[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Borba ljudskog i prirode (10.)

Ta Phrom je uvelike netaknut, s brojnim drvećem koje raste između njegovih ruševina. Upravo ga spoj ruševina i stabala čine jednim od najposebnijih hramova na svijetu.

Sati u Hanoiju i Vijetnamu općenito curili su kraju, a približavali se oni koje ćemo provesti u Kambodži. Zadnji dan u Hanoiju odlučili smo se za posjet mauzoleju Ho Chi Minha, kao jednoj od atrakcija koje se u gradu moraju vidjeti. Mauzolej je po definiciji velika i impresivna grobnica, obično izgrađena za preminulog vođu ili neku drugu značajnu osobu. Zvuči prilično banalno, ali da bi se došlo do ključne točke, bilo je potrebno satima stajati u višekilometarskom redu s ostalim posjetiteljima, u najvećem broju Vijetnamcima, koji se dolaze pokloniti svom povijesnom vođi. Dio kilometraže odradili smo na ulici, a dio u velebnom kompleksu mauzoleja.

Posljednje počivalište Ho Chi Minha uistinu je jedna od najpopularnijih destinacija u Hanoiju. Stupanj sigurnosti je na vrlo visokom nivou. Na to se mjesto mora doći primjereno obučen i svi moraju odložiti fotoaparate prije ulaska. Što smo se više primicali cilju, to smo se vojnički postrojeniji osjećali. Kad smo konačno dočekali svojih 15-ak sekundi unutra, atmosfera je bila poprilično tamna, ali veličanstvena, baš onakva kakvu smo očekivali stojeći toliko dugo na nenormalnoj vrućini da doživimo „to nešto“. Kako se radi o nepreglednoj masi ljudi, uz staklom zaštićeno tijelo velikog vijetnamskog vođe nije dopušteno ni zastati, već smo se svi kretali u redu bez zastajkivanja i fotografiranja. Je li vrijedilo? Vrijedilo je. Osjetili smo „to nešto“.

Suludo dug red čekanja još na ulici // Foto: Zoran Bijač
Ispred samog mauzoleja // Foto: Privatna arhiva

Preostalih par sati proveli smo šećući gradskim ulicama na kojima se sav život i odvija. Na ulici se može pojesti, popiti, kupovati, ošišati, obrijati, dobiti usluga čišćenja obuće, što god poželite. Čistač je primijetio stanje tatinih patika nakon hodanja po rižinim poljima, a na licu mjesta tata je dobio i šivanje istih! Jest da je čistač svoju uslugu pokušao naplatiti kao nove patike, ali nije mu prošlo, imamo i mi utakmica u nogama. Tamo se baš ništa ne odvija kao kod nas, doživljaj je potpuno drugačiji. Od vizualnog, auditivnog, taktilnog, mirisnog.

Čišćenje i šivanje patika na ulici // Foto: Lea Bijač
Najbolje mjesto za obrijati se // Foto: Zoran Bijač
Svakodnevni prizor // Foto: Zoran Bijač
Privlačni ili neprivlačni specijaliteti? // Foto: Zoran Bijač

Pomislila sam da im samo kuće služe za spavanje, a onda smo u nemalom broju trgovina i suvenirnica vidjeli prodavačice kako za radnog vremena nesmetano spavaju na podovima, uz prema sebi usmjerenim ventilatorima za rashlađivanje.

„Zainteresirane“ prodavačice // Foto: Zoran Bijač

Osjećali smo da smo Vijetnam dobrano odradili, dobro ga se nauživali i napunili srca posebnom energijom. Stoga nam nije bilo tako teško pozdraviti se od njega i u poslijepodnevnim satima odletjeti na nešto sjeverniji dio Kambodže, u grad Siem Reap, i za početak, nadati se barem malo podnošljivijoj klimi.

Po slijetanju u Siem Reap, već u zračnoj luci primijetili smo koliko se po crtama lica i boji kože Kambodžani razlikuju od Vijetnamaca. Lica su im bila nekako grublja, a boja kože intenzivnija, crvenkastija. Ista je stvar i s bojom zemlje, bila je karakteristično crvena, kao da će i sama izgorjeti, ne kao ona u vijetnamskim rižinim poljima. Nada o ugodnijoj klimi odmah je pala u vodu. Ako smo Vijetnam smatrali vrućim, za temperature u Kambodži u to doba godine, ne postoji opisiva riječ. Uglavnom, bilo je još mnogo, mnogo vrućije nego u Vijetnamu, redovito preko 40 stupnjeva u hladu. Iako je vlaga u zraku bila značajnije niža pa smo se manje znojili i normalnije disali, mozak je gotovo cijelo vrijeme bio u stanju vrenja. To sam zaista jako teško podnosila. Nisam se mogla načuditi tati, koji je bez ikakvih problema jurcao užarenim hramovima.

Već se na prvi pogled vidi koliko je u ekonomskom smislu Kambodža nazadnija od Vijetnama. Mnogi stanovnici žive u siromaštvu, na rubu gladi. Kuće, praktički drvene kolibe, izgrađene su na stupovima, tako da ih poplave ne mogu uništiti, a u normalnim uvjetima pružaju prijeko potrebnu hladovinu i ljudima i stoci. Stanovnici u ruralnim područjima bave se prvenstveno poljoprivredom i stočarstvom, a u turističkijim dijelovima i ručnom izradom i prodajom suvenira, primjerice ukrasima od goveđe kože.

Stanovnici se bave stočarstvom i poljoprivredom // Foto: Zoran Bijač
Kambodžansko polje // Foto: Zoran Bijač
Može li se preko slike osjetiti vrućina?// Foto: Zoran Bijač
Mnogi žive u siromaštvu // Foto: Zoran Bijač
Mali Kambodžanin // Foto: Lea Bijač
Kuće su zbog poplava i hladovine izgrađene na stupovima // Foto: Zoran Bijač
Kožnati ukrasi spremni za prodaju // Foto: Zoran Bijač

Trodnevni boravak u Kambodži podrazumijevao je obilaženje regije Angkor, nevjerojatnog  kompleksa drevnih kmerskih hramova smještenih duboko u prašumi, zbog čega su dugo ostali neotkriveni. Angkor broji preko tisuću hramova, a mi smo uz obilazak više manjih za cilj imali obići i veliku trojku – Angkor Wat, Angkor Thom i Ta Prohm. Prije negoli smo uopće ušli u cijelo to područje, morali smo se fotografirati i dati osobne podatke, nakon čega je svatko za vratom imao svoju iskaznicu za slobodno kretanje uvelike zaštićenim UNESCO-vim prostorom.

Obavezno slikanje i davanje vlastitih podataka prije ulaska u kompleks hramova // Foto: Zoran Bijač
Ulaz u jedan od manjih hramova // Foto: Zoran Bijač
Cijelo područje izgleda prilično nestvarno // Foto: Zoran Bijač
Isto je i s njegovom unutrašnjosti // Foto: Lea Bijač
Drevni kmerski hramovi smješteni su duboko u prašumi // Foto: Lea Bijač
Zbog toga su dugo ostali neotkriveni // Foto: Lea Bijač

Prvi na redu od velike trojke bio je Ta Prohm. Ta Prohm veliki je kmerski (većinski narod koji u Kambodži čini 98% od 16 milijuna stanovnika) hram izgrađen u 12. stoljeću kao svetište budizma (danas su budisti 97% populacije). U njemu je živjelo više od 12 tisuća ljudi. Proširivan je sve do kraja 13. stoljeća, kad je zbog anti-budističke politike napušen. Hram je jedinstven i zaista me oduševio. Njegova posebnost je u brojnom drveću koje se isprepliće s kamenim ruševinama. Upravo ga spoj  ruševina i stabala čine jednim od najčudesnijih hramova na svijetu. 2001. godine tamo je snimljen film Lara Croft: Tomb Raider s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi. Od svih viđenih hramova, Ta Prohm me se najviše dojmio, zbog veličanstvene borbe ljudskog i prirode, gdje priroda ipak kao da pobjeđuje. Ne znam je li normalno, ali bilo mi je drago da je to tako.

Ta Prohm veliki je kmerski hram // Foto: Zoran Bijač
Spoj prirode i ruševina učinile su ga jednim od najposebnijih hramova Angkora, ali i cijelog svijeta // Foto: Zoran Bijač
Veličanstvena borba ljudskog i prirode // Foto: Lea Bijač
Veličanstvena borba ljudskog i prirode drugi dio // Foto: Lea Bijač
Vegetacija raste između njegovih ruševina // Foto: Zoran Bijač

Putujući od hrama do hrama često smo imali kontakte s lokalnim biznismenima. I oko najruševnijih kafića i zalogajnica kruže prodavači, uglavnom djeca, s ciljem da iskamče koji dolar. „Give me one dollar, give me one dollar!“ sve je što od engleskog jezika poznaju i kao mantru opetovano ponavljaju. I kad se tata s jednim dječakom htio pozdraviti s: „Give me five!“,  mali biznismen je refleksno ispalio: „Give me one dollar!“.

Bez „one dollar“ nema ni slikanja // Foto: Lea Bijač
S „one dollar“ ili pokojim više, svi su spremni pozirati // Foto: Lea Bijač

_________________________________________________________________________

Ako ste ih propustili, prvih devet dijelova putopisa možete pročitati u nastavku…

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Od Koprivnice do svjetskog čuda prirode (9.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Pečenje od kobre i ostala veselja glavnoga grada (8.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Španciranje po vijetnamski (7.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Budistička kuća i antički grad (6.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tunelski štakori (5.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Rijeka moru pobjegla (4.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Motori, motori, motori (3.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tko želi biti milijunaš? (2.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Vruć, vrući, Ho Chi Minh

Ne propustite: