Župnik Župe svetog Antuna Padovanskog u Koprivnici fra Marijan Opitz ofm, koji je ondje na službi od 2008. godine, proslavio je svoj zlatomisnički jubilej – 50. obljetnicu svećeništva, u nedjelju 28. rujna 2025.
Upravo je na isti dan bio i zaređen za svećenika prije 50 godina. Uz zlatomisnika, na svečanom euharistijskom slavlju koncelebrirala su braća franjevci predvođeni provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanom Krištom ofm, mons. Zvonimirom Sekeljom te drugim svećenicima iz Koprivničkog dekanata, a osim župljana na ovom slavlju bili su prisutni i bogoslovi, redovnice te zlatomisnikova rodbina. Okupljene je uoči misnog slavlja pozdravio i dobrodošlicu poželio župni vikar fra Zoran Bibić te fra Marijanu, uz godišnjicu ređenja, čestitao i rođendan kojeg je slavio istoga dana, poželjevši mu još puno Božjeg blagoslova na životnom putu.
Prigodnu homiliju tijekom misnog slavlja uputio je fra Ivan Majić, franjevac koji je u Župi svetog Antuna u Koprivnici prije dvije godine služio svoj đakonski praktikum. Na početku je posvjedočio kako ga je iznenadila i dirnula fra Marijanova želja da mu propovijeda na njegovoj zlatnoj misli te kroz homiliju iznio još niz svjedočanstva i osobina koje karakteriziraju ovog zlatomisnika.
U prvom redu istaknuo je njegovu poniznost.
“Kako bi se dalo drugima Krista, kako bi se posvjedočilo Krista, kako bi se svjedočilo za Evanđelje”, poručio je fra Ivan, opisujući fra Marijana kao onoga koji nikada nije volio govoriti o sebi, pa i kad bi ga se pitalo, uvijek bi vješto okretao temu nečemu drugome.
“To je zapravo pravi životni dokaz jedne dublje poniznosti, temeljne poniznosti. One poniznosti koja zahvaća svećenika, koju živi svećenik koji zna da je velik tek onda kad je neprimjetan, kad ga se ne spominje”, istaknuo je fra Ivan.
Sljedeća osobina koja karakterizira fra Marijana jest šutnja. I premda će rado i veselo govoriti o mnogočemu, zna i kada zašutjeti.
“Njegova šutnja mnogo puta me naučila da postoje neke duboke koje je uputnije i bolje u miru promatrati. I konkretno meni osobno, toliko puta mi je rekao da pustim stvari. Da ne trošim riječi. Jednostavno, pred velikim stvarima se šuti. I zato u današnjem svijetu buke šutnja je još dragocjenija. Ona je na neki način poniranje u ono otajstveno.
Hvala mu na njegovoj šutnji koja mi je ponekad više govorila od riječi”, posvjedočio je fra Ivan te zahvalio i na fra Marijanovoj autentičnosti. Za razliku od mnogih koji često glume ne bi li se prikazali što bolji pred drugima, fra Marijan odabire obrnuti put.
“On će ponekad radije na prvu biti nepristupačan. Namjerno će odabrati da se ne svidi na prvu, ako je potrebno, nego da napušta svoju autentičnost i bude nešto što nije”, posvjedočio je fra Ivan i nadalje istaknuo koliko ljudi se zna zadiviti nad fra Marijanovom blagošću i iskrenom radošću, kada otkriju tu njegovu stranu.
“Ako malo bolje pogledamo ni Isus nije dopuštao napuštati istinu, napuštati ono što jest. Isus nije glumio niti se pretvarao. Često je korio druge. I zato fra Marijane hvala ti na svjedočenju autentičnosti. Iza autentičnosti je mali korak do predanosti, a predanost je znak vjere”, rekao je fra Ivan.
Dodao je da ta vjera kod fra Marijana nije ni bučna, ni hirovita, ni nepromišljena. Ona se manifestira u predanom i zauzetom radu, molitvi i svjedočenju franjevačkog poslanja.
Nadalje, živeći s fra Marijanom, fra Ivan je rekao da je iskusio ono što je danas sve rjeđe prisutno, a to je da mu je stalo: do njegove braće, provincije, svećenika, biskupije. Osim toga, uz fra Marijana čovjek može učiti koliko je važno ne izgubiti iz vida načelo pravednosti. To je zbog toga što ga nepravda duboko potresa i neprestano teži za pravednošću.
Fra Ivan je potom istaknuo i fra Marijanov smisao za humor, jer je fra Marijan visoko inteligentan čovjek, a njegov humor toliko puta situaciju učini onom laganom.
“U kombinacijama svoje strogosti i svoje blagosti, svoje ozbiljnosti i svoje neozbiljnosti, i svoje neozbiljnosti na mjestu kad očekujete ozbiljnost, on zapravo pokazuje koliko je humor važan aspekt naše duhovnosti. Hvala mu i na humoru”, rekao je fra Ivan.
Na kraju je fra Ivan posvjedočio i kako je prema njemu fra Marijan uvijek bio i ostao očinski brižan te svoju homiliju zaključio:
“Dragi fra Marijane, uz tebe sam mogao rasti i onda kada na prvu nisam primjećivao da rastem. Jer svećenička i franjevačka autentičnost, predanost i pravednost pomogli su mi da bistrim pogled i rastem. I hvala ti na blagosti i na milosrđu koji su mi pomagali da progledam tim očima, tvojim primjerom.
Uz želju da i dalje bude svjetionik mlađima koji dolaze te da nastavi crpiti snagu iz svjetlosti uskrsloga Krista kojega svojim svećeništvom čini vidljivim.
Pri kraju euharistijskog slavlja kratki govor uime župljana izrekao je Ozren Koluder.
“U 50 godina svoje svećeničke službe susreli ste mnoge ljude, dodirnuli mnoga srca, utjecali na mnoge živote, usadili vjeru u mnoge obitelji. Svojim djelovanjem osnažili ste ovu zajednicu i uz Vas smo se imali priliku razvijati i postajati bolji kršćani i bolji ljudi. Hvala Vam i hvala Bogu što ste dio nas tolike godine i neka Vas i nadalje po zagovoru naše nebeske Majke i zaštitnice Duh Sveti vodi i milost Božja prati”, rekao je između ostalog u svom govoru Koluder.
Uslijedio je prigodni govor provincijala fra Milana koji je, između ostalog poručio kako svećeničko djelovanje fra Marijana “može u mnogome danas i nama poslužiti kao izvor nadahnuća, jer je ono bilo obavijeno nastojanjem da u ljubavi i dobroti uvijek nađe riječi za vjernike koji su mu bili povjereni”.
Podsjetio je na projekte koje je fra Marijan ostvario u Župi sveto Antuna u Koprivnici, istaknuo ga je kao jasnog i zahtjevnog propovjednika, kao primjer predanoga vršenja službe župnika i vođenja župne administracije te kao onoga koji ima osobiti osjećaj za one koji su u potrebi, što mnogi ističu kao njegovu posebnu vrlinu – osjetljivosti za vjernike u materijalnim poteškoćama.
“Danas zahvaljujemo Gospodinu što ste, po primjeru svetog Franje iz Asiza, ušli u red manje braće, te kao svećenik služili Kristu i njegovoj Crkvi, te stojimo pred Gospodinom zagledani u budućnost. Želim Vam Božji blagoslov i radost u svećeničkoj službi”, poručio je zaključno provincijal Krišto.
Na kraju, okupljenima se obratio i sam zlatomisnik te, ispričavši dvije anegdote kojima je najprije prisutne nasmijao, iskreno i od srca zahvalio svima koji su stigli na ovo misno slavlje, ali i bili dio njegova svećeničkog puta.
“Moram priznati da ste me poštivali i na tome vam hvala”, istaknuo je zlatomisnik.
Proslava ovog zlatnog jubileja nastavljena je nakon mise uz zajednički agape.
Izvor: Župa svetog Antuna Padovanskog Koprivnica
Fotografije: Prioriti foto
