NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Pročitajte ljude pomoću govora tijela

Neverbalna komunikacija služi kao dopunski kanal za slanje poruka prenoseći naše emocije, raspoloženja, misli i stavove.

Ilustracija // Foto: Međimurske novine

Način kretanja i držanja tijela, odjevni stil, geste, izrazi lica, ton glasa, dodir i pogled samo su neki od neverbalnih poruka koje šaljemo svojoj okolini. Neverbalni signali drugih lakše se uočavaju ili prepoznaju, dok mi sami često nismo ni svjesni svoje neverbalne komunikacije.

Za razliku od verbalne komunikacije koja je u većini slučajeva pod našom kontrolom, neverbalna komunikacija je automatska i nesvjesna. Neverbalnim znakovima najviše se vjeruje kad su oni suprotni verbalnima. Opažanje neverbalnog ponašanja važno je jer ono može nadopuniti, suprotstaviti, potencirati, regulirati ili poništiti verbalni sadržaj poruke.

Geste

Geste su pokreti udova ili dijelova tijela kojim se izražava neka misao, osjećaj ili se popraćuje govor. Postoje dvije vrste gesta: amblemi i ilustratori. Amblemi su neverbalne geste koje zamjenjuju verbalnu poruku i mogu se samostalno koristiti. Ilustratori su geste koje koristimo kako bi kao što sam naziv govori ilustrirali ili upotpunili verbalnu poruku. Ilustratori, za razliku od amblema, nemaju značenje ako ih se koristi samostalno.

Geste moraju biti prilagođene situaciji i okolini. Pretjerana gestikulacija skreće pažnju s teme i daje dojam da takva osoba „misli“ rukama, a ne glavom. Dok preslaba gestikulacija ostavlja dojam da je osoba hladna, nesigurna u sebe ili dosadna.
Da bi se olakšala komunikacija pokrete treba uskladiti s riječima, a riječi s pokretima. Kod gestikulacije treba imati na umu da je unutar iste kulture njeno značenje dobro poznato, no među različitim kulturama ona može izazvati nesporazume.

Oči

Oči su vrlo moćni neverbalni signali. Daju nam velik izvor informacija regulirajući pri tome tijek komunikacije. Govornici koji koriste kontakt očima ostavljaju dojam osoba koje poručuju da su zainteresirane za međusobnu interakciju. Skrivanje pogleda znak je neiskrenosti, a može biti i znak neugode. Potpuni izostanak gledanja sugovornika u oči prilikom interakcije može se shvatiti kao negativan stav prema sugovorniku, protivljenje ili neprihvaćanje naredbi. Prilikom kontakta očima moramo pripaziti i na smještaj i na duljinu pogleda.

Držanje tijela

Kretanjem i položajem tijela odašaljemo niz poruka. Način na koji sjedimo ili stojimo pokazatelj je našeg trenutnog raspoloženja. Ako je naše tijelo uspravno, odašiljemo prije svega naše samopouzdanje, sigurnost i nadmoć. S druge strane, ako se držimo pogrbljeno, okolina nas interpretira kao nesigurnu, podređenu i osobu koja ima nisko samopouzdanje.

Izrazi lica

Značenje različitih pokreta i izraza lica razlikuje se od kulture do kulture. Ali osnovne emocije (radost, iznenađenje, strah, tuga srdžba i gađenje) praćene su univerzalnom ekspesijom koja se po svojim karakteristikama prepoznaje u svim kulturama širom svijeta.

Osmijeh je najmoćnije sredstvo neverbalne komunikacije. Iskren smiješak za sobom povlači nabore oko usta, očiju i mijenja cjelokupni izraz lica, dok lažni osmijeh uključuje samo usta. Što se češće smijete, više ćete biti doživljeni kao prijateljska, topla i pristupačna osoba. Osmijeh ne košta ništa, a djeluje čudesno.

Glas

Glasom prvenstveno šaljemo verbalnu poruku, ali nam služi i kao sredstvo neverbalne komunikacije. Kod verbalnog izražavanja treba prilagoditi brzinu, glasnoću i izgovor. Poželjno je mijenjati visinu i intonaciju kako bi nadopunili verbalnu poruku i na taj način izbjegli monotoniju. Prespor govor daje dojam nezainteresiranosti i neznanja izazivavši dosadu kod sugovornika. Prebrz govor izaziva nepovjerenje i zbunjenost jer je slušatelju teško pratiti govornika. Način na koji nešto govorimo važan je jednako kao i ono što govorimo.

Odjeća

Odjeća nam služi za samopredstavljanje, pokazuje kako percipiramo sami sebe i kako bismo voljeli da nas drugi doživljavaju. Za ostavljanje prvog dojma o sebi dovoljno je samo 7 sekundi. Važno je da imamo na umu da prosuđivanje osoba samo prema izgledu može često dovesti do krivih zaljučaka. U što vjerujem da se svako od nas barem jedanput u životu uvjerio.

Što kažu istraživanja?

U psihologijskim istraživanjima dobiven je zanimljiv podatak da djeca koja su odrasla uz kućnog ljubimca s kojim je moguća interakcija, npr. psa ili mačku, bolje prepoznaju neverbalne znakove ponašanja ne samo kod životinja već i kod ljudi.

Teorijom socijalnih uloga objašnjava se kako je došlo do spolnih razlika u socijalnom ponašanju. Kao razlog razlika navodi se društvena podjela rada među spolovima. Smatra se da žene bolje prepoznaju neverbalne znakove od muškaraca ako je riječ o otkrivanju istine. Međutim, muškarci su bolji od žena u prepoznavanju laži.

Poznavanje neverbalnih znakova može nam pomoći da bolje razumijemo ljude i smanjimo moguće nesporazume u komunikaciji. Ljudi se razlikuju osjetljivošću na neverbalne znakove, pa ih jedni prepoznaju bolje a drugi slabije. Često se zaboravlja da kod komuniciranja treba obratiti pažnju na neverbalne poruke i njihovom utjecaju na stvaranje našeg imagea. Kao što je rekao priznati američki psihoterapeut Aleksandar Lowen u svojoj knjizi The language of body, „ Ni jedan jezik nije tako jasan kao jezik tijela, kad ga jednom naučimo čitati.“

Izvor: Međimurske novine.

Ne propustite: