[FOTO] ŽENA ZMAJ Darinka Premuš prava je seoska žena, nema što ona ne stigne napraviti

Darinka Premuš iz Belice je supruga, majka Melanije i Helene, baka sedmogodišnjeg Josipa, frizerka, poljoprivrednica koja obožava cvijeće, pjevačica u crkvenom zboru te članica Udruge žena...

Darinka Premuš iz Belice // Foto: Međimurske novine

Darinka Premuš iz Belice, supruga, majka Melanije i Helene, baka sedmogodišnjeg Josipa, frizerka, poljoprivrednica koja obožava cvijeće, pjevačica u crkvenom zboru te članica Udruge žena predstavljala je Međimurje i međimurske ruralne žene na 20. natjecanju za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu. Ova Međimurka bila je jedna od 22 natjecateljice koje su 12. listopada u Ozlju predstavljale, kako ona sama kaže, običnu ženu koja se ni po čemu ne razlikuje od drugih žena posvećenih obitelji, vlastitom poslu, ali i druženju, pišu Međimurske novine.

Prema propozicijama koje je propisala udruga Uzorna hrvatska seoska žena, a koja je i organizator natjecanja, najuzornija hrvatska seoska žena mora biti stara između 25 i 65 godina, hrvatska državljanka koja živi na selu, uživa ugled u svojoj sredini, ima lijepo uređeno kućanstvo i poljoprivredno gospodarstvo, proizvodi poljoprivredne proizvode i/ili rukotvorine i/ili stvara umjetnička djela.

U svojoj sredini žena je poznati borac za razvitak i napredak društvenog, kulturnog i gospodarskog života žene, obitelji i zajednice, a koja do sada nije sudjelovala na natjecanju za izbor najuzornije hrvatske seoske žene.

– Ne znam ni sama kako su me uspjeli nagovoriti na nešto takvo, skromno je odmah na početku rekla Darinka Premuš i dodala:

– Mislim da niti sam uzorna niti pak nešto više od svih ostalih žena u Belici. Jednostavno radim ono što volim, pomažem suprugu i djeci, a uz to kroz rad udruge, kao i druge članice, brinem za napredak Belice, društveni život i naše ljude.

Na natjecanje ju je prijavila prijateljica uz podršku supruga bez njenog znanja tako da je u principu bila stavljena pred gotov čin.

– Nisam odmah prihvatila poziv, no kad su mi organizatori objasnili kako sam prva žena iz Međimurja na natjecanju te da trebam predstaviti svoj kraj, svoju tradiciju i baštinu, nisam se više predomišljala i pristala sam.

Vrijedne međimurske žene, kaže, zavrijedile su da ih se prikaže i pokaže, da se vidi što i kako rade, ne samo vlastiti posao, već su svugdje u kući i na imanju.

– I narodna poslovica kaže da žena u Međimurju drži tri ugla v hiži. Radim ono što volim i zadovoljna sam i ispunjena osoba. Svakodnevno sam najprije u svom frizerskom salonu sa starijom kćeri Melanijom, nakon čega pomažem i suprugu Boži u polju budući da se bavimo uzgojem krumpira, kukuruza, pšenice i to na 60-tak hektara – kaže ona.

Treba reći da svi žive u istoj kući, odnosno složne su sve tri generacije koje uz to ona drži na okupu.

– Prvo sam se zapitala zašto ja i što ću pokazati, čime ću prezentirati Međimurje i sebe jer sve što radim postalo mi je praktički svakodnevna rutina, odnosno normalan način života.

Tek kad je razgovarala s organizatorima, shvatila je da ima i te kako što pokazati i čime se pohvaliti.

– Trebala sam predstaviti međimurski stol na kojem je morala biti domaća autohtona hrana i neke starine. Kako sam iz Belice, naravno da je naglasak bio na jelima koja se temelje na krumpiru. Pripremila sam kalapajsani i pretepeni krompir, krompir salatu, nekakve kružnjače, domaći kruh i takše stvari. I sve to sam prezentirala u našoj izvornoj narodnoj nošnji.

Usto, na stolu su se još našli i plodovi s njihovog imanja, sorte krumpira i obavezno obilježja Belice i Međimurja te udruge u čijem radu sudjeluje.

– U našem KUD-u sam članica dramske sekcije, a prije sam i plesala, članica sam Udruge žena, pjevam u crkvenom zboru – kaže sa smijehom.

– Ne dižem se u cik zore niti pak radim do gluho doba noći – dodatno je pojasnila.

Naime, dosta ih je u kući, pa se posao podijeli i oko kuhanja, pospremanja i rada u polju. Bitno je da se ukućani međusobno dobro slažu pa je onda i lakša podjela i organizacija rada.

– To je žena koja praktički funkcionira “24 sata”, s puno volje i sve stigne – opisala je svoju definiciju međimurske ruralne žene.

To ne znači da te žene nemaju vremena za sebe i svoje hobije jer zimi se ipak laganije živi i tada se bave svojim omiljenim aktivnostima.

– Naše aktivnosti su uglavnom u večernjm satima, po vuru-dve i čovek si malo počine glavu i dušu. Ipak treba imati i nekakav društveni život, nebre čovek sam delati – poručuje ona za kraj.

Osim toga, dušu odmara i kroz uzgoj i njegu bilja što se vidi po kući prepunoj raznih posuda s cvijećem kojih ne nedostaje po dvorištu i okućnici.

Ne propustite: