KOLUMNA Hrvatski javni dug kao sigurna luka?

Prateći populističke napise inozemnih medija, mnogi hrvatski građani bi se u ovome trenutku mogli zapitati – hoće li poskupjeti krediti s promjenjivom kamatnom stopom? Da li je krajnje vrijeme za posjet omiljenom osobnom bankaru sa svrhom zaduživanja sada kada su kamatne stope još uvijek povijesno nisko?

Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan
Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan

Iako ne možemo sa sigurnošću zaključiti da se privremene turbulencije na globalnim i hrvatskim tržištima kapitala privode kraju, možemo zaključiti da, ako promotrimo hrvatski javni dug, preciznije, njegovu cijenu, materijalni pomaci gotovo da i ne postoje. Zanimljivo, s obzirom na to da svijet ne prestaje pričati o rastu kamatnih stopa kao odgovoru na konačno očekivan rast inflacije, Hrvatska i ovaj puta, evidentno je, kaska za svijetom. Istina je, globalna tržišta kapitala nakon toliko vremena prigušene volatilnosti na kratkoročni udar nisu bila spremna, štoviše, mnoga gospodarstva tolikim padom dioničkih i obvezničkih burzovnih indeksa ostala su zatečena.

Prateći populističke napise inozemnih medija, mnogi hrvatski građani bi se u ovome trenutku mogli zapitati – hoće li poskupjeti krediti s promjenjivom kamatnom stopom? Da li je krajnje vrijeme za posjet omiljenom osobnom bankaru sa svrhom zaduživanja sada kada su kamatne stope još uvijek povijesno nisko? Iskreno, vrlo komplicirano pitanje na koje odgovor nemaju ni najbolji. Ako se trenutno nalazimo u kasnoj ekspanzivnoj fazi globalnog gospodarskog ciklusa čija obilježja je poprimilo u globalnim razmjerima i malo hrvatsko gospodarstvo, ne bi li kretanja na globalnim tržištima kapitala u nekoj mjeri trebala utjecati i na izvedbu lokalnih dioničkih i obvezničkih indeksa?

Poučeni prošlošću, jasno je da hrvatska tržišta kapitala u određenoj mjeri pokazuju stupanj korelacije s izvedbom globalno popularnih burzi. I ovaj puta, kratkoročni padovi na zagrebačkoj burzi nisu bili izuzetak. No, ono što je zaintrigiralo mnoge je tržište hrvatskog javnog duga. Kako je moguće da su hrvatske državne obveznice na globalni potop diljem globusa ostale gotovo potpuno imune? Krije li se iza toga more optimističnih izgleda za hrvatsko gospodarstvo ili je riječ o samo još jednoj teško dokučivoj anomaliji lokalnog karaktera?

Bikovsko obvezničko tržište okarakterizirano višegodišnjim cjenovnim rastom i posljedičnim padom kamatnih stopa ne čudi. Gotovo deset godina, središnje banke diljem svijeta osiguravale su enormne količine jeftinog i dostupnog novca ne bi li potaknule kreditiranje i toliko očekivan gospodarski rast. Prije ili poslije, ekstremne mjere središnjih banaka kao odgovor na izvorno američku hipotekarnu krizu, morale su doći svojem kraju. Kraj u ovom slučaju implicira rast kamatnih stopa i pad cijena obveznica. Ako je tome tako, zašto hrvatsko obvezničko tržište ne ukazuje na tektonske pomake? Zašto su pri najvećoj kratkoročnoj korekciji na koju nisu bila imuna ni globalna tržišta kapitala, cijene hrvatskih obveznica ostale gotovo nepromijenjene?

Očito je, kvaliteta hrvatskog državnog proračuna neusporediva je s prijašnjim godinama. Ne samo da se govori o uravnoteženom proračunu već i o blagom suficitu, što je uistinu, povijesni događaj za Hrvatsku. Bez obzira na to što mnogi još uvijek čekaju materijalnu promjenu hrvatskog kreditnog rejtinga iz statusa ‘smeća’ u status investicijskog kreditnog rejtinga, očito je da inozemni i domaći investitori u hrvatske državne obveznice ne mare za kratkoročne financijske potrese. Zašto? Optimistični gospodarski izgledi, evidentno je.
Kada ti svi monetarni entiteti diljem globusa projiciraju vrlo svijetlu budućnost, izgledno je da ni imatelji hrvatskih državnih obveznica ne misle drugačije. Želimo li bolje razumjeti situaciju koja se događala na tržištima kapitala susjednih zemalja, stavimo se u njihove cipele. Da obnašamo funkciju ministra financija, na koji način bi reagirali kada bi došli do spoznaje da je u svega nekoliko dana trošak zaduživanja opće države skočio za 0.50 ili 0.75 posto? Zamislimo, svako novo zaduženje je skuplje od onog prethodnog. Uzmemo li u obzir milijarde koja središnja država pribavlja putem izdanja državnih obveznica, vrlo lako zaključujemo da je riječ o materijalnom dodatnom opterećenju državnog proračuna kojeg će u konačnici snositi buduće generacije.

U vrlo kratkom roku, izgleda da je hrvatski javni dug poprimio status sigurne luke lokalnih, ali i inozemnih investitora. Evidentno je, bez obzira na to što se diljem svijeta očekuje rast kamatnih stopa i konačna pojava blage inflacije kao rezultante gospodarskog rasta, sudeći po inicijalnoj izvedbi domaćeg obvezničkog tržišta, naglog rasta istih u Hrvatskoj neće biti. S druge pak strane, interpretiramo li anemičnost hrvatskog obvezničkog tržišta prethodnih tjedana kao posljedicu niske likvidnosti, prethodna teza, na žalost, ne drži vodu. Da li je i to jedna od opcija? Bojim se da jest.

Ne propustite: