Neizmjerna volja, trud i upornost u svakom se sportu isplati, a to najbolje dokazuje inspirativna priča 17-godišnje karatistice Tee Brinc iz Koprivnice.
Već kao vrtićarka Tea je pokazivala zanimanje za razne sportove te se na kraju pronašla u karateu. Tako je kao sedmogodišnjakinja počela trenirati u Karate klubu Koprivnica pod vodstvom trenera Zlatka, Denisa i pokojnog Branka Jurenca, koji su joj bili neizmjerna podrška na svim treninzima i turnirima, naučili je da nikada ne odustaje te da uvijek treba ići dalje i pokušati dati najbolje od sebe.
Tea je u koprivničkom klubu provela 10 godina, da bi 2021. godine, kako bi napredovala pod vodstvom jednog od najboljih trenera za kate u Hrvatskoj Tihomira Grgića, krenula na treninge u Međimurje, u Šenkovec. Prošle je godine i službeno postala članica tamošnjeg Karate centra.
Kao mala nije pratila karate po velikim natjecanjima jer, kako kaže, tada to još nije bila razina koju je analizirala. U Koprivnici su krenuli s manjim natjecanjima, domaćim turnirima.
– Na turnire izvan Hrvatske smo počeli ići prije dvije, tri godine i tada sam zapravo vidjela kako funkcioniraju i izgledaju velika natjecanja, a što mi je zapravo pomoglo da vidim na kojoj sam ja razini – priča Tea, inače učenica trećeg razreda koprivničke Gimnazije Fran Galović (opća gimnazija za sportaše), dodavši kako joj je uzor španjolska karatistica Sandra Sánchez Jaime, osvajačica brojnih medalja u karateu.
Radeći na sebi, u zadnje dvije godine je napredovala i ostvarila zaista zapažene rezultate. Tako je s kadetsko-juniorskom ekipom prošle godine postala prvakinja Hrvatske, a cure su izborile i nastup na Svjetskom prvenstvu koje se održalo u talijanskoj Veneciji. Nažalost, izgubile su od Vijetnama koji je ušao u borbu za treće mjesto. Osvojile su i treće mjesto na Balkanskom prvenstvu. Također, u kategoriji juniorki je osvojila treće mjesto u Kupu Hrvatske.
S odličnim je rezultatima nastavila i ove godine. Brončanu medalju je osvojila na državnom prvenstvu, dok je u Kupu Hrvatske sa svojom ekipom osvojila zlato. Kvalificirala se pojedinačno i ekipno na Balkansko prvenstvo, no lošim suđenjem cure su ostale bez medalje u ekipnoj kategoriji.
– Svjetsko prvenstvo bilo je vrijedno iskustvo. Bile smo i u izbornom ciklusu za Europsko prvenstvo, nažalost ostale smo bez plasmana, no ide naša druga ekipa iz kluba. Iduće godine ćemo početi s pripremama za izborni ciklus za nadolazeće Svjetsko i Europsko prvenstvo – rekla nam je.
Sada su već na nekoj višoj razini gdje rade na vrhunskom levelu i gdje su nastupile i za reprezentaciju, a tu je najbitnija spremnost u glavi.
– Trener Grgić nas jako dobro priprema i mentalno i fizički, uvijek nas podržava i motivira. Često se u našim glavama, pogotovo mojoj, motaju misli da nisam dosta vrijedna, osobito kada izgubim na nekom turniru, a onda je trener tu koji smiri situaciju i ohrabruje. Osjećaš se loše, no moraš ići dalje, svaki vikend je novi turnir i moraš biti spreman na to – ističe Tea.
Emocije kod svakog pravog i istinskog sportaša su zaista velike i neopisive, a posebice kada osvojiš medalju.
– Kada smo osvojile prvo mjesto u Kupu Hrvatske, i to kao ekipa u novoj formaciji, osjećaj je bio predivan. Sretan si, shvatiš da su se trud, treninzi i uloženo vrijeme isplatili. Osjećaš se kao da si u sedmom nebu. Ne mogu opisati te osjećaje – govori nam Tea.
Nakon godina treniranja, rada i upornosti, Tea je prošle godine dobila crni pojas, prvi dan, simbol majstorstva.
Pojasnila nam je da pojasevi u karateu označavaju napredak i dijele se na učeničke i majstorske. Učenički rangovi počinju od bijelog pojasa te napreduju kroz boje (žuta, narančasta, zelena, plava i smeđa), a majstorski dani počinju s crnim pojasom (prvi dan, drugi dan…, i tako do desetog). Polaže se svakih godinu dana, a da bi mogao polagati moraš imati 16 godina.
– Crni pojas mi pokazuje koliko sam uložila truda. Bilo je i poraza i pobjeda. Karate za mene nije samo trening i natjecanje, već dobar dio mog života. Tako da crni pojas za mene predstavlja moj život i oblikuje me kao osobu. Ništa ne dođe preko noći, moraš biti ustrajan. Postoje i dani kada mi se ne da ići na trening, ili kad moram učiti, ali znam da rezultat neće doći sam od sebe, moram se truditi da bi se moj napredak ostvario. To sam isto naučila primijeniti i u svim životnim situacijama – istaknula je.
Trenira tri do četiri puta tjedno, putovanje joj oduzme dosta vremena, a treninzi obično traju sat i pol ili dva sata, ponekad i više. Što se tiče škole, kaže kako profesori imaju razumijevanja, izlaze joj ususret, posebice ako ima neko veće natjecanje. Uspijeva uskladiti školske i sportske obaveze. Ima vremena i za društveni život, a san koji joj ponekad nedostaje nadoknadi za vikend.
Većih pauza od treniranja i natjecanja, srećom, nije imala, osim prije tri godine kada je ozlijedila ligament u lijevoj tetivi. Pauzirala je tri mjeseca, motivaciju nije izgubila, shvatila je koliko joj karate znači te se još spremnija vratila treninzima.
Otkrila nam je i daljnje ciljeve, a to su osvajanje državnih medalja, pojedinačno i ekipno, kvalifikacije na ekipno Europsko i Svjetsko prvenstvo, a onda i pojedinačno. Osobno želi upisati željeni fakultet i malo više putovati. Naravno, tu su i dobri rezultati u školi te da zdravlje služi njezinu obitelj i nju.
– Budite ustrajni i hrabri. Bez obzira koliko osjećali da ne možete ili vam se u nekom trenutku ne da. Vjerujte u sebe – zaključila je Tea na kraju ovog divnog i motivirajućeg razgovora.
FOTO: Dominik Betti
FOTO: Privatna arhiva
VIDEO: Dominik Betti
