SVE JE JAVNO REKAO Čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač na konferenciji za medije progovorio o svojoj imovinskoj kartici

"Prema svim institucijama gdje se moram opravdati, ja sam čist i miran, a ako netko misli drukčije pozivam neka institucije rade svoj posao i neka provjere", zaključio je Kovač.

Stjepan Kovač // Foto: Facebook
Stjepan Kovač // Foto: Facebook

Čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač odlučio je javno progovoriti o svojoj imovinskoj kartici. Na početku je jasno rekao razlog koji ga je nagnao na ovaj potez – smatra kako određeni mediji iznose neistine o njegovom imovinskom stanju.

“Mirno spavam i sve ono što imam mogu lako dokazati da sam stekao na zakonit način. Svjestan sam da sam javna osoba, podložan kritici i mene to ne smeta. Na ovoj poziciji sam šest godina i na neke stvari sam oguglao, ali da miješaju moju obitelj i suprugine roditelje nije fer i u redu i zato sam sazvao ovu konferenciju za novinare”, kazao je Kovač na samom početku.

“Prije nego što sam posto gradonačelnik, 12 godina sam vodio uspješnu firmu u kojoj sam imao pristojnu plaću, koja je svake godine imala određenu dobit od 300 do 500 tisuća kuna. To nisu mala sredstva. U to vrijeme moja supruga i cijela njezina obitelj je živjela i radila u Austriji. Moj tast prima austrijsku mirovinu, jer je tamo proveo svoj cijeli radni vijek sa suprugom.

Obiteljska kuća u kojoj supruga i ja živimo je ona naslijedila kad joj je preminula mama. Njezina obitelj u svom vlasništvu ima kuću i u blizini Beča, stan u Beču i stan na jugu Čakovca. U Austriji su to teško zaradili kao i mnogi Međimurci koji svoj životni vijek provode vani. I baš zbog toga želim stati na kraj tim stvarima”, bio je jasan u nastavku.

“Uzmite u obzir da kuću nisam morao kupovati, a nemam brod, jahtu, vikendicu u planinama, kuću na moru, čak ni zemljište na moru, ni u goricama kao pojedinci. Imam kuću koja je darovana mojoj supruzi. Kupio sam auto, oko čega se digla velika pompa. Rabljeni BMW iz 2016. To je obiteljski auto, jedini u mojoj obitelji. Zaveden je u moju imovinsku karticu, iako je u vlasništvu leasinga. Kupio sam ga tako da sam prodao svoj prijašnji auto za 120.000 kuna i ostatak od 180.000 kuna sam uzeo na leasing. Auto vrijedi 300.000 kuna, a insinuira se da taj auto vrijedi 100.000 eura. Možda novi i s boljom opremom vrijedi toliko. Moj vrijedi 300.000 kuna. Za to postoje svi papiri i ugovori. Leasing od 180.000 kuna otplaćivat ću u naredne četiri godine.

Pa se pitam, zar si ja nakon 12 godina privatnog biznisa, šest godina kao gradonačelnik i dijelom kao saborski zastupnik ne mogu priuštiti za svoj životni i radni vijek jedan auto od 180.000 kuna? Pa gdje mi onda živimo? Moja primanja nisu mala, zakonom su određena. Na političke pozicije nisam došao preko veze, nego jer su me i kao gradonačelnika i saborskog zastupnika birali građani”, pojasnio je Kovač iskreno.

“Sporno zemljište uz moju kuću predstavlja se kao ‘velika afera’. On se nalazi uz kuću koju je moj tast kupio 1971. godine u rohbau izvedbi, a bila je građena 1968/69., uz ogradu koju nisam micao ni milimetar. Rodio sam se 1976., a kuća je kupljena 1971. godine. Kad sam se oženio 2005. godine došao sam živjeti na tu lokaciju. Svi susjedi u ulici s lijeve strane bili su posjednici isto takvog spornog zemljišta uz svoje parcele. U gradskoj upravi prije nego sam postao gradonačelnik su postojali zahtjevi da se to zemljište institutom dosjelosti (ako održavate neko zemljište određeni dio godina) može tražiti pravo na njega, pod uvjetom da se nitko ne buni ili žali. Od strane nekih susjeda postoji želja da im se zemljište pripiše. Ja baš zbog toga što sam gradonačelnik ne želeći da se meni ili mojoj obitelji insinuira pogodovanje, kazao sam supruzi da zatraži da nam se zemljište proda. Izuzeo sam se iz postupka. Sudski vještak je procijenio zemljište. Procjembeni elaborat je dat na provjeru višim instancama, da ne ispadne da sam nešto samovoljno radio i kad je sva zakonska procedura provedena, supruga i ja smo to zemljište kupili za 33.000 kuna. Po proceduri kako se rješavaju takva zemljišta manje vrijednosti.

Velika fama diga se i za bazen. Radi se o manjem bazenu za koji nije potrebna građevinska dozvola. To je uređeno pravilnikom o jednostavnim i manjim građevinama i radovima, članak 4. Investitor bazena je moj tast koji bazen radi svojoj djeci. Cijeli život je radio u Austriji, ima jako lijepu mirovinu i odlučio je to pokloniti svojoj djeci. A mene prozivaju, jer sam javna osoba. Za sve radove koji su rađeni moj tast ima račune, ugovore, slobodno mu se obratite”, bio je direktan Kovač.

Dodao je da je i od svojih roditelja dobio određene primitke od dijela njihove otpremnine kad su odlazili u mirovinu, pišu Međimurske novine.

“Prema svim institucijama gdje se moram opravdati, ja sam čist i miran, a ako netko misli drukčije pozivam neka institucije rade svoj posao i neka provjere”, zaključio je Kovač.

Ne propustite: