PRVI DAN ŠKOLE Što sve trebamo znati o polasku djeteta u 1. razred osnovne škole?

Suzama ponosa i radosti, koje su poskrivećki potekle i knedlama u grlu, a istodobno s osjećajem neizvjesnosti i iščekivanja onoga što treba doći, roditelji predškolaca pratili su završne svečanosti u vrtićima koje su mahom održane rano ljetos.

Ilustracija // Foto: mnovine.hr

Oči su suzile jer su roditelji svjesni da je tom priredbom rečeno zbogom. Ne samo tetama koje su odgajale, vodile i usmjeravale djecu tijekom jednog životnog razdoblja, prijateljima iz vrtića, već i najbezbrižnijem periodu života.

Rečeno je zbogom onom životu kada dani beskrajno dugo traju, kada je povjerenje beskrajno veliko, a brige i obaveze proporcionalno male, kada je igra, beskrajno duga igra po izboru, jedini zadatak.

S polaskom u školu počinje ukalupljivanje, počinju obaveze, počinje dohvaćanje rezultata, počinje moranje. Počinje život odraslih.

početak školeNeopravdani strahovi

S oproštajem od vrtića roditelje budućih prvašića počinje moriti stotinu pitanja, ako dotad već nije: Hoće li moje dijete uspjeti savladati sve što se od njega očekuje? Kako će prihvatiti školu? Kako će se uklopiti u novom okruženju s novim prohtjevima? Kako će ga prihvatiti drugi vršnjaci jer u školi i razredu neće biti samo ona djeca koju već poznaje iz vrtića? Hoće li učiteljica imati dovoljno razumijevanja za moje dijete ili će gušiti njegovu osobnost? Hoće li moći savladati zadani program? Mora li znati čitati? Zašto ga nisam naučilo/la zbrajati do 50? Jesam li trebao/la? Jesam li trebao/la pripremati ga za školu kao što se pripremaju klinci za fakultet? Jesam li?

Stotinu pitanja roji se u glavama roditelja, osobito onih koji po prvi put imaju prvašića. Neki s pozitivom gledaju na cijelu situaciju i takvom je grade, drugi su nesigurni, treći pesimistični, što dakako ovisi o svakom pojedinom roditelju.

Naravno da je jedino pozitiva dobrodošla, da su svi strahovi neopravdani i bit će rasplinuti čim dijete krene u školu. Pokazat će se, s nove perspektive, da su pitanja koja su postavljana gotovo smiješna.

Naučite djecu da budu radoznala, a ne brojke i slova

Dijete ne treba naučiti čitati prije polaska u školu niti zbrajati i oduzimati niti išta slično. Jedino što treba, a to je proces koji traje od rođenja, je u djetetu probuditi radoznalost, želju za novim spoznajama. Treba ga primjerom poticati da bude optimistično, da se pokuša snaći u svakoj situaciji, da suosjeća, razumije, prihvaća, da bude strpljivo, uporno i ustrajno, da shvati kako se iz pogrešaka uči, da se zbog njih ne odustaje, nego dapače.

Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji problem.

Pripremu za školu djeca su odradila u predškoli, ali i u svom domu. Svaki put kada ste ih poticali da vam ispričaju o svom danu u vrtiću vježbali ste njihovu vještinu opažanja, kada ste ih tjerali pospremati sobu ili da se sami obuku ili zavežu vezice ili da nacrtaju svoju obitelj, sebe, bagera ili nešto treće vježbali ste njihovu koncentraciju, ustrajnost, pažnju. Svaki put kada ste svome djetetu rekli kako je lijepo, dobro, pametno stvarali ste uvjerenje da je takvo, gradili ste s djetetom njegovu sliku o sebi, gradili ste njegovo samopouzdanje. Svaki put kada ste ga uputili da sam riješi problem koji je nastao u komunikaciji s drugim djetetom učili ste ga da se nauči zauzeti za sebe, da nauči komunicirati, da nauči rješavati probleme. Svaki put kada ste mu kupili nekakav dječji časopis sa zagonetkama, labirintima i sličnim učili ste ga istome, ali i koncentraciji i čitanju i pisanju i zaključivanju. Svaki odgledani dokumentarac o životinjama, čak i crtić bila je priprema za školu. Svako hvala, molim, izvoli, oprosti sve je to bila priprema za školu. I to je dovoljno. Nema potrebe za strahove, nevjericu, nedoumicu, pitanja.

Vjerujte svome djetetu. Dopustite mu da vas iznenadi.

početak školeOhrabrujte, hvalite, podržite

To vaše dijete prošlo je određene preglede ne bi li se utvrdila njegova psihofizička spremnost za školu. Ako ste prošli te preglede i rečeno vam je da je dijete spremno za školu, onda je ono zaista fizički, intelektualno i emocionalno zrelo za školu.

Zato vjerujte, ohrabrujte i podržite svoje dijete u novim koracima na životnom putu.

I da, slobodno cmoljite, pustite suzu, osjetite tu knedlu u grlu. Budite ponosni. Imate pravo na to. U tih sedam godina požrtvovno ste se davali i pripremali svoje dijete za život. Odradili ste najvažnije. Bio je to strahovito zahtjevan zadatak. I zato slobodno odahnite i cmoljite. A onda zasučite rukave i vodite dalje to svoje zlato kroz novi životni period. Osluškujte, budite stalno prisutni, a nenametljivi. Pratite, ohrabrujte, hvalite. Kada ćete za sedam godina brati nove plodove svoga roditeljstva, moći ćete opet otpustiti, odahnuti i cmoljiti. I tako nekoliko puta sve dok svoje dijete ne dovedete na pravi put ili kako narod zna kazati dok mu ne date kruh u ruke. Puno uspjeha na tom putu i roditeljima i djetetu.

Izvor: Međimurske novine.

Ne propustite: