Kako bi se upozorilo na smanjenje broja pčela u svijetu, Ujedinjeni narodi proglasili su 20. svibnja Svjetskim danom pčela, kukaca bez kojih bi naš krajolik, prehrana i život kakav poznajemo bili uvelike ugroženi.
Pčele su najbrojniji oprašivači na planetu i pretpostavlja se da trećina ljudske hrane ovisi o oprašivanju koje one odrađuju.
To je jedini kukac koji stvara hranu koju konzumiraju i ljudi, a med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina. Pri sakupljanju nektara i peludnog praha, pčela dnevno posjeti oko 1000 cvjetova.
Proglašenje upravo ovog datuma inicirala je Slovenija, jer je 20. svibnja 1734. rođen Anton Janša, slavni slovenski pčelar i pionir modernog pčelarstva. Pored toga, svibanj je mjesec u kojem se odvija burni razvoj pčela i prirode.
Sve je manje oprašivača
Anton Janša bio je poznat kao jedan od najvećih stručnjaka za pčele svojega vremena. Potvrdio je svoje znanje o pčelarstvu i kranjskoj pčeli već za vrijeme carske Austrije. Naime, njegova ‘Rasprava o rođenju pčela’ iz 1771. smatra se pionirskim djelom u području pčelarstva diljem svijeta. Iznimno ga je cijenila i carica Marija Terezija.
Relativno je to ‘mlad’ rođendan za oprašivače koji se obilježava tek od 2018. godine, iako o njihovoj ulozi u ekosustavu značajnim dijelom ovisimo otkad je ljudi. Razlog obilježavanja ovoga dana i potreba za osvješćivanjem javnosti, gubitak je brojnosti oprašivača, od divljih vrsta pčela i ostalih kukaca oprašivača, do medonosnih pčela.
Ti korisni kukci s nama dijele okoliš u kojem žive pa su posljedično izloženi brojnim ekološkim problemima poput onečišćenja, klimatskih promjena, gubitka staništa, prenamjene zemljišta, intenzivne poljoprivrede, korištenja insekticida i ostalo. Sve to otežava preživljavanje ovih prevažnih nam bića.
Utjecaj na apsorpciju ugljika
Divlji oprašivači na rubu su izumiranja, dok su pčele medarice izuzetno ugrožene zbog klimatskih promjena, uništavanja prirode, kiselih kiša, pretjerane upotrebe pesticida, pojave novih bolesti i nametnika, poručio je Damir Rogulja na predavanju uz obilježavanje Svjetskog dana pčele 2025. koje je održano u Kastvu. Cijeli niz namirnica ovisi o oprašivačima, o njima ovisi proizvodnja polovice svjetskih ulja, naglasio je tom prigodom poznati pčelar i ekolog.
Smatra kako se ne vodi dovoljno računa o tome da njihovim djelovanjem biljni pokrov postaje bogatiji i zdraviji te utječe na smanjenje erozije tla. Kazao je i kako se djelovanjem oprašivača povećava apsorpcija ugljika što znači da se smanjuju najvažniji čimbenici koji utječu na povećanje prosječne dnevne temperature.
Rogulja pomalo negoduje što se u Zagrebu planira posaditi 8000 stabala jer je uvjeren kako bi s tim bi sredstvima bilo pametnije animirati građane da na svoje prozore i balkone stave teglice s biljem.
“U gradu ima više od milijun prozora i balkona – količina ugljika koji bi te biljke upile bila bi značajnija. A i raspoređena tako, sigurno bi smanjila prosječnu temperaturu u gradu”, rekao je, napominjući da bi tako trebalo djelovati i u drugim urbanim sredinama.
Bez oprašivača nema biljaka, bez biljaka nema nas
Dan je bio posvećen značaju neizmjerno važne aktivnosti koju pčela obavlja u prirodi – oprašivanju. Događanje je organizirao Primorsko-goranski pčelarski savez uz glavnu poruku da čovječanstvo mora cijeniti pčele i o njima brinuti kako bi one mogle brinuti o nama – jer one trebaju nas, ali mi još više trebamo njih.
Rogulji su kao promatraču posebno zanimljive muhe. Prisjetio se kako je nedavno vidio muhu lebdjelicu koja oponaša bumbara (Pocota personata). Ona se, naime, uspješno ‘oblači’ tako da neupućenima izgleda kao druga vrsta. Napomenuo je i kako, po važnosti za oprašivanje, muhe dolaze nakon pčela medarica, samica i bumbara.
Oprašivači čuvaju bioraznolikost, pojam koji se najčešće veže za biljke, navodi, a opstanak života na planetu vezan je upravo za njih. Biljaka pak nema bez oprašivača: leptira, bumbara, pčela, muha, ptica, šišmiša i nekih drugih malih sisavaca.
Najveće prijetnje – klimatske promjene i pesticidi
Oprašivači su ‘sve što se ‘muva’ oko cvijeta skupljajući pelud ili nektar’. To je servis koji je određenom sustavu iznimno dragocjen i resurs koji zahtjeva podršku svih ljudi, ne samo pčelara, naglasio je.
“Na pčelarima je zadatak potaknuti ostale da razmišljaju o situaciji u kojoj se nalazimo, a do koje su nas dovele klimatske promjene uslijed kojih dolazi do pomanjkanja staništa i hrane. Tu je i upotreba pesticida kao zasebna priča”, kazao je Rogulja.
Potrebno je stalno naglašavati kako je kontrolirana upotreba ili zabrana tretiranja pesticidima ključna za opstanak pčela i budućnost pčelarenja. Bez pčela, naš krajolik, prehrana i život kakav poznajemo, bili bi uvelike ugroženi.
Autor: Blanka Kufner
