Klimatske promjene već mijenjaju vodne resurse Europe i Balkana, suše postaju češće, poplave onečišćuju izvore, a rast temperature povećava potrošnju vode, što pitku vodu čini jednim od ključnih izazova buduće sigurnosti, ali i područjem u kojem se ubrzano razvijaju prilagodbe i rješenja.
U jugoistočnoj Europi ljeti vladaju sve češće suše i vrućine, dok se oborine koncentriraju u kraćim, obilnijim epizodama izvan vegetacijske sezone. Prema analizama za zapadni Balkan, tijekom posljednjih desetljeća ljetne suše su se pojačale u južnim i priobalnim područjima, dok su zime postale vlažnije što povećava rizik od poplava.
Ove promjene remete uobičajene režime vodostaja i utječu na kvalitetu vode – npr. dugotrajna suša snižava razine podzemnih voda i koncentrira zagađivače, dok obilne kiše mogu isprati onečišćenja u vodotokove ili preopteretiti kanalizaciju.
Vodoopskrba je posebno ugrožena tijekom sušnih perioda. Južna Europa već ima kroničan manjak vode: oko 30 posto stanovništva živi u područjima stalnog vodnog stresa, a do 70 posto u područjima sezonskog ljetnog stresa zbog nestašice vode.
Intenzivne suše su posljednjih godina (npr. 2022. godine) dovele do rekordno niskih vodostaja rijeka poput Dunava i Rajne, što je otežalo zahvaćanje vode za piće i hlađenje elektrana. Suše su postale češće i teže u posljednjem desetljeću, a projekcije upućuju da će se ova pojava nastaviti i pogoršati.
Više temperature – kaos s oborinama
EEA upozorava da će klimatske promjene pojačati sezonske fluktuacije u dostupnosti vode – sušni periodi bit će još intenzivniji, dok će oborine dolaziti neravnomjernije. Posljedično, bez dodatnih mjera, malo je vjerojatno da će se problem nestašice vode ublažiti do 2030. godine.
Istovremeno, jače oluje i poplave ugrožavaju kvalitetu i infrastrukturu pitke vode. Poplave mogu kontaminirati bunare i izvorišta površinskih voda (unosom mulja, kemikalija i kanalizacijskog otpada), a također mogu oštetiti cjevovode i uređaje za pročišćavanje. Zapadne balkanske zemlje su posljednjih godina iskusile ekstremne oborine (npr. katastrofalne poplave u regiji 2014. i 2023.) koje su ukazale na ranjivost sustava – u tim događajima često dolazi do prekida vodoopskrbe i potrebe za prokuhavanjem vode radi dezinfekcije.
Porast temperature dodatno doprinosi problemima: veći broj toplinskih valova (zabilježen je porast trajanja toplinskih ekstrema za 40-60 posto od 2003. do 2023. diljem Balkana.) znači veći gubitak vode isparavanjem i povećanu potrošnju vode (za navodnjavanje, piće, hlađenje). Time se pojačava pritisak na ionako ograničene resurse tijekom ljeta.
Odgovori na klimatske prijetnje
U odgovoru na klimatske prijetnje, zemlje poduzimaju mjere adaptacije u sektoru vodoopskrbe: gradi se više spremnika za vodu (akumulacija) za zadržavanje zimske kiše za ljeto, diversificiraju se izvori (npr. iskorištavanje podzemnih voda tijekom suša), unapređuju se sustavi praćenja i ranog upozorenja na suše i poplave, te se promiče štednja vode (efikasnija upotreba u poljoprivredi i kućanstvima).
Regionalna suradnja također postaje važna – npr. zemlje dijele informacije o vodostajima na međunarodnim slivovima (Dunav, Sava) i zajedno planiraju obranu od poplava i suša. Znanstvena istraživanja i izvješća konsenzualno ističu da Europa, uključujući i zemlje Balkana, uživaju relativno visok standard pitke vode, ali se suočavaju s novim izazovima. To uključuje kontrolu difuznog zagađenja iz poljoprivrede, razumijevanje utjecaja mikroplastike i kemikalija, prilagodbu klimatskim ekstremima i osiguravanje jednakog pristupa vodi za sve građane.
Pozitivno je što postoje snažni regulatorni okviri (EU direktive) i rastuća svijest o ovim problemima. Nastavak ulaganja u infrastrukturu, primjenu inovativnih tehnologija pročišćavanja te regionalnu suradnju (osobito na Balkanu u kontekstu pristupanja EU) bit će ključni za dugoročnu vodnu sigurnost Europe.
Kao što naglašava izvješće EEA, zaštita vodnih resursa traži integrirani pristup – od poljoprivrednih praksi preko industrijskih emisija do zaštite ekosustava – kako bi čista i dostupna pitka voda ostala zajamčena i budućim generacijama.
Autor: Andrea Milat
