Razgovarali smo s Mirkom Habijancem, dugogodišnjim čelnikom tvrtke Radnik, jedne od najznačajnijih građevinskih firmi u Hrvatskoj. Povod je bila rekonstrukcija križevačkog hotela Kalnik, koji uskoro ide u otvorenje, ali dotaknuli smo se i šire slike: od stanja u građevinskoj industriji preko važnijih infrastrukturnih projekata do lokalnih izbora. Habijanec, poznat po izravnosti i ambicioznim projektima, otkrio nam je kakvi su planovi Radnika, a rekao nam je pokoju riječ i o brzoj cesti, kako je vidi iz svog iskustva, pa i što misli o nadolazećim lokalnim izborima.
Gospodine Habijanec, recite nam za početak, kako napreduju radovi na obnovi hotela Kalnik, kada možemo očekivati završetak radova i njegovo otvorenje? Koliko je vrijedan sam projekt?
Radovi napreduju ubrzano kako bi otvorenje hotela bilo u lipnju ove godine, tako su zadani i rokovi. Upravna zgrada tvrtke, koja se gradi kraj hotela će biti nešto kasnije dovršena, ali hotel bi trebao biti u funkciji u lipnju 2025. Radovi se izvode intenzivno, a još se mora provesti i tehnički pregled, ishoditi uporabna dozvola i kategorizacija hotela za četiri zvjezdice, što nije malo posla. Hrvatski standardi za stjecanje odgovarajuće kategorizacije su zahtjevniji nego u drugim državama u Europi, od broja zaposlenih u hotelu do kvalitete usluge, zato ulažemo sve te napore da se sve na vrijeme napravi. Procjena ulaganja u hotel je iznosila oko 10 milijuna eura, možda će to na kraju ispasti nešto manje. Projekt rekonstrukcije hotela Kalnik je dijelom, oko 50 posto, financiran temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz mehanizma za oporavak i otpornost, programa “Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma”, a koji smo sklopili s Ministarstvom turizma i sporta kao nadležnim tijelom i HAMAG-BICRO-om, kao provedbenim tijelom. Druga polovina ulaganja je iz sredstava Radnikqa d.d.
Investicije su nam na godišnjoj razini veće od dobiti
Koliko se sama tvrtka Radnik pozicionirala unazad nekoliko godina na tržištu, s obzirom na krizu u građevinarstvu i općenito inflaciju koja je zahvatila sve segmente gospodarstva?
Nekada smo bili, da se vratim malo u dalju povijest, jedna mala tvrtka iz Križevaca s niskim standardom, tehnologijom i slično. Sada, nakon gotovo 30 godina, mi smo treća najveća građevinska tvrtka u državi, ako gledamo po prihodima. Raspolažemo tehnologijom i opremom za visokogradnju, rekao bih, možda i najvećom logistikom za nju. Naravno, radimo i niskogradnju, evo sve donedavno izvodili smo aglomeraciju u Koprivnici, koja je bila vrijedna negdje oko 50 milijuna eura i vrlo kompleksna za izvođenje. Bilo je tu dosta problema koji nisu bili u našoj domeni, a koje je trebalo rješavati. No, uz sve izazove i poteškoće uspjeli smo projekt uspješno dovršiti.
Koliko je sada vrijedna tvrtka Radnik? Koliki je broj zaposlenih, je li problem danas naći dobrog radnika u građevini?
Tvrtka je u 2024. godini ostvarila oko 180 milijuna eura prihoda, a cijela grupa Radnik, koju čini još šest povezanih društava je ostvarila ukupni prihod oko 240 milijuna. Dobit cijele Grupe Radnik iznosila je oko 17 milijuna eura. Investicije su samo u Radniku iznosile oko 27 milijuna eura, što je više od naše dobiti. Što se tiče broja radnika, nismo toliko oskudijevali njima, više su problema imali naši kooperanti. Valja napomenuti kako je u Križevcima teško popuniti sve potrebe za kadrovima, deficitarni smo s tehničkim osobljem. No, što se tiče kvalificiranih radnika, zaposlili smo radnike i iz drugih država, najviše iz Bosne i Hercegovine, a drugi dio je iz Azije. U planiranju ljudskih resursa smo učinili veliki iskorak. U Križevcima djeluje strukovna škola – Srednja škola Ivan Seljanec, koja, dijelom uslijed naših zahtjeva i pružene potpore, školuje učenike i za građevinska zanimanja. Pri uvođenju građevinskih školskih programa su puno pomogli i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, naravno, uz pomoć Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca. Ulaganje u školstvo je itekako potrebno, mi smo kao najveća građevinska tvrtka u ovom dijelu Hrvatske u stanju zaposliti sve te ljude koji završavaju strukovne škole građevinskih smjerova. Trenutačno stipendiramo 50-ak učenika i studenata, poslije Podravke, vjerojatno najviše u Koprivničko-Križevačkoj županiji, a i šire. Ulažemo puno u građevinsku mehanizaciju i opremu, ali bez dobrih radnika nema ništa.
Plaće za građevinskog radnika u Radniku su iznad hrvatskog prosjeka
Koliko tvrtka Radnik prati trendove prosječne hrvatske plaće?
Plaće u Radniku d.d. su iznad prosjeka. Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom je u Radniku oko 1500 eura, a ukupna mjesečna neto primanja s terenskim dodatkom i drugim naknadama, iznose oko 2200 eura. K tome treba dodati poreze i doprinose, kao i druge troškove, poput troškova smještaja radnika, a koje poduzeće plaća, pa se dođe do iznosa od 3000 eura, koliko je potrebno osigurati prosječno za jednog zaposlenika. Kada se podatke o plaćama i drugim primicima radnika usporede s prosjekom u građevinarstvu u Hrvatskoj, onda je vidljivo da je Radnik iznad prosjeka. Držimo se nekog standarda i Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, na koji gledamo kao zakon što se tiče visine plaća razvrstanih po grupama složenosti poslova. Dakle, mi, građevinska poduzeća koji imamo sklopljene kolektivne ugovore, moramo kvalificirane radnike plaćati primjereno njihovoj grupi složenosti radnih mjesta te imamo više cijene na natječajima. Nevjerojatno je da javni naručitelji ne razumiju koliko je taj mehanizam važan. Prema Kolektivnom ugovoru, kvalificiranog radnika se mora prijaviti na mjesečnu plaću od 1300 do 1400 eura, dok neki ponuditelj obračunava poreze i doprinose na minimalnu plaću od 970 eura. Tu dolazimo do drugog velikog problema nelojalne konkurencije zbog nedovoljne kontrole provođenja zakonskih propisa o plaćama, odnosno primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Putem HUP-ove Udruge poslodavaca graditeljstva višekratno smo predlagali mehanizme kontrole isplate plaća po kolektivnim ugovorima.
Biste li rekli da se danas živi bolje u Hrvatskoj nego prije i da više nema tolike potrebe da se radnici sele drugdje, primjerice u Njemačku?
Da, to je sigurno. Taj trend je osjetan. Ja kao predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca graditeljstva zastupam takvu politiku da plaće radnika u Hrvatskoj budu iznad prosjeka, najmanje iznad polovice plaća u Njemačkoj za isti posao. Iznosima plaća u Njemačkoj nećemo se tako lako približiti, to je teško očekivati, ali danas su plaće kod nas puno više nego prije. Satnica je negdje oko 10 eura kod nas, dok je u Njemačkoj oko 13-14 eura. Naravno, ni kod nas nije svima, nekima je oko 7-8 eura, no kad uzmete u obzir sve benefite, ono što što se u Hrvatskoj osigurava ljudima, od stambene i zdravstvene skrbi, osiguranog prijevoza na posao, drugu logistiku i slično, razina plaća u Hrvatskoj je ipak povoljnija u odnosu na predrasude kako je na zapadu sve puno bolje. U Njemačkoj je pitanje hoće li radnik ikada imati kuću ili stan, veća su primanja, ali su i veći troškovi. Ovdje je puno lakše raditi jer imate stabilnu situaciju i dugoročnu perspektivu. Veliki je benefit raditi u tvrtki s 80-godišnjom tradicijom, sa sigurnom i pristojnom plaćom. Svaki radnik koji radi u svom gradu ili svojoj zemlji je daleko bolje obiteljski i društveno integriran, a dok radi u stranoj zemlji, samo je broj u masi stranih radnika, otuđen od mnogih vrijednih značajki života. To je također velika razlika.
Vi ste ovdje čovjek, a negdje drugdje ste broj. To je također velika razlika
Poznato je da Radnik ulaže dosta i u sport, što se konkretno događa po tom pitanju?
Ulaganje u sport, a koje nije malo, nema utjecaja na naše poslovanje ni prihode ni na ugovore. No, obzirom na to koliko je mladih i djece zainteresirano za sport i koliko se žele baviti njime, onda se postavilo pitanje kako možemo u tome pomoći. Tada smo uvidjeli da bi nogometni klubovi u Križevcima, ali i u Svetom Ivanu Žabnu mogli puno bolje, tada su bili dosta nisko plasirani u nižim rangovima županijskih natjecanja. Odlučili smo izdvojiti dio sredstava da između ostalog i ti klubovi napreduju. Željeli smo da i ime NK Radnik Križevci ima jedno pristojno mjesto u nogometnoj ligi, da klub bude prepoznat i uspješan. Sponzoriramo i NK Slaven Belupo i NK Varaždin, a osim sponzoriranja nogometnih klubova imamo i Košarkaški klub Radnik, Ženski rukometni klub Radnik, Šahovski klub, taekwondo i druge. Pored tih donacija, ima i puno manjih, ali sigurno izdvojimo oko milijun eura godišnje za te namjene.
Da se vratimo na hotel, to neće biti samo obnovljeni smještaj, već planirate dići razinu kvalitete usluga?
Diže se razina hotelske usluge na četiri zvjezdice, angažirani smo oko toga, dogovaramo suradnje i zapošljavamo stručnjake iz tog područja. Dolaze nam tu naši domaći ljudi s ugostiteljskim iskustvima iz Austrije i Jadrana, koji radili na značajnim pozicijama, od vođenja hotela do gastronomije, ali i posluge, do kuhara i marketinga. Nastojat ćemo poštivati standarde koji garantiraju jedan viši nivo usluga. Razvijamo sustav hotelskog poslovanja i dogovaramo suradnje s drugim hotelskim kućama.
Pokraj hotela, ima li još planova vezanih uz samu tvrtku? Spomenuli ste i školstvo i neke Vaše prijedloge za strukovne programe.
Do kraja godine vjerujemo da ćemo se preseliti u novu upravnu zgradu koja se gradi kraj hotela Kalnik te će ista pružiti puno bolje uvjete rada svim stručnim zaposlenicima u pratećim službama uprave. Posebna nam je želja urediti prostor za školski praktikum za učenike građevinskih struka, a po uzoru na slične njemačke praktikume (Centar strukovnog obrazovanja u Stockdorfu kraj Minhena). Vanjskog i unutarnjeg prostora za praktikum imamo na lokaciji bivše ciglane u Križevcima. Opremu za praktikum smo spremni osigurati. Vodimo razgovore sa Srednjom školom Ivan Seljanec o organiziranju praktikuma, kako bi učenici u takvom opremljenom praktikumu mogli obavljati praksu i stjecati praktična znanja iz struke. Za taj plan je potreban dodatni zakonski okvir koji bi učenicima omogućio više praktične nastave. Teorijske nastave ima dovoljno, no zasad nema te knjige po kojoj bi tu teoriju pretvorili u praksu. Prema današnjim zakonima (zaštita na radu, stručna osposobljenost), učenici ne bi smjeli ni biti na gradilištu pa kako će onda naučiti raditi? Smatram da u Hrvatskoj nije dovoljno prisutna promidžba same kulture rada. Samo se govori o problemima i pravima, a nitko o obavezama.
Mislim da imamo župana koji prilično dobro zna posao, ne znam što bi drugi napravili
Utjecajan ste i poslovan čovjek, prisutan u javnosti pa i političkom životu ove sredine. Kako komentirate lokalne izbore? Hoće li, prema Vašem mišljenju, doći do neke promjene na razini Koprivničko-križevačke županije?
Mislim da imamo župana (Darko Koren, op.a.) koji prilično dobro zna posao i s kojim bi trebali biti zadovoljni. Što se tiče njegovih protukandidata, jednostavno ne vidim što bi oni drugačije napravili da su na njegovom mjestu. Ono što svakako nedostaje i kod aktualne vlasti, na čemu bi po mojem mišljenju trebalo poraditi, je poljoprivreda. Na tržištu je svega premalo, od mesa, mlijeka… mi smo ipak nekada bili napredni i uzorni poljoprivredni kraj, ne samo u bivšoj državi, već i u Europi. Kako to odjednom nismo? Trebalo bi to više poticati, pitam se što i pojedini načelnici rade, i na njima je odgovornost.
Lokalni političari bi se trebali više uključiti u projekt brze ceste
Kako vidite situaciju s brzom cestom od Križevaca do Koprivnice? Hoće li ona ikada biti izgrađena? Gdje je zapelo?
Sjećam se kada je građena zaobilaznica od Svete Helene do Vrbovca prije 20-ak godina i mogu reći da smo mi to rješavali vrlo brzo. To svakako nije jednostavan projekt, no ja sam često puta govorio i pitao ljude tko vodi projekt izgradnje brze ceste do Koprivnice, tko razgovara o projektu i projektnim rješenjima. Ne znam jesu li sva privatna zemljišta koja su na trasi buduće ceste otkupljena. Na planu se radilo i neki su od vlasnika počeli raditi probleme, dizati cijene ili nisu željeli prodati pa je proces izvlaštenja dugo trajao. Zašto su sličan problem na bjelovarskoj trasi za tamošnju brzu cestu riješili puno brže, ja to ne znam. Ulazimo u pravne sporove i bojimo se donositi neka rješenja, pa “neka to riješi sud”. Da se razumijemo, sada se na tom pravcu gradi oko željezničke pruge, podvožnjaci i nadvožnjaci, to su strateški infrastrukturni projekti u koje je država uložila velik novac. Zato mislim da brza cesta za Koprivnicu nije zapela zbog novca, već zbog nepotpunosti projekta i pravnih sporova. U podršku tom projektu bi se i lokalni političari trebali ozbiljnije uključiti, posebno iz općina preko čijih područja će prolaziti cesta, a ne samo prepustiti sve Hrvatskim cestama. Kad se ta brza cesta izgradi, narast će i vrijednost imovine u Koprivnici i susjednim općinama.
