[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Prženi kukci i tarantule? Dobar tek! (11., posljednji nastavak)

Kao šećer za kraj, zaustavili smo se na malo je reći egzotičnoj tržnici. Na njoj se ne prodaju voće i povrće, već raznorazni prženi kukci, tarantule i škorpioni.

Bez straha i gađenja odrađena tarantula // Foto: Lea Bijač

Nešto prije zalaska sunca stigli smo u Angkor Wat, jedan od najfascinantnijih, najposjećenijih i najfotografiranijih hramova na svijetu. Najveći je hramski kompleks Angkora, a ujedno i najveća vjerska građevina na svijetu. „Angkor“ na kmerskom jeziku znači grad, a „wat“ hram. On je danas najznačajniji nacionalni simbol Kambodže i predstavlja kmersku kulturu i kambodžanski narod. Njegova slika nalazi se čak i na kambodžanskoj zastavi.

Ispred ulaska u hram // Foto: Zoran Bijač
Angkor Wat jedan je od najfascinantnijih, najposjećenijih i najfotografiranijih hramova na svijetu // Foto: Zoran Bijač

Vladajući u 11. stoljeću gradio je brojne sisteme navodnjavanja, što je omogućilo seljacima i do tri žetve riže godišnje. Tako uspješna poljoprivreda rezultirala je viškom hrane i donijela Kmerima veliko bogatstvo pa su mogli graditi velike gradove i ogromne hramske komplekse. Angkor Wat izgrađen je u 12. stoljeću. Na početku je bio hinduistički hram, a onda je s vremenom i promjenom vladara postao budistički hram, što je i danas. Angkor Wat uistinu je impresivan, izgleda potpuno nestvarno, kao nešto s drugog planeta ili barem iz video-igrice s milijun hodajućih figura. Na vrhu terasa koje se penju i smanjuju nalazi se pet tornjeva, oblikovanih kao lotosovi cvjetovi, koji simboliziraju planinu Mehru, dom bogova. Najviše nas je iznenadila vodena površina ispred tornjeva koja na promo fotografijama izgleda kao čudesno veliko jezero, a zapravo nije ništa drugo nego mala bara. Dvije male bare, zapravo, s obje strane. Kompleks se u određeno vrijeme zatvara i to je vrijeme kad nadležni sve turiste „protjeruju“ van, dobro pazeći da nitko ne ostane unutra. Mi smo imali čast biti posljednji posjetitelji i zatvoriti hram te večeri.

Najveća je vjerska građevina na svijetu // Foto: Zoran Bijač
Zajednička uspomena ispred jedne od „barica“ // Foto: Privatna arhiva
Ispražnjeni hram nakon zatvaranja // Foto: Zoran Bijač

Nije nam trebalo dugo da mu se opet vratimo. Ako smo čekali zalazak sunca, onda ćemo čekati i izlazak. Stigli smo u ranim jutarnjim satima, dobrano prije izlaska. Očekivali smo manju gužvu, ali najbolje pozicije oko bara bile su već zauzete u nekoliko redova i trebalo nam je ponešto vremena i malo prepirke da i sami uberemo dobar kadar kako bismo osjetili pravu emociju. Buđenje dana u Angkor Watu uistinu je nevjerojatan događaj, stoga nismo požalili tako rano ustajanje. Naprotiv, bilo nam je izuzetno drago nazočiti nečemu takvome.

Izlazak sunca u Angkor Watu // Foto: Zoran Bijač

Vrućina je ubrzo došla do svog vrhunca. Kad sam u Vijetnamu mislila da mi po tom pitanju ne može biti gore, ruševine starih hramova u kombinaciji s njom moje su tijelo dovele do doslovno isijavajućeg stanja, gdje više nisam znala kako se rashladiti. Ipak se radi o vjerskim građevinama pa smo morali biti pristojno odjeveni, bez otkrivanja previše gole kože. Kako sam samo mokra bila! Još uvijek sam se čudila tati kako sve to stoički podnosi. Lokalni vodič svojski se trudio pričati o Angkor Watu, ali bilo ga je uistinu teško pratiti. Bilo je zapravo teško uopće stajati na nogama. Ipak sam uspjela odslušati priču o velikim narativnim reljefima koji ispunjavaju trijemove. Plitko klesane skulpture ilustriraju prizore iz hinduskih epova i dopunjuju arhitekturu, ali njome ne dominiraju. Mnogi zidovi hrama ukrašeni su figurama plesačica od kojih svaka ima svoja obilježja i međusobno nisu slične.

U blizini velikih narativnih reljefa // Foto: Zoran Bijač
Unutrašnjost hrama također je impozantna // Foto: Lea Bijač
Pogled svisoka // Foto: Zoran Bijač
Pogled odozdo // Foto: Zoran Bijač

Posljednji na red došao je Angkor Thom ili „Veliki grad“ na kmerskom. Kao i ostali, i on je izgrađen u 12. stoljeću i na popisu je UNESCO-vih mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji. I u Angkor Thomu nalazi se mnogo hramova. Baš kad smo mi došli, unutar hramskog kompleksa i prašume odvijalo se snimanje povijesnog filma. U središtu mu se nalazi hramski kraljevski kompleks Bayon, koji mi se najviše i svidio. Tamo su masivna kamena lica uklopljena u mnoge tornjeve koji se poput piramide uzdižu iznad središnje terase.. Za razliku od klasičnijeg stila Angkor Wata, Bayon se smatra primjerom barokne kmerske kulture. Kad sam našem turističkom pratitelju rekla da sam i sama položila ispit za turističkog pratitelja i da bih se voljela baviti njegovim poslom, rekao je da će sa samo jednim pitanjem vidjeti jesam li za to. Pitanje je glasilo: „Koje je najčešće pitanje koje me pitaju turisti?“ a ja sam uz lagano razmišljanje odgovorila da to mora biti gdje se nalazi wc, čime sam uz pratiteljev smijeh dobila potvrdu da sam rođena da budem turistički pratitelj.

Ulaz u Angkor Thom ili „Veliki grad“ // Foto: Zoran Bijač
Na vrhuncu moći imao je preko 80 tisuća stanovnika // Foto: Zoran Bijač
Mi smo naišli baš za vrijeme snimanja povijesnog filma // Foto: Zoran Bijač
Unutrašnjost hramskog kompleksa // Foto: Privatna arhiva
Najviše me se dojmio središnji dio, Bayon // Foto: Lea Bijač
Masivna kamena lica uklopljena su u tornjeve // Foto: Zoran Bijač
Statua Bude // Foto: Zoran Bijač
Priroda i ovdje pokazuje svoju punu raskoš // Foto: Lea Bijač

Nakon cijelog dana hodanja po užeglom tlu, kao za inat imali smo dogovorenu masažu stopala. Svi smo se neugodno pogledavali, imajući na umu stanje uzavrelih stopala od 50+ stupnjeva, ali pratitelj nam je rekao da se opustimo i da im nismo ni prvi ni posljednji. Opustila nas je činjenica što je prije masaže u udobnim foteljama na redu bila kupka stopala, nakon čega smo se potpuno prepustili vještim rukama mladih Kambodžanki i zaista maksimalno uživali. Baš nam je to nakon tri dana pustog hodanja trebalo.

Kao šećer za kraj, zaustavili smo se na malo je reći egzotičnoj tržnici. Na njoj se ne prodaju voće i povrće, već za promjenu raznorazni prženi kukci, skakavci, dudovi svilci, tarantule i škorpioni. Kukce smo savladali relativno lagano, ali tarantule… Eh, tarantule. Tata je i njih savladao rutinski, a meni je trebalo 15 minuta da je uopće primim u ruku i još toliko da je pojedem. Najviše su me strašile još uvijek vidljive dlačice po nogama, ali kad sam zažmirila i zagrizla, bilo je čisto ugodno iznenađenje. Ako se zanemari njihov izgled, baš kao i kukci, imaju hrskav okus nalik na nešto začinjeniji čips, vrlo fin i ugodan. Škorpioni su za nas ipak bili nepremostiva prepreka i nismo ih uspjeli kušati. Gađenje je odradilo svoje.

Tržnica nudi raznorazne egzotične specijalitete // Foto: Zoran Bijač
Moja prva reakcija na pržene kukce // Foto: Zoran Bijač
Bez straha i gađenja odrađena tarantula // Foto: Lea Bijač
Meni je trebalo nešto više vremena da se opustim // Foto: Zoran Bijač

Tako smo prije avionskih letova završili svoju priču. I iz Vijetnama i iz Kambodže nosimo lijepe uspomene – od predivne kuhinje, preko vožnje motora u Ho Chi Minhu, delte rijeke Mekong, fotografiranja s pitonom, Cu Chi tunela, živopisnih gradova, zaljeva Ha Long do nevjerojatnih kompleksa hramova u Kambodži. Ali, sve to dolazi uz cijenu, a cijena su u našem slučaju u to doba godine bile neizdržive vrućine i vlaga u zraku. Sve ima svoje. Vi sami procijenite je li cijena previsoka. Ako pitate mene, nije. Vrijedilo je. Baš je sve vrijedilo.

_________________________________________________________________________

Ako ste ih propustili, prvih devet dijelova putopisa možete pročitati u nastavku…

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Borba ljudskog i prirode (10.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Od Koprivnice do svjetskog čuda prirode (9.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Pečenje od kobre i ostala veselja glavnoga grada (8.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Španciranje po vijetnamski (7.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Budistička kuća i antički grad (6.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tunelski štakori (5.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Rijeka moru pobjegla (4.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Motori, motori, motori (3.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Tko želi biti milijunaš? (2.)

[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] VIJETNAM I KAMBODŽA Vruć, vrući, Ho Chi Minh

Ne propustite: