KOLUMNA Na Zapadu

Zašto mnogi zapadnjaci toliko iskrivljuju radne navike i pokušavaju ih prezentirati ostatku svijeta kao nedostižne i ponekad do te granice devijantne da graniče s dobrim ukusom kad znaju da ih vrlo vjerojatno čeka siguran i iznimno lukrativan posao?

Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan
Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan

Koliko puta smo samo lamentirali za zapadnjačkim stilom života ne pokušavši pritom prisvojiti barem jedan dio dobrih navika. Zanimljivo, rijetki su oni koji propulzivnim radom i nikad umornim duhom poduzimaju radnje ne bi li učinili svijet boljim mjestom te pritom stvorili poslovno carstvo. U isto vrijeme, ne samo da stvaraju iznimnu dodanu vrijednost zajednici i sebi, poneki promijene svijet, doslovce. No, postoje nacije koje u dvadeset i prvom stoljeću još uvijek definiraju kapitalizam kao larpurlatističku tvorevinu imućnih, autarkičnu bazu stjecanja imetka na teret drugih, manje imućnih. Ne, kapitalizam nije igra nulte sume, štoviše, nismo li zaključili da je autarkija stvar prošlosti, zastarjeli koncept koji trenutno (ne) funkcionira na sjeveru korejskog poluotoka i pokojoj drugoj zemlji?

Srećom, bili u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima, ne možemo se pohvaliti da smo visoko obrazovanje priveli kraju gomilajući studentski dug, dug u kojem grca velika većina zapadnjaka. Istina, visoko obrazovanje izuzetno je skupo i mnogima nepristupačno, slučaj koji osim na privatnim visokim školama ne možemo vidjeti u Hrvatskoj. Zašto mnogi zapadnjaci toliko iskrivljuju radne navike i pokušavaju ih prezentirati ostatku svijeta kao nedostižne i ponekad do te granice devijantne da graniče s dobrim ukusom kad znaju da ih vrlo vjerojatno čeka siguran i iznimno lukrativan posao? Poduzetništvo daje iznimnu slobodu svima koji se okušaju osim što, dakako, predstavlja iznimnu platformu za stjecanje imetka u mjeri u kojoj to želimo. Ionako, kapitalizam to dozvoljava svima ili bi barem po svojoj definiciji trebao, zar ne?

Prva stvar s kojom se susrećemo u adolescentskim dvadesetima jest da financijsku slobodu, a kamoli samoostvarenje koje pruža rad u vlastitoj režiji u toj mjeri zasigurno nećemo postići nesamostalnim radom. No, s druge strane, financijska tržišta nam uvijek omogućavaju da steknemo mali udio u javnoj kompaniji čiji smo zaposlenici dajući nam osjećaj rada u vlastitoj režiji, no, što ukoliko menadžment jaše na pogrešnom vjetru ili se makroekonomija okrene u suprotnom smjeru od priželjkivanog? Jasno, tržišna vrijednost kompanije pada i nerijetko na vlastitoj koži iskusimo neuspjeli pokušaj malog dioničara koji ionako nema presudan utjecaj u kompaniji. Bez obzira, nerijetko ćemo čuti da građanin razvijenog zapada vrlo često ima nekoliko izvora dohotka i ono čemu teži je da svaki pomno planiran odabir bude lukrativan. Uostalom, tko preferira neprofitabilna ulaganja? K tome, još više, tko voli stavljati sva jaja u jednu košaru?

Izuzev svijetlih primjera, još uvijek se vrlo često zapitamo – zašto štedimo? Da bi se osjećali sigurnije u budućnosti ili kako bi konačno stekli predmet žudnje već godinama? Bez obzira na konačni cilj, štednja zbog štednje nema uporište u Hrvatskoj, a na zapadu još manje. Uostalom, nisu li zapadnjaci ti koji neće dopustiti da teško zarađen novac gomila na bankovnom računu i ne služi apsolutno nikakvoj svrsi osim što pruža (ponekad lažni) osjećaj sigurnosti? Kompanije, a i pojedinci trebaju razmišljati o akumulaciji sredstava isključivo oportuno – prevelike količine novca koje ne stvaraju dodatnu vrijednost, poslovno gledajući, nemaju pretjeranu svrhu.

Zašto pokleknuti već pri prvom problemu i ne pokušati osluškivati čari zapada? Bilo da je riječ  o aktivno upravljanom društvu u kojem smo partner ili suvlasnik ili pak pasivnom dioničkom portfelju u kojem zaslugom menadžmenta upravo dioničari izvuku deblji kraj, ne postoji razlog zašto ne preuzeti modus operandi gospodarski razvijenog svijeta. Možda su valuacije dioničkih tržišta diljem svijeta iznadprosječno visoke povijesno gledajući, dodatni izvor prihoda kojim krojimo vlastitu financijsku budućnost nikada nije na odmet, posebice ako razmišljamo o početnom obliku poduzetništva – alternativnom ulaganju.

Ne propustite: