KOLUMNA Daleko od očiju, daleko od srca

"Sve je počelo prije nepune tri godine na jednoj privatnoj zabavi, na kojoj je mene i mog momka upoznala moja dugogodišnja frendica. Zapravo smo se stjecajem nekih nespretnih okolnosti upoznavali čak tri puta. To je bila treća sreća, koja traje i dandanas."

Lea Brlek Katanec // Foto: Klikaj.hr
Lea Brlek Katanec // Foto: Klikaj.hr

Najbolje stvari u životu dolaze onako usput, kažu. Baš kao i moji najdraži tekstovi. I upravo takve tekstove pišem s posebnim guštom, a oni mi daju jedan poseban smisao. Ovo je jedan od njih, a njegova se tema prikrala onako potiho, gotovo nečujno, prilikom nedavnog chatanja s mojom novom frendicom. Ona je Sandra, a ovo je njezina priča.

Daleko od očiju, daleko od srca, rekli bi neki. No, mora li uvijek nužno biti tako? Da je održavanje veze na daljinu lavovski posao, koji unatoč mnogo uloženog napora i truda, nerijetko završava bezuspješno, znaju već i ptice na grani, no ipak, postoje i oni parovi koji itekako uspješno održavaju svoju vezu na daljinu te jednako uspješno odolijevaju svim ljubavnim iskušenjima. Nakon mog pojačanog interesa za ovakvu vrstu veze, no ujedno i velikoj dozi skepse u uspješnost istih, zamolila sam Sandru da mi ispriča kako je sve počelo i kako je to ‘voljeti na daljinu’.

‘Sve je počelo prije nepune tri godine na jednoj privatnoj zabavi, na kojoj je mene i mog momka upoznala moja dugogodišnja frendica. Zapravo smo se stjecajem nekih nespretnih okolnosti upoznavali čak tri puta. To je bila treća sreća, koja traje i dandanas’, kroz smijeh je simpatična i mlada Sandra započela svoju ljubavnu priču, prisjećajući se njihovih prvih zajedničkih trenutaka.

‘Odmah na početku naše veze, ja sam otišla studirati u Rijeku te zapravo nisam niti vjerovala da će ta veza opstati, ali eto, još malo i brojimo tri godine’, zadovoljno je konstatirala Sandra i nastavila. ‘Sreća u nesreći je bila ta, što sam ja bila u mogućnosti dolaziti kući gotovo svaki vikend pa smo se viđali i na taj način. Nekoliko puta je i on došao k meni u Rijeku i to su bila prava slatka i produktivna druženja’, uzbuđeno se Sandra prisjetila početka njihove veze. ‘Kako smo se uglavnom viđali vikendima, nastojali smo ih maksimalno iskoristiti, pokušavajući pritom u naša, uvrstiti i druženja s našim prijateljima. Ipak sam ja kod kuće imala i svoje prijatelje koje nisam viđala po mjesec dana. U početku su to bila ona ‘jedva čekam’ druženja te smo stalno svašta naveliko planirali. Međutim, s vremenom smo shvatili da je bolje da ništa ne planiramo, već da se samo prepustimo, budemo zajedno i uživamo’.

Zanimalo me kako su se nosili s činjenicom da ih dijeli nekoliko stotina kilometara, koji u većini slučajeva ne idu u prilog ovakvim odnosima i da je jedina komunikacija između njih bila ona preko društvenih mreža i inih komunikacijskih ‘alata’, na što mi je Sandra odgovorila kako im je s vremenom ta daljina zapravo postala i nekako normalna pa s vremenom nisu tome pridavali previše pažnje. ‘No dok bismo bili zajedno jedno dulje vrijeme, primjerice tijekom Božićnih blagdana ili ljetnih praznika, bilo je teško dok je svatko ponovno morao krenuti svojim putem. Prvih nekoliko dana je bilo teško, no s vremenom bi postalo sve lakše’, pojasnila mi je Sandra.

Budući da je i sama iskusila vezu na daljinu, u kojoj je Sandra i nakon gotovo tri godine i dandanas zadovoljna i sretna, zanimalo me kako uopće gleda na takvu vrstu veze te što je sve potrebno da iste uistinu i opstanu. ‘Mislim da veze na daljinu između dvoje ljudi iziskuju puno više rada i truda, nego kad znaš da ti je netko blizu i da ga možeš vidjeti svaki ili svaki drugi dan. Ne kaže se uzalud ‘daleko od očiju, daleko od srca’, no ipak, koliko god zvučalo ‘cheesy’, vidim da je naša veza sad čvršća, a međusobno povjerenje uistinu veliko. U ovakvoj vrsti veze cijeli odnos se uglavnom svodi na riječi, a ti odlučuješ hoćeš li vjerovati drugoj osobi ili ne’, ispričala mi je Sandra.

‘Mislim da oboje imamo sreću što nismo posesivni ni ljubomorni, jer u protivnom taj odnos ne bi izdržao niti prvih par mjeseci’, smiješka se Sandra i nastavlja. ‘Imam osjećaj da smo oboje uvijek poštovali tuđu privatnost i nismo bili opsesivni, pri čemu mislim na dopisivanje, svakodnevne pozive ili inzistiranje na međusobnom javljanju svakog našeg koraka u danu. Čuli bismo se kad smo imali vremena i kad bismo se zaželjeli jedno drugoga te kad bi si trebali nešto važno reći i sl.

Naravno, bilo je i svađa, što je normalno, jer daljina ipak čini svoje, ali sve u svemu sretni smo, volimo se i dalje te se veselimo zajedničkoj budućnosti’, završila je Sandra priču o svojoj vezi na daljinu i dodala za kraj; ‘sve se može, kad se hoće, a međusobno povjerenje formula je uspjeha svake veze na daljinu’, sa čime sam se i ja u potpunosti složila, posebice kada se radi o jednoj tako lijepoj i sretnoj ljubavnoj priči.

Ne propustite: