FOTO Varaždinski ‘buvljak’ dva puta tjedno postaje centar grada

Na varaždinskom ''buvljaku'' izlažu uglavnom penzioneri ili ljudi slabijeg imovinskog statusa, stoga je svaka potencijalna kupnja, odnosno prodaja, važna kako bi zaradili koju kunu više, na ionako niske iznose mirovina.

Juraj Vurnek // Foto: Lea Brlek Katanec
Juraj Vurnek // Foto: Lea Brlek Katanec

Popularno varaždinsko sajmište na Banfici dva puta tjedno, četvrtkom i subotom, vrvi od trgovaca i kupaca, a upravo je protekli četvrtak bio jedan od takvih dana kada smo odlučili provjeriti kakva je ponuda i potražnja na varaždinskom buvljaku.

Od krumpira, jabuka, kupusa i luka, preko odjeće i obuće te kućnih potrepština, pa sve do starih slika, gramofonskih ploča, dječjih igračaka, alata, starih knjiga, na varaždinskoj staroj krmi ima doslovno – svega.

Za oko nam je zapeo mali štand, točnije ponuda starih dijelova za bicikle i to oldtimere i simpatičan Juraj Vurnek (70), koji je na sajmištu već nekoliko godina.

– Ja nudim opremu i dijelove za bicikle i to oldtimere, jer sam oduvijek volio stare bicikle, koje i dan danas sam popravljam i prodajem. Moji kupci su uglavnom muškarci, no ima i žena, koje se u bicikle ponekad razumiju i bolje od muškaraca – ispričao nam je Juraj i dodao kako sama prodaja ovisi i o broju posjetitelja sajma, ali i o vremenu.

– Danas nema toliko ljudi, vjerojatno zbog vremena, inače zna biti sve puno, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci. Pozicija štanda ovisi i o brzini pa ”tko prvi, njegova djevojka” – smješka se Juraj i nastavlja kako je prodaja na sajmovima prigodna prvenstveno za sve one koji si istu tu robu ne mogu priuštiti kupnjom u specijaliziranim trgovinama.

Na varaždinskom ”buvljaku” izlažu uglavnom penzioneri ili ljudi slabijeg imovinskog statusa, stoga je svaka potencijalna kupnja, odnosno prodaja, važna kako bi zaradili koju kunu više, na ionako niske iznose mirovina.

Tako se na ”krpanje” svoje mirovine osvrnula i Vera Cicak (55), koja nam je ispričala kako izgleda jedno njezino prijepodne na sajmištu.

– Ovdje sam dva puta tjedno i tako već punih 9 godina, a prodajem stvari za kućnu upotrebu, uglavnom staro porculansko posuđe. U današnje vrijeme vrlo malo ljudi cijeni starost posuđa, posebice onog od porculana. U manjku osnovnih životnih potrepština, ljudi ovdje uglavnom kupuju odjeću i obuću – rekla je Vera i nadodala kako u svojoj kolekciji posuđa ima i vazu čija starost datira u davnu 1910. godinu te češki porculan s pozlatom.

Na Verinoj klupi još su se mogle pronaći i različite zdjelice, damski tanjurići te glineni ukrasi, a sve zajedno nudi se po simboličnim cijenama od svega nekoliko kuna.

I dok neki prodaju kućne potrepštine, drugi su pak skloniji prodaji odjeće i obuće, baš poput Ane Dreven (64), koja na svojoj klupi nudi tople zimske jakne i cipele.

– Osim cipela, prodajem i jakne; muške, ženske i dječje. Najbolje je ipak dok prodam mušku kožnu jaknu, koju prodajem za 200 kuna – objašnjava Ana i nastavlja kako ni prodaja na buvljacima ne ide uvijek glatko. Ljudi više nemaju novaca, teška su vremena, zaključuje Ana i dodaje kako se sada štedi za nadolazeće blagdane.

No ipak, bez obzira gdje se što prodaje i po kojoj cijeni, sve dok je ljudi koji se, barem na ovaj način, trude preživjeti ili barem javno pokazati jedan dio svoje prošlosti, mjesta poput popularnog varaždinskog ”buvljaka” neće prestati živjeti.

Ne propustite: