KOLUMNA Trgovinski ratovi

Protekcionističke te u isto vrijeme populističke mjere vrlo rijetko su tijekom prošlosti donijele bilo koji oblik benefita uključenim stranama. Dizanje visokih carina na čelik i aluminij kako bi se revitalizirale te industrije, preko bare, proglašene su pitanjem nacionalne sigurnosti ovih dana. Postoji li korelacija politike vladajućih s načinom ophođenja prema protoku ljudi, kapitala, roba i usluga?

Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan
Marin Kamber // Foto: Teo Vukšan

Možda još uvijek nismo zakoračili u globalnu eru novog svjetskog rata, ali sudeći po izjavama svih vodećih globalnih čelnika, trgovinski ratovi samo što nisu počeli. Prvobitna reakcija bila je izrazito burna i kako to obično biva, preslikavši se na globalna tržišta kapitala gotovo simultano, rezultanta je bila u većini zemalja gotovo identična – pad za padom. Jasno, iako mnogi kratkoročne burzovne šokove vide kao priliku za jeftiniju kupnju, najveće prekooceansko gospodarstvo predvođeno konzervativnim republikanskim predsjednikom u svojem prvobitnom naumu bilo je vrlo jasno – Amerika Amerikancima. Hoće li Sjedinjene američke države u dvadeset i prvom stoljeću pokušati izazvati trgovinski rat globalnih razmjera uz jasno poznavanje postulata koji je s protekom vremena postala svima znana suhoparna činjenica – tko ne poznaje povijest, osuđen je da ju ponavlja?

Protekcionističke te u isto vrijeme populističke mjere vrlo rijetko su tijekom prošlosti donijele bilo koji oblik benefita uključenim stranama. Dizanje visokih carina na čelik i aluminij kako bi se revitalizirale te industrije, preko bare, proglašene su pitanjem nacionalne sigurnosti ovih dana. Postoji li korelacija politike vladajućih s načinom ophođenja prema protoku ljudi, kapitala, roba i usluga? U dvadeset i prvom stoljeću, teško je zaobići definiciju trgovinskih ratova, a pritom ne spomenuti da je prošlost u značajnoj mjeri svoje rekla – od trgovinskih ratova rijetko tko ima koristi. Čemu onda u toj mjeri toliki verbalni ratovi diljem globusa ovih dana?

Evidentno je, Trump je izrazito dosljedan u provođenju predizbornih obećanja. Sjećamo li se povlačenja iz Transpacifičkog sporazuma, Pariškog sporazuma te ponovnog otvaranja pregovora o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini? U usporedbi sa spomenutim, nametanje trgovinskih ratova na globalnom nivou ipak je nešto drugo. Poželimo li se staviti u cipele svih najvećih svjetskih proizvođača čelika i aluminija, do kojeg zaključka dolazimo? Ne želimo znati.

No, nakon proteka svega nekoliko dana, uslijedilo je pomilovanje. Ishitrenost je vrlo često nepoželjna, a onaj koji temelji svoje odluke čije reperkusije imaju globalne domete, često požali. Zašto se ujedinjena Europa ovih dana u isto vrijeme našla uvrijeđenom, ali i prozvanom? Retalijacija se ovaj puta mogla čuti i s europske strane. Jednostavno, uvedete li tolike carine na uvoz čelika i aluminija koja Europa proizvodi u nemalim količinama, zaboravite na jeftine američke proizvode na europskom tlu. Iako se ne možemo pohvaliti velikom vanjskotrgovinskom razmjenom s najvećim gospodarstvom svijeta, neformalno, pripreme za odmazdu na trgovinski rat s najvećim svjetskim gospodarstvom neće zaobići ni Hrvatsku.

U ekstremnim vremenima kada nitko ne može garantirati sigurnu budućnost, da li su globalni trgovinski ratovi krivi za veliki gubitak radnik mjesta u pojedinim industrijama diljem svijeta? Da li je enorman uvoz jeftine robe iz dijelova svijeta koji još uvijek posjeduje komparativne prednosti za jeftinu proizvodnju glavni krivac za visoke vanjskotrgovinske deficite pojedinih gospodarstava ili je riječ o nekim drugim faktorima?

U vremenima kada tehnološki napredak uzima maha i svima poznata radna mjesta nestaju na dnevnoj osnovici, svijet je odlučio zaratiti na trgovinskoj osnovi. Još jednom, zahtijevaju li ekstremna vremena ekstremne mjere gdje jedina okosnica daljnjeg gospodarskog rasta funkcionira na principu ‘tuđe nećemo, svoje ne damo’? Ima li smisla u dvadeset i prvom stoljeću globalni gospodarski rast temeljiti na autarkičnim ekonomijama ignorirajući pozitivne strane komparativnih prednosti pojedinih zemalja i vanjskotrgovinske razmjene istih? Nadajmo se da protekcionizam u pravom smislu neće zaživjeti. U suprotnom, mogli bi ostati neugodno iznenađeni. Vrlo neugodno.

Ne propustite: