[FOTO-VIDEO] JEDAN OD NAJBOLJIH NA SVIJETU Križevčanin Marko Palijan s malim budžetom i mnogim problemima kao jedini Hrvat ostvaruje fenomenalne rezultate u ovom neobičnom sportu

Marko Palijan, nadimka Croatian Crusher, 2015. godine kao potpuni autsajder ušao je u svijet Gymkhane GRiD-a, svojevrsnog svjetskog prvenstva discipline u kojoj dvoje natjecatelja uz zahtjevne drift manevre moraju ostvariti što bolje vrijeme. Uz financijski bogatiju konkurenciju ostvaruje velike rezultate, a njegov put prošaran je nevjerojatnim događajima. Osim toga, prije 10-ak godina doživio je tešku prometnu nesreću koja ga je gotovo stajala života.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Koliko ljudi zna da Hrvatska ima jednog od najboljih natjecatelja u globalno poznatom automobilističkom sportu?

Riječ je o Križevčaninu Marku Palijanu članu AK Dubrave koji se već tri godine natječe na svojevrsnom svjetskom prvenstvu, utrci Gymkhana GRiD.

Inače, Gymkhana je disciplina u kojoj dvoje natjecatelja vozi istovremeno na dvije zrcalno postavljene staze, a cilj je ostvariti što bolje vrijeme. Pri tome moraju manevrirati oko prepreka, izvršiti obrate, okretaje od 180 do 720 stupnjeva što podrazumijeva obilno korištenje drift i rally tehnika vožnje.

Croatian Crusher, kako glasi Palijanov nadimak, dobio je 2015. godine u Engleskoj od Jarroda Deanda, televizijskog komentatora, nakon što je neočekivano odlično odradio kvalifikacije u Austriji, što je ujedno bila prva utrka Gymkhana GRiD serije kojom je ušao na svjetsku razinu. Potom se uputio u Englesku na finale. U iznimno jakoj konkurenciji koju je među brojnim vozačima činio i Ken Block, inače pokretač cijele discipline, Palijan je došao do nevjerojatnog četvrtog mjesta.

– Skupila se ekipa, prikačili smo prikolicu s autom i otišli gore. Prije natjecanja vidjeli smo da ljudi voze aute od 300 i više konjskih snaga, a mi imamo 130ks. Moj je auto bio 100 kilograma lakši, ali snaga je snaga. Počeo sam voziti trening kada me je ekipa upitala što to radim, kako ostvarujem top tri vrijeme? Rekoh im, nemojte se šaliti, nisam niti stisnuo gas – započinje Palijan koji na tome natjecanju vozio Toyotu Corrolu 1.6 GT AE86 Hachiroku.

Inače, njegova povezanost s autima veže se uz najranije djetinjstvo.

– Mene kao malog nisu zanimale lopte nego auti i motori. Roditelji su meni i sestri kupili Tomosa Automatica kada sam imao manje od 10 godina. S 14 sam krenuo voziti moto rally i osvojio drugo mjesto u klasi do 80ccm na Prvenstvu Hrvatske, a auto sam počeo voziti na poligonu s 13 godina – prisjeća se on.

Međutim, kasnije je pronašao brojna natjecanja pa se 1999. uključio u studentski ocjenski rally i na prvoj utrci pobijedio u ukupnom poretku, a prije Gymkhane vozio je, također, ocjensko-spretnosne vožnje, ocjenski rally, autoslalom te street race, postavši u svakoj disciplini prvak svoje klase.

– Nisam streetracer, već ozbiljni trkač. To sam vozio većinom zbog novčanih nagrada i velike eksponiranosti – tvrdi Palijan, iako je u četiri godine osvojio 10-ak natjecanja.

Dakako, vožnja podrazumijeva velike opasnosti od nesreća, a jednu iznimno tešku doživio je 2006. godine.

– Podignuli smo moj Fiat Uno Turbo i.e. na 250-260 konjskih snaga, a imao je 800 kilograma. Vrijeme s 13 sekundi na 400 metara skinuli smo na niskih 12. Testirali smo ga na običnoj cesti, ravnici pokraj Križevaca. U vožnji, na ravnome dijelu, puknuo mi je nosač motora kada sam mijenjao iz treće u četvrtu brzinu i sa 160 kilometara na sat zabio sam se u most. Oživljavali su me. Među ostalim, bila mi je slomljena kičma, imao sam tešku frakturu lubanje, dvostruki prijelom noge, zdrobljeno lice… No, šest mjeseci poslije vozio sam prvu utrku. Bio sam spreman na rizik da se mogu zdrobiti – prisjeća se nemilog događaja Palijan.

Uz njegovu dugu i uspješnu automobilističku karijeru vežu se brojni zanimljivi i pomalo nevjerojatni događaji.

Primjerice, za ‘normalnu’ vožnju imao je Forda Fiestu ST sa 150 konjskih snaga. Na čuđenje mnogih, s tim je autom vozio rally brzinski ispit u Virovitici, ostvarivši šesto vrijeme ukupnog poretka.

– Pitali su me što sam radio s time autom. Rekoh,s tim autom idemo na posao, a još je bio na kredit pa sam pazio na njega – uz smijeh objašnjava on.

Novi put u Dansku 2016. godine, na kvalifikacije za Gymkhana GRiD seriju, bio je prošaran nesretnim događajima.

– Kod Nurnberga nam je otišla getriba na vučnom autu. Premjestili smo stvari u Toyotu i ostavili šogora i Fiat Doblo da tata dođe po njih. Imao je novac, sjedio u kafiću i spavao u Doblu. Ja zapalio Toyotu i dalje za Dansku. Nakon 500 kilometara, dihtung glave na Toyoti je otkazao. Vučna služba je odvukla Dobla natrag u Hrvatsku, a ekipa nastavila put da pokupe mene – prepričava Palijan.

Ipak, on i njegov tim, predvođen mehaničarom/spotterom Markom Šafarom, zbog prošlogodišnjih rezultata, dobili su pozivnicu za finalno natjecanje u Grčkoj.

– Otišli smo voziti s BMW-om E30 M3, replika kojega je Marko izradio za sebe. Usprkos mnogim problemima, uspio sam se kvalificirati na treće mjesto. U polufinalu, ušao sam u prvi zavoj, u drift, i zablokirali mi zadnji kotači, napola me okrenuvši. Vozio sam protiv Lukea Woodhama, aktualnog prvaka, a zbog polu spina izgubio sam devet sekundi i ostao bez finala. Mislio sam da je moja pogreška, ali se u borbi za treće mjesto dogodilo isto. Vremešna getriba, bila je pod opterećenjem četiri dana i polako je posustala u najbitnijim trenutcima – kaže Palijan.

Putovanja kao što su ova u Englesku i Grčku zahtijevaju velika financijska izdavanja, a Palijanu ne pomaže niti činjenica da su konkurenti iz zapadnih zemalja, iako se manje-više svi u njegovoj klasi zadnjeg pogona napola sami financiraju.

– Pošto radim u prodaji i marketingu, dosta sam snalažljiv. Natjecanje u Engleskoj koštalo je 5000 eura. Imam ekipu prijatelja, znam žicati i pripremio sam novac. Glavni sponzor natjecanja sudjelovao je s 2000 eura, a pomogli su mi i moji sponzori. Ostalo iz mojega džepa – objašnjava Palijan, koji je na nedavnom natjecanju u Južnoafričkoj Republici pronašao lokalnog sponzora što je dokaz spomenute snalažljivosti.

Natjecanju na jugu Afrike, koje nije bilo planirano upravo zbog financija, prethodila je Gymkhana u Poljskoj gdje je ponovno ostvario odličan rezultat, drugo i četvrto mjesto u dva dana, unatoč slabijem autu od konkurencije. Osim toga, stalno je na mokru, novu stazu izlazio kao prvi.

– Kada su me stavili posljednjeg na start, napravio sam najbrže vrijeme vikenda u klasi automobila sa stražnjim pogonom. Ipak, nisam popravio prijašnju razliku čime sam osvojio drugo mjesto – tvrdi Palijan.

Za utrku u Južnoafričkoj Republici unajmili su Nissan 350Z koji se pokazao neispravnim.

– Katastrofa. Sjedalo namješteno za čovjeka 193 centimetra, a ja 173. Još k tome nije imao normalan nosač kako bih ga pomaknuo. Jedan sam dan vozio na jastucima i jaknama. Ništa nije valjalo osim motora i puno snage – prepričava Palijan te dodaje.

– Kasnije smo shvatili da je auto puštao ispušne plinove u kabinu. Svaki dan sam se budio s migrenama. Te su kvalifikacije trajale dugo u noć, a u kabini je bilo toliko mračno da nisam rukom mogao pronaći ručnu kočnicu – priča Palijan.

Uz sve navedene probleme te obavljene usputne popravke, kvalificirao se na osmo mjesto od 33 vozača iz cijeloga svijeta, no ispao je u top 16 za manje od dvije desetinke.

Očekivali su bolji rezultat, no velika je stvar biti među najboljim vozačima svijeta sa znatno lošijim uvjetima od konkurencije.

– Dokazao sam da nije sve u autu. Ne moraš imati skup i jak auto. Toyota je 130, BMW 240, a Nissan 400 konjskih snaga i sa svakim sam bio dobar. Dobar vozač može u posloženom autu napraviti puno – kaže on te nastavlja o ciljevima.

– Vozit ću ocjensko-spretnosne vožnje ako će se održavati. Drugi plan je ponoviti sve utrke od ove sezone. Vidjet ćemo gdje će se održavati Gymkhana GRiD i kvalifikacije. Htjeli bismo, također, izgraditi još jedan auto da bude ispod 900 kg i s 250 do 300 konja kako bismo uzeli jedno od postolja na GRiD-u – za kraj kaže Croatian Crusher.

Ne propustite:

1 komentar