KOLUMNA Rekordom do rekorda

Povodom završetka turističke godine, izgledno je da se radi o još jednoj povijesnoj godini. Dolasci turista premašili su 18 milijuna dok su noćenja premašila okruglih 100 milijuna.

Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan
Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan

Kako to da Hrvatska svake godine iznova uspijeva nadmašiti samu sebe ukoliko je riječ o turizmu? Pokušamo li usporediti rekordne turističke godine kojima svjedočimo na godišnjoj osnovici, usporedba s vrhunskim izvedbama na hrvatskom tržištu kapitala u pretkriznom razdoblju očita je. Jednostavno, trend je takav da pomisao na drastičan pad turističke aktivnosti kao i neostvarenje strelovitog rasta na koji smo navikli svih ovih godina tjera strah u kosti svima. Ne samo da bi svi hotelijeri pretrpjeli drastične gubitke već bi i neizravan domino efekt promjene trenda naštetio svima, a državnoj riznici posebice. Ima li nade za još jednu, dakako, rekordnu turističku godinu ili naziremo promjenu trenda?

Imajući u vidu pozitivna očekivanja svih svjetskih gospodarstava koja su ujedno i najveća emitivna tržišta hrvatskog turizma, opravdan razlog za strah gotovo da i ne postoji. Iako na svaki oblik rasta gospodarske aktivnosti treba gledati pozitivno, sve je izglednije da hrvatskom turizmu nedostaje ozbiljna strategija. Strategija čiji fokus bi bio ravnomjernost, a ne sezonalnost u toj mjeri da gotovo pedeset posto gospodarske aktivnosti mjerene bruto domaćim proizvodom u trećem kvartalu stiže upravo od turizma. Promotrimo li te strelovite uspone dolazaka kao i noćenja gostiju, možemo li zaključiti da medalja ovaj puta nema drugu stranu? Zapravo i ne.

Vrlo često, upravo zbog tolike ovisnosti gospodarstva o samo jednoj grani, u našem slučaju, turizmu, nazivaju nas zemljom kuhara i konobara. Ne, nismo Nizozemska o čijem vrhunskom kreditnom rejtingu možemo samo sanjati, ali bolujemo od nizozemske bolesti koju karakterizira upravo predmetna ovisnost gospodarstva o samo jednoj gospodarskoj grani. Što zapravo može krenuti po zlu i koji su najveći izazovi hrvatskog turizma? Dvoznamenkasti rast na koji smo navikli već dugi niz godina nije varijabla na koju treba gledati isključivo pozitivno. Zbog sve većeg turističkog rasta u najatraktivnijim destinacijama javlja se i sve veće nezadovoljstvo. Prevelike gužve, loša infrastruktura, nedostatak radne snage, pad kvalitete usluge samo su neki od izazova s kojima se Hrvatska, očito, još uvijek nije navikla nositi.

Vjerovali ili ne, zadovoljstvo gostiju koji su zaslužni za dvadesetak posto bruto domaćeg proizvoda prvi puta od kada postoje mjerenja, u padu je. Jednostavno, zadovoljstvo gostoljubivošću lokalnog stanovništva kao i osjećaja vrijednosti za novac u području gastronomije i smještaja nije na razini prethodnih godina. Bez obzira na, nadajmo se, privremeni pad tog pokazatelja, sve eminentne financijske institucije Hrvatsku još uvijek vide kao turistički investicijski raj. Naime, samo u 2018. godini očekuju se ulaganja na razini od gotovo milijardu eura što je petnaest posto više od sada već prethodne 2017. godine i gotovo četrdeset posto više od ne tako daleke 2016. godine. Omjer? Dvije trećine novca privatnog sektora i jedna trećina javnog.

Zakoračivši u godinu od koje se u najmanju ruku očekuje da bude uspješni gospodarski dvojnik 2017. godine, od turizma se očekuje iznimno puno. Tako bi se u turizmu u 2018. godini mogli dosegnuti novi rekordi koji uključuju čak 20 milijuna dolazaka turista, 110 milijuna noćenja i više od 12 milijardi eura prihoda čime bi se zasigurno približili zacrtanom cilju iz strategije hrvatskog turizma koji 2020. godine pretpostavlja prihode u rasponu od 14 do 15 milijardi eura. Ono što je najinteresantnije, većina rasta neće doći od samog vrhunca turističke sezone već od predsezone i postsezone. Razlog? Jasno, manjak iskoristivih kapaciteta. Čudi li sada činjenica da na turističkoj investicijskoj karti svijeta zauzimamo visoko sedmo mjesto ukoliko je za vjerovati Financial Timesu? U međuvremenu, 2017. godinu obilježila je solidna izvedba hrvatskog turističkog dioničkog indeksa. Zvuči li prinos od gotovo 11 posto zanemariv uzmemo li u obzir aferu najvećeg hrvatskog koncerna i povijesno niske kamatne stope koje ljute sve hrvatske štediše? Sumnjam.

Ne propustite: