FOTO-VIDEO Wherever you go, Yugo!

Yugiće su vozili svi, a najviše umirovljenici i mlađa populacija. Yugo je slovio kao odličan auto na kojem su se mnogi učili voziti i mnogima je upravo Yugo bio prvi auto.

Marko Murković // Foto: Klikaj.hr
Marko Murković // Foto: Klikaj.hr

Nakon Fiće i Stojadina došlo je vrijeme i za jedan od najgorih automobila u povijesti čovječanstva. Yugo. No, na našim prostorima taj auto bio je voljen. Kako je opjevano i u pjesmi Zabranjenog pušenja, kad ga je netko kupio, skupio se sav komšiluk i pola rodbine, pa se dobro zalijalo i proslavilo.

Yugiće su vozili svi, a najviše umirovljenici i mlađa populacija. Yugo je slovio kao odličan auto na kojem su se mnogi učili voziti i mnogima je upravo Yugo bio prvi auto. Nije bio skup, no trošio je poprilično. U ono vrijeme za gorivo pak nikog nije bilo briga jer ni ono nije bilo skupo, izuzme li se neslavno vrijeme ‘par-nepar vožnji’.

Yugo je zapravo inačica talijanskog Fiata 127. Ta perjanica kragujevačke Zastave proizvodila se u nekoliko izgledom identičnih modela. Yugo 45, 55, 60, 65, Cabrio i posljednji Tempo. Daleko najrasprostranjeniji i najpopularniji bio je Yugo 45. Najpouzdanije su pak bile 55-ice koje su uz redovito održavanje intervencije na motorima doživljavale tek nakon 200.000 kilometara.

Proizvodnja Yuga stala je krajem 2008. godine, a proizvedeno je u ukupno 794.428 primjeraka. Yugići su znali potegnuti i do 160 uz intervencije na motorima, naravno ne i model 45. Oni hrabri ugrađivali su ispod poklopca i Alfine motore pa je Yugo vozio i brže. Zbog pristupačne cijene, mnogi su svoje Yugiće ‘nadogradili’ po vlastitoj želji.

Yugo se izvozio i u mnoge europske zemlje, Južnu Ameriku pa čak i SAD. Upravo u Americi Yugo je ismijan na sto načina i glasio je za najgori ikad proizvedeni auto. Tu titulu dodijelio mu je magazin Time. Ismijan je bio i u mnogim filmovima i serijama, čak i popularnim Simpsonima.

Kao i kod Fiće, o opremi je bespredmetno raspravljati. O tome dovoljno govori i jedna od bezbroj šala na temu Yuga a glasi: Čemu služi grijanje zadnjeg stakla na Yugiću? Da vas ne zebe za ruke kad ga gurate! Vozne karakteristike bile su ajme majko. Mjenjač je bio vjerojatno najlošiji dio tog auta. Svaka se brzina morala tražiti s onim dugačkim željeznim štapom na mjestu mjenjača. Ulasci u zavoje s malo većom brzinom bili su itekako opasni. Stabilnost nije bila jača strana Yuga zbog turbo loših amortizera.

Klinasti remeni također su bili bolna točka, a plastične Tigar gume blago rečeno katastrofa. Jedino dobro na ovom autu bila je cijena i još jeftinije održavanje. Velika mana bila je paljenje na niskim temperaturama, no uzme li se u obzir vrijeme u kojem se proizvodio Yugo i standardima bivše države, bio je sasvim prihvatljivo prijevozno sredstvo koje se moglo kupiti već od 4000 DEM-a, a ona najskuplja verzija za nešto više od 6000.

Ne propustite: