Ponekad je dovoljno malo vremena, iskren osmijeh ili zagrljaj da nekome uljepšamo dan. Dobrota koju pružamo drugima ostavlja trag u njihovim srcima. Koliko se ljepote krije u nesebičnom darivanju, druženju i brizi za druge, otkrila nam je Marija Čižmek iz Koprivnice, koja je nakon odlaska u mirovinu odlučila svoje slobodno vrijeme posvetiti ljudima, djeci i svima kojima je potrebna pomoć.
Marija Čižmek odrasla je u sretnoj obitelji. Kako kaže, nisu bili ni bogati ni siromašni, a roditelji su braći i njoj pružali mnogo ljubavi. Obitelj joj je oduvijek bila važna, a danas je i sama supruga, majka dvojice sinova i ponosna baka dvoje unučadi. Školovala se u Zagrebu, za grafičarku, i, iako joj se pružila mogućnost da ondje ostane i radi, srce ju je vuklo natrag u rodnu Koprivnicu. Zaposlila se u Bilokalniku, gdje je radila na poslovima tiska i izrade uzoraka. Kao grafičarka, uživala je u oblikovanju i stvaranju vizualno privlačnih kataloga, plakata i knjiga, kojih se nekada mnogo tiskalo.
Iako je još u mladosti počela volontirati, odlazak u mirovinu 2004. godine donio joj je jedno novo, lijepo životno razdoblje, ispunjeno zajedništvom, pomaganjem i druženjem s ljudima, ali i više vremena za aktivno sudjelovanje u životu svoje zajednice.
Posebno su joj u sjećanju ostala druženja s novinarima, piscima i književnicima koji su u Koprivnicu dolazili iz različitih krajeva. Iz tih je susreta ponijela brojne lijepe uspomene, a slobodno vrijeme postupno je počela ispunjavati aktivnostima kojima je mogla svoje iskustvo, znanje i vrijeme darovati drugima.
– Kada sam otišla u mirovinu, željela sam korisno iskoristiti svoje slobodno vrijeme pa sam se uključila u rad Društva Naša djeca Koprivnica, gdje sam se mnogo bavila mladima. To mi je bilo posebno lijepo iskustvo. Imali smo plesnu, glumačku, lutkarsku i novinarsku grupu. Posebno mi je drago što su neka djeca koja su pohađala naše grupe i danas vješta u radu s mikrofonom i javnim nastupima, što pokazuje koliko su im ta iskustva značila. Organizirali smo i razna druženja, a osnovali smo i Dječje gradsko vijeće. Puno smo pridonijeli edukaciji djece, razvoju zajedništva i međusobnom druženju. Smatram da smo svojim radom mnogo učinili za djecu, njihovo obrazovanje i razvoj – govori Marija Čižmek.
Prisjetila se i susreta s djecom koja su u Koprivnicu dolazila iz Opatije, Lovrana, Šibenika, Zadra i drugih gradova. Organizirali su radionice na kojima su se djeca družila i razmjenjivala iskustva, a održavali su se i različiti nastupi te humanitarne akcije. Sve što se radilo bilo je usmjereno na djecu, njihove potrebe i stvaranje lijepih uspomena. Posebno su bili ponosni na svoju lutkarsku grupu, koja je nastupala u Šibeniku te tako potvrdila svoj rad i trud. S djecom su putovali i na Korčulu, gdje su zajedno proveli pet nezaboravnih dana.
– Neki me i danas prepoznaju na ulici, priđu mi i zagrle me. Zovu me teta Marija i takvi mi trenuci zaista puno znače – govori.
Kazala je i kako su se djeca nekada u mnogo većem broju odazivala na radionice Društva Naša djeca i rado sudjelovala u različitim aktivnostima, no s vremenom se njihov odaziv smanjio. Ipak, smatra da ih ne treba osuđivati jer mnogo toga vide i doživljavaju, a ponekad su opterećeni i roditeljskim ambicijama.
– Djeca bi trebala imati nešto manje aktivnosti i obveza jer ne moraju biti uključena baš u sve. I škola im oduzima mnogo vremena, pa bi roditelji trebali razmisliti o tome koliko obveza stavljaju pred njih. Važno je da djeci ostane dovoljno vremena za igru, druženje i bezbrižno djetinjstvo. Roditelji bi im se trebali više posvetiti, pružiti im ljubav i razumijevanje. Kada dolazim u škole, primjećujem koliko su djeca željna zagrljaja i pažnje. Ponekad je dovoljno zagrliti dijete i pokazati mu da ti je stalo do njega. Djeca trebaju ljubav i toplinu. Ne možemo dopustiti da se izgubi osjećaj da je zagrljaj nešto lijepo i ljudsko. Ljubav pokreće svijet – kaže Marija Čižmek.
Nakon godina predanog rada s djecom i pomaganja onima kojima je pomoć potrebna, njezin trud prepoznala je i njezina Koprivnica. Za dugogodišnje volontiranje, unapređenje društvenog života djece, razvoj volonterstva, iskazanu humanost te predano korištenje svojega znanja i iskustva za dobrobit zajednice dodijeljena joj je Medalja Grada Koprivnice, priznanje koje potvrđuje da dobrota i nesebičan rad za druge ostavljaju dubok trag.
– Iskreno, nisam vjerovala da ću dobiti takvo priznanje, no naslućivala sam da je Društvo Naša djeca prepoznalo moj dugogodišnji rad s djecom i zahvalna sam što je moj rad prepoznat. Društvo Naša djeca nominiralo me za priznanje, a podržalo me Gradsko društvo Crvenog križa Koprivnica. Gradu Koprivnici od srca hvala na dodijeljenoj Medalji jer mi to zaista puno znači. Pokazuje da se dugogodišnji rad i zalaganje ipak mogu prepoznati – istaknula je Marija Čižmek.
Za nju volontiranje nije samo pomaganje drugima, nego način života koji joj donosi ispunjenje i radost.
– Volontiranje te čini sretnim. Kada daješ drugima, istodobno mnogo toga i primaš od njih. Naravno, ponekad se dogode i teške situacije, ali i to je dio života. Za mene je volontiranje način življenja i svrha života. Ono mi donosi osjećaj sreće, čak i u ovim zrelim godinama, a to mi je najveća radost – kaže te dodaje kako bi voljela da se dobrota i volontiranje više cijene.
Dotaknula se i problema nedostatka mlađih volontera u Društvu Naša djeca, u kojem je danas aktivno svega nekoliko volontera. Zbog poslovnih obveza mladih sve ih je teže uključiti u rad udruge, pa se postavlja pitanje tko će nastaviti ono što su godinama gradili. Smatra da je važno prenositi iskustvo i znanje na mlađe generacije kako bi se volonterski rad nastavio, a mladima poručuje da njeguju humanost, dijele ljubav, osmijeh i nadu te djeci omoguće lijepe trenutke, druženja i iskustva koja će pamtiti cijeli život.
Posebno mjesto u njezinu srcu zauzimaju druženja s djecom iz udruge za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Latice. Zajedno su mijesili i pekli medenjake, a u sklopu Podravskih motiva pripremali su i dijelili juhu od buče, prikupljajući pritom donacije.
Njezina briga za druge ne završava na djeci. Smatra da su pomoć, pažnja i razumijevanje jednako važni i starijim osobama te onima koji se teže snalaze u svakodnevnom životu.
– Nekim ljudima teško je doći do parka ili obaviti jednostavne stvari. Ponekad im treba pomoći ponijeti namirnice, kruh ili voće. Ako sam ondje i mogu pomoći, učinit ću to. Ne procjenjujem nikoga. Svi smo mi ljudi i svi smo dio ove zajednice. Neki se lakše snalaze s tehnologijom i svakodnevnim obvezama, a neki teže. Upravo zato važno je da budemo jedni uz druge – ističe.
Aktivna je i u Gradskom društvu Crvenog križa Koprivnica, gdje sudjeluje u prikupljanju prehrambenih proizvoda za socijalnu samoposlugu i pripremi pomoći za potrebite građane. Posebno joj je drago druženje s dobrovoljnim darivateljima krvi, prema kojima osjeća veliko poštovanje i zahvalnost. Još od početaka darivanja krvi u Koprivnici nastoji svakoga dočekati s osmijehom, popričati s njim i poželjeti mu ugodan dan. Smatra da su upravo takve male geste znak pažnje i zahvalnosti ljudima koji nesebično darujući krv pomažu drugima.
Sudjeluje i u radu interventnog tima Crvenog križa, a kako bi bila spremna pomoći kada je to potrebno, više je puta prošla i edukacije iz prve pomoći.
– To mi je također lijep dio volontiranja jer surađujemo s različitim službama i sudjelujemo u vježbama na vodi, željezničkoj stanici, u školama i na drugim lokacijama. Vježbe se organiziraju ovisno o situaciji za koju se pripremamo, primjerice požaru ili potresu – govori.
Osim humanitarnog rada, njeguje i druženje te zajedništvo. Članica je Kluba za starije osobe Mariška od njegova osnutka. Klub, osnovan u lipnju 2002. godine, okuplja starije osobe i umirovljenike te organizira aktivnosti kojima im nastoji obogatiti slobodno vrijeme i pridonijeti kvaliteti života. Marija Čižmek ondje sudjeluje u različitim aktivnostima koje potiču kreativnost i druženje.
Pjeva i u Mješovitom pjevačkom zboru umirovljenika Koprivnica, a slobodno vrijeme rado provodi uz knjigu i u šetnjama.
Smatra da su druženje, glazba i zajedničke aktivnosti važan dio života te da i u starijoj dobi treba ostati aktivan, učiti, stvarati i biti među ljudima. Otvorena je novim iskustvima i prihvaća izazove koje joj donosi svaki novi dan, a volontiranje joj je donijelo mnogo lijepih iskustava, prijateljstava i uspomena.
– Najveća nagrada nisu samo priznanja, nego osmijesi djece, zagrljaji ljudi i osjećaj da ste nekome uljepšali dan. Volonterstvo je važno za zajednicu jer nas potiče da budemo bolji ljudi i da budemo uz druge kada im je pomoć potrebna. Volontirati znači darovati svoje vrijeme bez očekivanja nagrade, a zauzvrat dobiti ono što se ne može izmjeriti, ljudsku bliskost, zahvalnost i osjećaj da smo učinili nešto dobro za druge – zaključila je Marija Čizmek.
‘Prolaze godine, prolazi vrijeme, a zapravo ne ide nikamo. Ono ostaje tu, a mi odlazimo. Samo smo u prolazu.’
VIDEO: Krešo Puklavec
