siromaštvom, golim životima – objašnjava B. Matejčić i dodaje kako su sve priče objavljene u njezinoj knjizi napisane po svim postulatima novinarske struke te da iako one spadaju u medije, nikad u njima nisu objavljene.

Sve priče u zbirci “Kako ste” različite su tematike. Na okupu ih drži iskustvo diskriminacije, poniženosti, drugosti, a na tu drugost pojedinci nisu imali nikakav utjecaj, naglasila je autorica, te istaknula kako je pri pisanju željela slijediti ton i atmosferu svake osobe čiju je priču iznosila.

U njezinoj zbirci tako možemo čitati o pretučenim lezbijkama za vrijeme trajanja Gay Pridea u Splitu, mladoj ženi koja je ostala u invalidskim kolicima, osječkom civilu koji je ubijen, Zagrepčaninu koju je u sedamnaestoj godini ostao slijep, romskoj djevojčici iz međimurskog depriviranog naselja koja se kroz obrazovanje pokušava izvući iz svoje nezavidne situacije i shizofrenoj ženi koja se suočava sa svojom dijagnozom.

Njezin fokus u svim tim pričama je što se dešava nakon što se dogodi nesretna situacija pa se tako kod ubijenog osječkog civila bavi njegovom obitelji jer smatra da ubojstvom ne staje količina nepravde koja je nanesena, već se ona nastavlja dalje.

B. Matejčić na različite načine dolazi do tema o kojima piše te ističe kako je to zapravo najteži dio novinarskog posla. Ljudi najčešće imaju osobnu motivaciju za priču, a ne društvenu promjenu na bolje. Isto tako, kaže da se teško može poistovjetiti s tim pričama, ali može ući u njihove živote i pokušati ih razumjeti.

– Ne mogu se poistovjetiti s nečim što mi nije dano, mogu pokušati razumjeti i prenijeti ono što mi je rečeno i što sam iz različitih izvora pročitala o stanjima u kojima oni jesu – govori B. Matejčić i kaže da se ne čudi u kakvim sve uvjetima ljudi žive.

– Nisam uronila u ove teme nepripremljeno, bavim se određenom količinom nesreće u ovom društvu, ne iznenađujem se i jasno mi je kakav je svijet u kojem živimo – kaže B. Matejčić te dodaje kako ona u njemu zauzima voajersku poziciju.

Osvrnula se i na masovne medije za koje tvrdi da su senzacionalistički te da ne bi trebali obavljati socijalnu ulogu države. Istaknula je kako voli posao slobodne novinarke jer ovisi samo o sebi, zadovoljna je onime radi, zna da mora raditi iz dana u dan kako bi preživjela i naglašava kako će cijenu svoje slobode tek kasnije moći osjetiti.

Ne propustite: