Ekološka poljoprivreda ima ključnu ulogu u očuvanju prirodnih staništa i razvoju održivog sustava proizvodnje hrane u cijelom svijetu, a njen utjecaj na okoliš i bioraznolikost je znatno manji u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu.
Stoga Ministarstvo poljoprivrede poticanjem razvoja ekološke poljoprivrede i usvajanjem Nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. nastoji doprinijeti očuvanju prirodnih bogatstava i bioraznolikosti Republike Hrvatske kao i smanjenju utjecaja poljoprivrednih proizvodnih procesa na okoliš.
Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. godine predstavlja stratešku okosnicu smjera razvoja i daljnjeg napretka ekološke poljoprivrede i akvakulture u narednom sedmogodišnjem razdoblju. Osim razvoja primarne ekološke proizvodnje, Nacionalnim akcijskim planom razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. postavljeni su temelji za podupiranje cijelog lanca vrijednosti u ekološkom sektoru, od osiguranja adekvatnih ekološki prihvatljivih sirovina pa sve do plasiranja ekološki certificiranih proizvoda na tržište i prodaje istih.
Poticanje razvoja pratećih djelatnosti prerade, promocije i prodaje ekološki certificiranih proizvoda kroz razne prodajne kanale pa tako i turizam, od ključne je važnosti za osiguranje napretka ekološkog sektora Republike Hrvatske i u konačnici porasta potrošnje ekoloških proizvoda od strane hrvatskih građana te privatnog i javnog sektora.
Cilj hrvatskog ekološkog sektora je postići što bolje rezultate s obzirom na izazove Europskog zelenog plana i Europske strategije od polja do stola, kao i doprinijeti zajedničkom europskom cilju od 25 % ekoloških poljoprivrednih površina do 2030. godine.
Nacionalni akcijski plan predviđa provedbu 40 mjera koje su podijeljene u sedam grupa s obzirom na područje djelovanja:
1. Prijenos znanja
2. Proizvodnja i prerada poljoprivrednih proizvoda
3. Ekološki sjemenski i sadni materijal
4. Udruživanje proizvođača i trženje ekoloških proizvoda
5. Potražnja ekoloških proizvoda
6. Istraživanje i razvoj novih tehnologija
7. Ekološka poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene
Temeljni cilj mjera je osvijestiti potrebu te što više proizvođača uključiti u lanac ekološke poljoprivrede.
Ekološki način proizvodnje podrazumijeva proizvodnju zdrave hrane uz odgovorno korištenje dostupne energije i prirodnih resursa, a sam proizvodni proces ima nizak utjecaj na okoliš, pozitivno utječe na održavanje bioraznolikosti, povećanje plodnosti tla te održavanje kvalitete vode.
U konačnici, poticanjem razvoja ekološke poljoprivrede i akvakulture doprinijet će se očuvanju okoliša, ublažavanju klimatskih promjena te osiguranju bioraznolikosti i dobrobiti životinja.
Usporedba ekološkog sektora RH s ekološkim sektorom EU
Poljoprivredne površine namijenjene ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj bilježe snažan i kontinuiran rast, ali se još uvijek nalaze ispod prosjeka Europske unije. Hrvatska pripada državama članicama EU-a s manjom geografskom površinom te se stoga među zemljama teško mogu uspoređivati pokazatelji koji se odnose na površine pod ekološkom proizvodnjom u apsolutnom iznosu.
U EU kao i u RH, poljoprivredna površina namijenjena ekološkom uzgoju je u razdoblju od 2012. do 2019. godine kontinuirano rasla, kako u apsolutnim, tako i u relativnim iznosima. Udio poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom u 2019. na razini RH (7,2%) sličan je udjelu na razini u EU (7,92%), ali kada promatramo Hrvatsku u odnosu na neke druge države članice (kao što je primjerice Austrija s 25,33% površine pod ekološkom proizvodnjom), vidimo da Hrvatskoj preostaje dug put do dostizanja cilja od barem 25% površine pod ekološkom proizvodnjom koji EU želi ostvariti do 2030. godine.
Dosadašnjim stopama rasta površina pod ekološkom proizvodnjom koje su u razdoblju od 2013. do 2019. godine iznosile prosječno 16,7% godišnje isto je moguće ostvariti, ali pod uvjetom kontinuiranog rasta svake godine što je u praksi nemoguće ostvariti zbog drugih vanjskih faktora na koje dionici iz sektora ne mogu uvijek utjecati.
Hrvatska prati trendove na razini EU po pitanju strukture poljoprivrednih površina koje se koriste za ekološku proizvodnju. Promatrajući udjele površina namijenjenih ekološkoj proizvodnji pojedinih usjeva/nasada odnosno udjele oranica, trajnih travnjaka te trajnih nasada, na razini EU u 2019. bilježi se trend najvećeg udjela oranica (45,3%), zatim trajnih travnjaka (43,7%) te naposljetku trajnih nasada kojeg prati i Hrvatska s udjelom oranica od 48,63%, trajnih travnjaka od 37,6% te trajnih nasada od 13,7%.
Hrvatska bilježi najveći rast u broju proizvođača na razini EU-a u razdoblju od 2012. do 2019. godine. Uz porast površine namijenjene ekološkoj proizvodnji, EU bilježi pozitivne trendove i u broju proizvođača i prerađivača ekološke poljoprivrede u razdoblju od 2012. do 2019. godine. Hrvatska prednjači s najvećom postotnom promjenom u broju proizvođača od čak 237,2% u razdoblju od 2012. do 2019. godine što znači veliki pomak u hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi.
Hrvatska predvodi pozitivan EU trend kada je riječ o broju proizvođača, no kada je riječ o broju prerađivača, Hrvatska bilježi ispod prosječne rezultate te nije prisutan kontinuiran rast kao kod proizvođača (u 2020. smanjen je broj prerađivača u odnosu na 2019.). Hrvatska bilježi razlike u ekološkom uzgoju životinja u odnosu na EU, a ekološka proizvodnja u akvakulturi još uvijek zaostaje za ostalim načinima ekološke proizvodnje diljem Europske unije.
U državama članicama EU-a prevladava ekološki uzgoj peradi, ovaca te goveda, dok je manje zastupljen ekološki i uzgoj koza i svinja. U Hrvatskoj je na prvom mjestu ekološki uzgoj ovaca, zatim goveda, koza, svinja i peradi.
Ekološka akvakultura još uvijek nije zaživjela u EU i RH u mjeri kao što je uzgoj životinja ili proizvodnja na usjevima/nasadima te s obzirom na to da je Hrvatska mediteranska zemlja postoji potencijal za uzgoj ribe i morskih plodova na ekološki način. Zaključno s 11. kolovoza 2021. u Hrvatskoj se samo 12 subjekata bavi ekološkom akvakulturom te većina tih proizvođača posluje u kontinentalnoj Hrvatskoj, što također upućuje da se većina subjekata bave ekološkim uzgojem slatkovodne ribe.
Prihodi od maloprodaje proizvoda ekološke poljoprivrede u EU su u konstantnom porastu, dok u RH isti stagniraju. Prema podacima FIBL-a prihodi od maloprodaje u EU su u razdoblju od 2012. do 2019. godine narasli za 98,8%, međutim stopa rasta prihoda od maloprodaje u promatranom razdoblju je usporena uslijed brojnih izazova prilikom prijelaza na ekološku poljoprivredu. S druge strane prihodi od maloprodaje ekoloških poljoprivrednih proizvoda u RH stagnirali su od 2014. do 2019. s godišnjim iznosom od 99 milijuna eura.
Prevlast velikih maloprodajnih trgovina za prodaju ekoloških proizvoda prisutna je u Hrvatskoj i većini država članica EU-a. Slijede specijalizirane trgovine, dok ostali prodajni kanali i izravna prodaja čine najmanje zastupljene prodajne kanale za prodaju ekoloških proizvoda kako u većini zemalja EU-a tako i u Hrvatskoj. Međutim, rezultati anketnog upitnika nad proizvođačima koji se bave ekološkom te ekološkom i konvencionalnom proizvodnjom, pokazali su da isti najčešće koriste prodaju na kućnom pragu (na gospodarstvu) te društvene mreže za prodaju svojih proizvoda.
Voće i začini proizvedeni na ekološki način su namirnice koje se najviše uvoze u RH i EU iz trećih zemalja. Najznačajnija vrijednost uvoza u EU zabilježena je iz Kine, Ekvadora te Dominikanske Republike, a u Hrvatsku iz Srbije, Turske i SAD-a. U EU se iz trećih zemalja najviše uvozi tropsko voće (svježe ili sušeno), orašasti plodovi i začini te žitarice dok se u Hrvatsku najviše uvozi smrznuto voće, sušeno voće, pire od voća, pekmez te bilje i sušeno bilje. S obzirom na to da Hrvatska ne vodi evidenciju o izvozu proizvoda iz RH u treće zemlje, već samo ukupan izvoz hrvatskih poljoprivrednih proizvoda, usporedba izvoza na razini RH i EU nije provedena.
Potrošnja ekoloških poljoprivrednih proizvoda uvelike ovisi o platežnoj moći kupaca te cijeni samih ekoloških proizvoda. Per capita potrošnja na proizvode ekološke poljoprivrede diljem EU-a ovisi o raznim faktorima, uključujući i o kupovnoj moći stanovnika zemlje. Kao zemlja s manjom kupovnom moći, Hrvatska spada u zemlje u kojima stanovnici izdvajaju u prosjeku 24 eura za kupovinu ekoloških proizvoda naspram primjerice Danske, zemlje u kojoj stanovnici izdvajaju do 344 eura prilikom kupovine ekoloških proizvoda.
Razni primjeri marketinških strategija za prodaju ekoloških proizvoda u EU predstavljaju primjere dobre prakse koje i hrvatski proizvođači ekoloških proizvoda, ali i ostali dionici u ekološkom sektoru mogu koristiti za poticanje kupovine ekoloških proizvoda. Na francuskom, njemačkom, talijanskom i latvijskom tržištu radilo se na jačanju prepoznatljivosti ekoloških oznaka, povećanju svijesti kupaca o prednostima ekoloških proizvoda koristeći razne promotivne kanale kao što su organizacija konferencija i radionica, ali i emitiranje TV serijala.
Primjer strategije koja se može uzeti kao temelj za osmišljavanje slične strategije u RH je njemačka oznaka ekoloških proizvoda Bio-Siegel, koja je postala jedna od najistaknutijih oznaka prehrambenih proizvoda čak i na razini EU te se koristi uz Ekološku oznaku EU-a, o čemu govori činjenica da čak 90% njemačkih kupaca prepoznaje oznaku te je 70% kupaca spremno kupiti proizvode s oznakom. Hrvatski proizvođači i prerađivači bi se kroz provođenje slične marketinške strategije mogli identificirati sa zajedničkom oznakom te time imati veću prepoznatljivost kod kupaca i širiti se na nova tržišta.
Nadalje, primjer EU sufinanciranog projekta čiji je cilj bio jačanje promocije ekoloških proizvoda na francuskom, njemačkom i talijanskom tržištu te jačanje prepoznatljivosti EU Ekološke oznake kao jamstva kvalitete i održivosti može se uzeti kao kvalitetan primjer za provedbu u RH.
Naime, projektne aktivnosti bile su usmjerene na isticanje posebnih karakteristika europske ekološke poljoprivrede (održivi razvoj, sigurnost hrane, autentičnost, podrijetlo i označavanje) te karakteristika ekoloških proizvoda (kvaliteta, okusa, bioraznolikosti i tradicije). Provedene su i promotivne aktivnosti usmjerene na kupce te njihovu percepciju ekoloških poljoprivrednih proizvoda, dok su za ekološke proizvođače i prerađivače održane radionice o relevantnim EU strateškim aktima koji se odnose na ekološku poljoprivredu.
Hrvatska bi kroz provedbu ovakvog tipa projekta pomogla u edukaciji kupaca te proizvođača i prerađivača ekoloških proizvoda čime bi se ojačali kapaciteti za daljnji rast ekološke poljoprivrede.
Još jedan uspješan primjer EU sufinanciranog projekta proveden je u Latviji. Cilj projekta je također bila edukacija kupaca o ekološkoj poljoprivredi i prednosti ekoloških proizvoda te rast prepoznatljivosti EU Ekološke oznake te nacionalne oznake. TV serijal u kojem je istaknuti latvijski kuhar posjećivao ekološke proizvođače, prikazivao proces proizvodnje te potom kuhao jela s njihovim namirnicama bila je jedna od projektnih aktivnosti. Navedene strategije mogu biti korisne u osmišljavanju marketinških strategija za promociju ekoloških proizvoda i u Hrvatskoj.
Eko-agroturizam u Hrvatskoj tek je u začecima dok u EU isti postaje sve popularniji. Dok u EU prodaja ekoloških proizvoda u turističke svrhe raste sve više zbog sve veće prisutnosti ekoagroturizma, u Hrvatskoj ekološki proizvođači još uvijek nisu dovoljno iskoristili taj kanal prodaje. Rezultati anketnog upitnika nad ekološkim proizvođačima su pokazali da skoro 80% ekoloških proizvođača ne prodaje svoje proizvode u turističke svrhe i kao razlog istome najviše ih navodi da ne posjeduju dovoljno velike proizvodne kapacitete koji bi moglo adekvatno opskrbiti potražnju za njihovim proizvodima. Jedan od načina iskorištavanja potencijala turizma za prodaju ekoloških proizvoda u Hrvatskoj mogli bi biti biookruzi čiju uspostavu navodi i Europska komisija u okviru Akcijskog plana za razvoj ekološkog sektora.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za zaštitu okoliša’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
