PONOS HRVATSKE Bračni par Bocak iz Đurđevca do sada je udomio 20 djece

Nedeljka i Vladimir u svom su domu pružili puno ljubavi nezbrinutoj djeci...

Obitelj Bocak sa svojim dvjema štićenicama // Foto: Damir Špehar/PIXSELL (preuzeto s www.ponoshrvatske.hr)

Nagrada “Ponos Hrvatske”, u organizaciji 24sata i HRT-a, dodjeljuje se ljudima koji su se istaknuli dobrim djelima, svojom nesebičnosti, požrtvovnosti i humanosti.

Dobitnici nagrade “Ponos Hrvatske” primaju večeras, u utorak, u zagrebačkoj City plazi.

Među dobitnicima je i bračni par Bocak iz Đurđevca. Kroz dom Nedeljke i Vladimira do sada je prošlo 20 štićenika.

U udomiteljstvo su se uključili sasvim slučajno, kad je njihova kći Danijela, kojoj su sad 44 godine, otišla na studij.

Tad im je kuća postala prazna, a oni su imali još puno ljubavi, želje i volje za darivanje pažnje i odgajanje djece.

Ovo je priča koju je uoči dodjele nagrada objavio Ponos Hrvatske na svojim internetskim stranicama, a donosi je 24sata.

“Došli smo desetak minuta ranije od dogovorenog termina te ispred kuće obitelji Bocak sreli  Vladimira s kojim smo ušli u hodnik, a do nas je dopirala uspavanka koju je Vladimirova supruga Nedeljka, koja je udomiteljica, pjevala šestomjesečnom djetetu držeći ga u naručju. Bila je malo iznenađena jer smo ju uhvatili nepripremljenu za susret s novinarima 24 sata. Odložila je malenu djevojčicu koja je kod nje došla prije pet i pol mjeseci s majkom 14 dana nakon poroda, jer majka (16) nije punoljetna i đurđevački Centar ju je smjestio kod obitelji Bocak. Kazala nam je kako majka djevojčice ima gripu i leži u sobi iz koje gotovo ne izlazi, tako da ona i suprug najveći dio vremena paze na malu djevojčicu.

Razlog našeg dolaska ponovo nakon pet i pol mjeseci je taj što je gospođa Nedeljka dobitnica nagrade Ponos Hrvatske.

– Mislim da je to kruna ovoga s čime se bavimo nakon odlaska naše kćeri na studij i potom iz roditeljske kuće, jer je osnovala svoju obitelj. Ova nagrada je najbolja potvrda da je naš rad prepoznat u društvu, jer se ipak radi o djeci koja su najranjivija skupina u društvu. Definitivno njima treba pomoći da osjete toplinu i ugodu obiteljskog doma i radosno djetinjstvo. Djetinjstvo ispunjeno sigurnošću, radosti, igrom i zadovoljstvom, ali i školskim obvezama. Naravno da je tu ljubav na prvom mjestu – odmjerenim glasom je govorila, dok su ju na trenutak prekinule sestre Manuela koja ide u 8. razred i Dragana koja pohađa 7. razred, jer su se vratile iz škole.

Nakon poljupca teti Neni, obje djevojčice su otišle do kolica kako bi pomilovale malenu nećakinju i time joj prekinule san, uzevši je iz kolica u naručje, a naša sugovornica je nastavila kako su djeca otišla iz obitelji, u ovom slučaju tri sestre, jer kod kuće, u roditeljskom domu nisu imale sve što im je potrebno u odrastanju. Naravno da tu prije svega misli na okolnosti u kojima su živjele tri sestre, najstarija 16-godišnja Severina, koja je i majka, te njezine sestre Manuela i Dragana. I sami smo svjedočili da između udomitelja i djevojaka vlada jedna harmonična atmosfera, a ona se najbolje prepoznaje kad je puno smijeha i šale i to na račun „glave“ kuće.

Nakon što su tetke razbudile nećakinju odmah su je predale u ruke tetki Neni, a mi smo ih upitali kako ide škola i idu li vikendom u roditeljski dom u Stisku, romsko naselje gdje su rođene. Vezano uz školu dobili smo dva odgovora u rasponu od sjajno do tako tako.

– Meni malo šteka matematika i stalno se s njom borim – kazala nam je Dragana, nadopunjujući rečenicu i prije nego smo uputili pitanje.

Pomažu joj svi, od predmetne nastavnice, sestre Manuele i da se tu uključuje i udomiteljica. Tipično, opušteno zafrkavanje s tetom Nenom se nastavilo dok je držala djevojčicu u naručju, a tetke su joj dobacile kako joj beba lijepo izgleda u naručju.

Mi smo prekinuli tu atmosferu kako bi razgovor priveli kraju s pitanjem tko će pratiti udomiteljicu uz supruga u Zagreb na svečanu dodjelu Ponos Hrvatske. Dobili smo odgovor od djevojčica da će i one ići, kao što su išle 13. lipnja prošle godine, kad je išla po priznanje koje je dobila od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. To je godišnja nagrada za izuzetne uspjehe u promicanju i obavljanju udomiteljstva, koju joj je uručila ministrica Nada Murganić.

Teta Nena nam je rekla kako je ponosna na tu nagradu, ali joj je najveća nagrada što gotovo sa svim štićenicima koji su prošli kroz njezin dom održava redovite kontakte.

– Sva ta djeca dolaze iz disfunkcionalnih obitelji koje su razorene ovisnošću o alkoholu i sličnim problemima. Najveće priznanje mi je kad ta djeca uz našu pomoć postanu svoji ljudi. Ljudi koji skrbe o sebi i osnuju svoju obitelj. To je ono zbog čega smo suprug i ja u tome – s ponosom kaže pokazujući nam priznanje.

– Prvi i osnovni zadatak je toj djeci slijepiti mozaik izgubljenog djetinjstva – kaže i nastavlja:

– Netko će kazati da je to biznis, ali mislim da svi oni koji na to gledaju takvim očima griješe, jer to je human poziv. Poziv koji povlači i isprepliće puno stvari, od onih lijepih do manje lijepih, od trenutaka radosti do trenutaka suza na rastanku, jer sve to čini obitelj, a udomiteljstvo je upravo to – obitelj – zaključuje. Do sada je kroz kuću Bocakovih prošlo 17 mladih osoba koje su nastavile s različitim uspjehom samostalan život”, pišu 24sata.

– Kuća nam je uvijek puna, vesela i radosna, a to je i bit udomiteljstva. Da otvorimo dom i srce onima kojima je to potrebno. Ovim putem pozivamo mlade obitelji da se posvete ovakvom plemenitom i humanitarnom radu – rekla je obitelj Bocak na dodjeli nagrada Ponos Hrvatske, pišu 24sata.

Foto: Damir Špehar/PIXSELL (preuzeto s www.ponoshrvatske.hr)

Ne propustite: