Infektivna mononukleoza, virusna bolest poznata pod romantičnim, ali varljivim nadimkom ‘bolest poljupca’, u najvećem je broju slučajeva benigna i prolazna. No, u pozadini se krije virus koji znanstvenici sve češće povezuju s puno ozbiljnijim stanjima – među njima i s multiplom sklerozom (MS), teškom neurodegenerativnom bolešću koja pogađa gotovo tri milijuna ljudi diljem svijeta.
Prema rezultatima velikog istraživanja koje su proveli znanstvenici s Harvarda, a koje je objavljeno u prestižnom časopisu Science, uzročnik mononukleoze – Epstein-Barrov virus (EBV) – mogao bi biti ključni čimbenik u razvoju multiple skleroze. Ovo otkriće otvara mogućnosti za razvoj prevencije i terapija usmjerenih ne samo na virus, već i na sprječavanje jedne od najzagonetnijih autoimunih bolesti suvremenog doba.
Što je zapravo mononukleoza?
Infektivna mononukleoza akutna je virusna bolest koju u čak 90 posto slučajeva uzrokuje Epstein-Barrov virus, član obitelji herpesvirusa, poznat i kao humani herpesvirus tip 4. Ostali mogući uzročnici uključuju citomegalovirus (CMV) te rijetko parazite poput Toxoplasma gondii.
Bolest se najčešće javlja kod adolescenata i mladih odraslih, osobito u dobi između 15 i 25 godina, dok se kod djece infekcija često odvija tiho, bez značajnih simptoma. Kod odraslih osoba koje prvi put dolaze u kontakt s virusom, simptomi mogu biti izraženiji, a oporavak dugotrajniji.
Mononukleoza se naziva ‘bolest poljupca’ zbog svog načina prijenosa – najčešće slinom. Virus se može prenijeti i krvlju, spolnim putem, transfuzijom ili transplantacijom organa, ali najčešći put ostaje bliski fizički kontakt – ljubljenje, dijeljenje pribora za jelo, igračaka ili čaša.
Kako prepoznati bolest?
Bolest obično počinje neodređenim simptomima: gubitkom energije, bezvoljnošću, povišenom tjelesnom temperaturom i bolovima u mišićima. Potom se razvijaju izraženiji simptomi poput crvenog i bolnog grla, otečenih limfnih čvorova na vratu, povišene tjelesne temperature (često iznad 39 °C), uvećanja jetre i slezene te osipa nalik onome kod ospica. Kod djece simptomi mogu biti blagi i lako zamjenjivi za običnu virozu.
Specifičnost je mononukleoze u nalazu krvi – karakteristična je pojava tzv. atipičnih limfocita, kao i povećan broj leukocita. U ranoj fazi bolesti, krvne pretrage jetrenih enzima često pokazuju blago povišene vrijednosti, što može ukazivati na prolazno oštećenje jetre.
Simptomi se javljaju obično četiri do šest tjedana nakon kontakta s virusom, a kod većine bolesnika bolest traje od dva do šest tjedana. Umor i slabost mogu potrajati i nekoliko mjeseci, osobito kod odraslih.
Komplikacije su rijetke, ali moguće
Iako se mononukleoza u većini slučajeva smatra blagom bolešću, kod određenog broja bolesnika mogu nastupiti komplikacije. Među njima najčešće su puknuće slezene, upala jetre, upala pluća, anemija, trombocitopenija i neurološke komplikacije poput meningitisa ili encefalitisa.
Zbog povećane slezene, koja je posebno osjetljiva u fazi akutne bolesti, savjetuje se izbjegavanje fizičkih aktivnosti koje uključuju naprezanje trbušnog zida – poput sportova s kontaktom – najmanje četiri tjedna nakon dijagnoze.
Liječenje je simptomatsko: odmor, hidracija i snižavanje temperature. Antibiotici se ne koriste jer je riječ o virusnoj infekciji, osim ako ne dođe do
Hrvatski podaci – zaraza češća nego što se misli
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), tijekom 2022. godine u Hrvatskoj je prijavljeno 515 slučajeva infektivne mononukleoze, dok je u 2023. broj narastao na 1030 slučajeva – gotovo dvostruko više. No, stručnjaci upozoravaju da ti brojevi ne odražavaju stvarnu prevalenciju bolesti.
“Mononukleoza je mnogo češća nego što se prikazuje kroz službene brojke. Velik broj slučajeva ostaje neprijavljen jer su simptomi blagi ili ih nema. Nije riječ o neuobičajenom porastu, nego o boljoj dijagnostici ili slučajnoj fluktuaciji”, objašnjava prof. dr. Goran Tešović, pedijatrijski infektolog.
Procjenjuje se da se većina odraslih osoba – između 90 i 95 posto – do 30. godine života već zarazila EBV-om, često i bez znanja da su imali mononukleozu. Jednom kad uđe u organizam, virus ostaje u njemu doživotno, u stanju latencije, a može se povremeno reaktivirati.
EBV i multipla skleroza – što kaže znanost?
Multipla skleroza je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, kod koje imunosni sustav napada mijelinsku ovojnicu živčanih vlakana, uzrokujući poremećaje u prijenosu impulsa. To dovodi do različitih neuroloških simptoma – od gubitka osjeta i slabosti udova, do poremećaja vida, ravnoteže i kognitivnih funkcija. U najtežim oblicima, bolest može dovesti do potpune nepokretnosti.
Uzroci multiple skleroze dugo su ostali nejasni, a sumnjalo se na kombinaciju genetske predispozicije i okolišnih čimbenika. No, nova harvardska studija snažno ukazuje na Epstein-Barrov virus kao glavnog kandidata za okidač ove bolesti.
Znanstvenici su analizirali više od deset milijuna američkih vojnih dosjea i fokusirali se na 955 osoba kojima je MS dijagnosticirana tijekom vojne službe. Uspoređivali su serološke uzorke prikupljene svake dvije godine, analizirali prisutnost EBV-a i usporedili je s kasnijim razvojem bolesti. Rezultati su pokazali da se rizik od MS-a povećava čak 32 puta nakon infekcije EBV-om. Ni jedan drugi virus, uključujući citomegalovirus, nije pokazao takvu povezanost.
“Godinama istražujemo vezu EBV-a i MS-a, ali ovo je prvi dokaz koji jasno potvrđuje uzročno-posljedičnu vezu. Ovo otkriće otvara vrata prevenciji – ako bismo mogli spriječiti EBV infekciju, mogli bismo spriječiti i multiplu sklerozu”, izjavio je prof. Alberto Ascherio, voditelj istraživanja s Harvarda.
No, sprječavanje EBV-a nije lak zadatak. Virus je vrlo raširen, a trenutačno ne postoji cjepivo ni specifična antivirusna terapija protiv njega.
Cjepivo – ključ za budućnost?
Nada se polaže u razvoj cjepiva protiv Epstein-Barrova virusa. Farmaceutske tvrtke već godinama rade na razvoju takvih cjepiva, a napredak u mRNA tehnologiji, korištenoj i za covid cjepiva, dodatno je ubrzao istraživanja. Cjepivo protiv EBV-a ne bi imalo učinak samo na mononukleozu – bolest koja, iako većinom blaga, može iscrpiti organizam tjednima – nego i potencijalno na prevenciju multiple skleroze i nekih oblika limfoma koje se povezuje s EBV-om.
“Budućnost u prevenciji MS-a vjerojatno leži u suzbijanju infekcije EBV-om. Ako razvijemo učinkovito cjepivo, to bi mogao biti povijesni preokret u neurologiji”, ističe Ascherio.
Kako se zaštititi?
Budući da je EBV prisutan kod većine odraslih osoba, potpuna zaštita nije moguća. Ipak, higijenske mjere mogu pomoći u smanjenju prijenosa virusa među djecom i mladima. To uključuje izbjegavanje dijeljenja pribora za jelo, pića i osobnih predmeta te pranje ruku i dječjih igračaka. Iako je prevencija mononukleoze ograničena, edukacija može pomoći u ranom prepoznavanju i pravodobnoj reakciji na simptome.
Infektivna mononukleoza ostaje bolest s dva lica – jedno je uglavnom bezopasno, drugo možda mnogo ozbiljnije nego što se dugo vjerovalo. Dok čekamo razvoj cjepiva i dodatna istraživanja, važno je nastaviti pratiti nova znanstvena saznanja i u svakodnevnoj kliničkoj praksi prepoznati potencijalnu važnost ovog ”nevidljivog“ virusa.
Ako se potvrde teze iz harvardske studije, borba protiv Epstein-Barrova virusa mogla bi jednog dana postati i borba protiv multiple skleroze – korak bliže prema zdravijem, lakšem životu milijuna ljudi diljem svijeta.
Trenutačni status razvoja cjepiva protiv EBV-a
– Moderna razvija mRNA cjepivo koje je u fazi I. kliničkih ispitivanja.
– Fred Hutchinson Cancer Center testira cjepivo temeljeno na gH/gL proteinima EBV-a, koje je u laboratorijskim modelima pokazalo ograničenu zaštitu protiv srodnog virusa kod rezus makakija.
– ModeX Therapeutics, u suradnji s Merckom, razvija cjepivo koje je također u fazi I. kliničkih ispitivanja.
– Australski istraživači iz QIMR Berghofer instituta razvili su cjepivo koje cilja više dijelova virusa i pokazalo je snažan, dugotrajan imunitet u laboratorijskim modelima.
Autor: Vedrana Larva
