[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Budistička kuća i antički grad (6.)

Ulaz u hram slobodan je i za turiste, no, pravila koja vrijede za Vijetnamce vrijede i za nas – bez cipela, puno otkrivene kože, fotografiranja i nepotrebnih razgovora.

S malim vijetnamskim prijateljem // Foto: Zoran Bijač

Voljela sam kratkotrajne pljuskove. Nismo ih doživjeli mnogo, no cijenili smo kad bi se, barem na čas, zemlja napila vode, a mi slobodno disali. Nadali smo se da će nam u čišćenju dišnih putova pomoći i jutarnja vožnja rijekom zamamnog imena, Perfume. Međutim, kako to obično biva, nemoguće je u nepuna dva tjedna pogoditi sve savršene uvjete. Nešto uspije, nešto ne uspije. Perfume možda jest mirisna u jesen, kad opali cvjetovi orhideja ispune njezinu površinu, ali mi nismo došli u jesen. Tako se Perfume, osim po širini i nešto čišćoj vodi, ni po čemu nije razlikovala od bilo koje druge vijetnamske rijeke. Ljudi su je koristili za ribolov i pranje odjeće, domaće životinje kao izvor pitke vode, a oni poduzetniji za prevoženje putnika, poglavito turista, u brodovima raskošno ukrašenima šarenim zmajskim glavama i cvijećem. Kad već nije u vodi, neka ga barem dovoljno bude na brodu.

Zaštita od vrućine i zagađenog zraka i na biciklu // Foto: Zoran Bijač
Rijeka Perfume savršeno je stanište za „zmajeve“ // Foto: Zoran Bijač
Turizam u ovom području igra značajnu ulogu // Foto: Zoran Bijač

Na brdu sjeverne obale rijeke, ponosna i uzdignuta stoji pagoda Thien Mu, simbol antičkog grada Huea. Legenda kaže da su nekoć davno stanovnici na vrhu brda svake noći viđali staricu u crvenom, koja bi im opetovano ponavljala da će jednog dana upravo na tom mjestu biti sagrađeno nešto od velike važnosti za blagostanje zemlje. Čuvši to, tadašnji vladar iz porodice Nguyen početkom 17. stoljeća dao je izraditi budistički hram i u čast starici nadjenuo mu naziv Thien Mu – Planina starice iz raja. Pagoda je u više navrata pretrpjela teška oštećenja, a zahvaljujući brizi i kvalitetnoj renovaciji, danas je ne samo funkcionalna, već i najatraktivnija građevina grada.

Početni dio pagode Thien Mu // Foto: Zoran Bijač
Mjesto gdje vrijeme ne žuri // Foto: Zoran Bijač

Pažnju na prvi pogled plijeni oktogonalni toranj na sedam katova, koji posjetitelje potom dovodi do središnjeg dijela, Dai Hung Palacea, glavnog hrama u cijelom kompleksu. Bosi Vijetnamci i Vijetnamke s nogama savinutim ispod stražnjica svakodnevno zajedničkim snagama štuju svoju religiju, ponizno gledajući ispred sebe, u kićene statue Bude dodatno obogaćene velikim vazama punim cvijeća. Temeljem Budine filozofije, štovatelji vjeruju da je život patnja koja nastaje iz želje, a kako bi se čovjek oslobodio patnje, mora zatomiti želje. Najviši cilj u životu jednog budista je odsutnost svih želja i prekid vječne patnje kroz koju pojedinac prolazi u nizu uzastopnih života, nirvana.

Molitva // Foto: Zoran Bijač

Ulaz u hram slobodan je i za turiste, no, pravila koja vrijede za Vijetnamce vrijede i za nas – bez cipela, puno otkrivene kože, fotografiranja i nepotrebnih razgovora. Premda neprimjereno odjevena, nitko od nadležnih taj put nije me grdio niti mi naredio da se pokrijem. Mogla sam osjetiti spokoj samo gledajući u vjernike, slušajući riječi koje nisam razumjela i upijajući intenzivnu aromu slatkog znoja i mirisnih štapića. O mojoj opijenosti dovoljno govori činjenica da sam svoje tamošnje najveće neprijateljice vrućinu i vlagu u potpunosti smetnula s uma. Jesam li upravo doživjela svoju mini vijetnamsku nirvanu?

Kompleks obiluje ukrasima svakojakih vrsta // Foto: Zoran Bijač

Thien Mu, osim u komercijalne svrhe, služi i kao dom za određen broj budističkih redovnika i za one koji će to tek postati. Njihova je uloga briga o kompleksu, učenje i molitva. U pauzama besciljno šeću uokolo, tumarajući okolišem sačinjenim od brižno uređenih travnjaka i mnoštva bonsai drvaca, ili pak spokojno sjede i svisoka prate tok rijeke. Tamo doista vlada sveopći zen, a vrijeme prestaje žuriti. U svakodnevnom životu na prvu teško ostvarujem emocionalnu povezanost s ljudima, ali u budističkoj kući sam je ostvarila. Uniformirani desetogodišnji dječak, ozbiljnih, tamnosmeđih, gotovo crnih očiju, tamne kose s jedne strane obrijane, a druge djevojački duge, nepomično je stajao uz prozor jednog od objekata. Osjećala sam njegove oči na sebi i uzvratila mu na isti način. Tad sam imala nekog s kim mogu šutjeti. Nismo progovorili ni riječ. Pričali smo očima. Nekoliko minuta u istoj prostoriji s tim djetetom bilo je nešto najbliže raju što sam na Zemlji osjetila.

S malim vijetnamskim prijateljem // Foto: Zoran Bijač

Zbog mnogobrojnih znamenitih građevina i spomenika iz razdoblja vladavine dinastije Nguyen, grad Hue upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji. Izgrađen je u skladu sa starom istočnjačkom filozofijom, feng shuijem, imajući pet glavnih točaka grada, pet prirodnih elemenata i pet osnovnih boja. U mom je slučaju feng shui potpuno zakazao. Više nisam živjela u skladu s prostorom u kojem se nalazim, niti sam privlačila pozitivnu životnu silu. Isfrustrirana neizdrživim vremenskim uvjetima, na rubu dehidracije i nesvjestice tumarala sam carskim gradom, hramovima i grobnicama, samo jedva čekajući na bocu hladne vode i klimu.

Antički grad // Foto: Zoran Bijač
Grad Hue nalazi se na UNESCO-vom popisu // Foto: Zoran Bijač

_________________________________________________________________________

Ako ste ih propustili, prvih pet dijelova putopisa možete pročitati u nastavku…

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tunelski štakori (5.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Rijeka moru pobjegla (4.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Motori, motori, motori (3.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tko želi biti milijunaš? (2.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Vruć, vrući, Ho Chi Minh

Ne propustite: