Ako navršavate 40 godina i volite nešto od ovog ili sve: pušenje, prekomjerni unos alkohola, ili opioidne preparate, postoje veliki izgledi da nećete doživjeti osam, ili devet desetljeća.
To možda i nije vijest, ali dugoročna studija koja je obuhvatila gotovo 720.000 američkih vojnih veterana pokazala je koje su loše životne navike – najgore, barem među bivšim vojnicima, koji imaju veću vjerojatnost da će patiti od stanja kao što je posttraumatski stresni poremećaj od opće populacije.
Za potrebe studije tim znanstvenika predvođen Xuan-Mai Nguyenom sa Sveučilišta Illinois, proučavao je osam životnih navika za koje se smatra da pridonose zdravom načinu života, a to su tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, nekonzumiranje većih količina alkohola, nepušenje, dobro podnošenje stresa, dobar san, održavanje pozitivnih društvenih odnosa i nekorištenje opioidnih lijekova protiv bolova.
Samoća, brza hrana, loš san i pretjerani stres su se u nekim slučajevima pokazali gotovo podjednako loši kao pušenje, ili opioidi za svakoga tko bi želio doživjeti punu starost.
Studija je pokazala da je fizička neaktivnost jednako loša, kao i ovisnosti o nikotinu, ili opioidima.
Ozbiljno skraćenje života
Studija je otkrila da će muškarci u 40-ima sa svih osam loših navika umrijeti 24 godine prije svojih vršnjaka koji nemaju niti jednu lošu naviku, a ženama će životni vijek vjerojatno biti skraćen za 21 godinu.
Pušači, ovisnici o opioidima i oni koji se jedva bave tjelovježbom imali su 30-45 posto veći rizik od smrti, a oni koji se vole napiti, loše jedu, nedovoljno spavaju, ili su pod velikim stresom imali su 20 posto veći rizik od smrti.
Samci stariji od 40 mogu se opustiti jer je “nedostatak pozitivnih društvenih odnosa” povezan sa samo pet posto većim rizikom od smrti.
Zaključci “naglašavaju koju ulogu ima način života u razvoju kroničnih bolesti kao što su dijabetes tipa 2 i srčane bolesti koje dovode do preranog invaliditeta i smrti”, prema američkom ministarstvu za ratne veterane i Medicinskom fakultetu Carle Illinois, koji su upozorili da istraživanje ne “dokazuje uzročnost”.
