Priča iz varaždinskog parka za pse, najvećeg u državi

Dubravka Abramović s kujicama Lanom i Bigom u varaždinskom parku za pse // Foto: Lea Brlek Katanec
Dubravka Abramović s kujicama Lanom i Bigom u varaždinskom parku za pse // Foto: Lea Brlek Katanec

Dvije kujice, obje mješanke, jedna već u ozbiljnim godinama, druga gotovo tek na početku svog života, s Dubravkom Abramović (65) česti su gosti varaždinskog parka za pse.

– Svoje peseke šećem svakoga dana, i do triput dnevno. Ponekad posjetimo park za pse u kojem se igramo, a ponekad smo samo u šetnji – simpatično nam opisuje svoj dan gospođa Abramović.

Četrnaestogodišnja kujica Lana mješanka je dviju pasmina, posvojena je iz azila i već je doživjela ozbiljne pseće godine, dok je trogodišnja Biga također mješanka koju gospođa Dubravka šeće kako bi pomogla svojoj nemoćnoj i staroj susjedi, koja je vlasnik psa.

Inače, varaždinski park za pse najveći je u Hrvatskoj, a prostire se na čak 2400 četvornih metara. Unutar samoga parka postoje dva odijeljena prostora; jedan za veće pasmine, a drugi za one manje.  Lana i Biga po svojoj veličini pripadaju manjoj skupini pasa.

– Zadovoljna sam ovim parkom. Ljudi koji dolaze ovamo sa svojim pesekima jako su susretljivi, a njihovi kućni ljubimci lijepo odgojeni. Možda jedino još fali izvor za pitku vodu kako bi se psi nakon igre mogli osvježiti, no nadam se kako će i to uvesti. Postoji i rasvjeta pa tako svatko tko dođe nešto kasnije u danu, posebno zimi, nije u mraku. Na svakom uglu ima i malih spremišta s vrećicama za pseći izmet, što je svakako pohvalno, jer se na taj način održava čistoća parka. Ovdje ipak postoje neka pravila – pojašnjava umirovljenica Dubravka koja svaki slobodan trenutak koristi za igru sa svoje dvije ljubimice.

Gospođa Abramović je ispričala kako se u gradu može vidjeti i mnogo lutalica, koje spletom nesretnih ljudskih okolnosti i zanemarivanja završavaju na ulicama bez adekvatne brige i njege.

– Žalosno je to koliko pasa lutalica završi na ulici. U takvim slučajevima najprije se obavještava veterinarska stanica, gdje se provjerava je li pas čipiran, kako bi se pronašao vlasnik. Ako nema rješenja, takav pas nažalost ide u azil – pojasnila je gospođa Dubravka te dodala kako nema opravdanja za takve ljudske postupke.

Odnos između čovjeka i psa poseban je odnos, a ljubav koju psu pružimo nedvojbeno nam se vraća nazad. Zato se ne kaže uzalud da je pas čovjekov najbolji prijatelj, a gospođa Dubravka i njene kujice Lana i Biga pravi su primjer za to.

Ne propustite: