Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada, prilika je da odamo zahvalnost svim prosvjetnim djelatnicima i odgojiteljima koji svakodnevno oblikuju budućnost kroz svoje znanje, strpljenje i predanost. Učitelji su više od prenositelja činjenica – oni su inspiracija, vodiči i podrška svojim učenicima koje redovito potiču na otkrivanje vlastitosti i talenata. U svijetu koji se stalno mijenja, njihova posvećenost i entuzijazam čine temelj kvalitetnog obrazovanja i snažnog, svjesnog društva. Na ovaj dan, podsjećamo na njihove važne društvene uloge i odajemo priznanje svim učiteljima – bez obzira na mjesto, predmet ili generaciju.
Povodom Svjetskog dana učitelja razgovarali smo s mag.mus. Ivonom Fabijancem iz Koprivnice, učiteljem glazbe koji radi u Osnovnoj školi Mihovil Pavlek Miškina Đelekovec, Umjetničkoj školi Fortunat Pintarić Koprivnica te u Prvoj gimnaziji Varaždin.
Osim toga, voditelj je pet pjevačkih zborova, i to dječjeg zbora Zvončići i zbora mladih Eshaton Župe Koprivnica-Močile, mješovitog pjevačkog zbora Župe Legrad, gradskog mješovitog pjevačkog zbora Podravina Ludbreg te zbora umirovljenika u Rasinji. Orguljaš je u Močilama i Legradu.
Kao mladi učitelj, kako biste opisali svoj učiteljski poziv i što vas najviše motivira u radu s djecom i mladima?
Poziv, ali i posao učitelja, doživljavam kao istinsku privilegiju – ne samo u prenošenju znanja, nego i u oblikovanju duha, poticanju emocija, razvijanju umjetničkog ukusa i jačanju osjećaja društvene odgovornosti. Glazba ima moć povezivati ljude, otvarati srca i njegovati zajedništvo. Upravo to me motivira, vidjeti kako učenici rastu, ne samo u pjevačkoj i glazbenoj vještini, nego i u samopouzdanju te osjećaju pripadnosti.
Radite u tri škole, kako uspijevate uskladiti obaveze i prilagoditi se različitim učenicima i okruženjima? Razlikuju li se kolektivi kolega od škole do škole?
Rad u tri škole s tri različita plana i programa također je svakodnevni izazov, ali i bogatstvo različitog pristupa poučavanju. Svaki zbor i svaka grupa učenika imaju svoj ritam, svoju energiju i svoje posebnosti pa je svaki dan prilika da se prilagodim, učim i s njima rastem. Organizacija je važna, ali jednako toliko važna je srčanost i fleksibilnost, svaki učenik i svaka škola zahtijevaju malo drugačiji pristup i upravo to čini posao tako posebnim. Jednako tako, svaka škola ima i svoje vlastitosti vezane uz kolegijalni kolektiv. Moram istaknuti da sam povlašten i uistinu sretan i zadovoljan što radim s divnim kolegicama i kolegama. Pozitivna radna atmosfera i zajedništvo omogućuju nam zajednički napredak. Moram spomenuti i svoje divne ravnateljice koje nas drže na okupu i stoje uz nas, profesionalno, ljudski, ali i prijateljski.
Koja vam je najveća radost u učiteljskom pozivu, s kojim se izazovima najčešće susrećete?
Najveća radost u učiteljskom pozivu za mene je trenutak kada vidim da učenici nešto nauče i da to primijene, ali još više kada kroz glazbu spoznaju sami sebe, kada otkriju svoj talent, razviju samopouzdanje i osjete radost stvaranja. Taj trenutak kada učenik shvati koliko može, kada se poveže s glazbom i s drugima, za mene je neprocjenjiv i daje smisao svakom danu u učionici. S druge strane, izazovi su neizbježni. Promjene generacija donose različite navike, pristupe učenju i poglede na svijet pa se stalno moram prilagođavati i tražiti nove načine kako ih motivirati. Jedan od mojih najvećih strahova je da glazba ne postane samo obaveza ili zadatak, želim da učenici i dalje osjete njezinu čar, slobodu izražavanja i emociju. Upravo zato se trudim učiniti svaki susret s glazbom inspirativnim i radosnim iskustvom, a ne samo nastavnom obvezom.
Spomenuli smo da vam je, osim formalnog poučavanja u školi, slobodno vrijeme ispunjeno brojnim aktivnostima u kojima ste također – učitelj. Vodite više zborova, od dječjeg i zbora mladih do mješovitih zborova i zbora umirovljenika. Što Vas posebno ispunjava u tom radu i kako se razlikuje pristup različitim generacijama?
Neformalni način podučavanja nije definiran pravilnicima kao formalni, ali i on zahtijeva brojne pripreme, planiranje. Rad s djecom je poseban izazov i ljepota – njihova neposrednost, iskrenost, radost u učenju; s mladima – entuzijazam, želja da se isproba nešto novo, kombinacija tradicije i suvremenog izraza; s odraslima i umirovljenicima – dubina iskustva, volja da se prenese tradicija, često vrlo emotivna povezanost s pjesmama koje su im značile kroz život. Pristup se razlikuje, stariji članovi zbora često imaju veću glazbenu ili životnu povijest, možda su manje fleksibilni u promjenama, ali njihova interpretacija često nosi emocionalnu težinu. Kod mlađih mogu težiti većoj tehničkoj izvrsnosti, eksperimentalnosti, dok je kod dječjih zborova najbitnije graditi samopouzdanje i sigurnost. Naglasak je na temeljnim glazbenim vještinama. Ispunjava me vidjeti i čuti kako svi ti različiti glasovi i starosne skupine zajedno stvaraju najsnažniju energiju – glazbu.
Često nastupate i kao solist na orguljama, izdvojite nastupe koji su vam posebno ostali u sjećanju i zašto?
Svaki nastup priča je za sebe, ima svoju vlastitost, mogu slobodno reći duh i dušu koji jako ovise o publici za koju se taj nastup i priprema. Ponosan sam na svaki napredak u obliku javnog nastupa svojih učenika od čega bih izdvojio sudjelovanje zbora Osnovne škole Mihovil Pavlek Miškina Đelekovec na Županijskoj smotri zborova osnovnih škola, različite koncerte sakralne glazbe kroz koje se promovira europska i hrvatska glazbena baština na brojnim vrijednim orguljama našega kraja i šire, zborske festivale i drugo. Tako sam, bilo samostalno, bilo komorno, nastupao u našoj prekrasnoj Koprivnici, u svojim Močilama, Legradu, Ludbregu, Đelekovcu, Pakracu, Varaždinu, Zagrebu, Rijeci i drugdje. Osobito me vesele različiti projekti zborova koji nas često odvuku u različite krajeve Lijepe Naše, a i šire.
Prema vašem mišljenju, koja je uloga glazbe u odgoju i obrazovanju?
Glazba je temeljni jezik duha i emocija. U školi se formalno izučava, ali njezina uloga daleko nadilazi klasične nastavne okvire. U svakom razredu, u svakom životu, glazba može igrati važnu i nezamjenjivu ulogu. Ona razvija sluh, potiče osjetljivost za ljepotu, ali istovremeno gradi disciplinu jer zahtijeva redovitu vježbu i fokus. Osim toga, glazba jača timski duh, potiče suradnju i razvija empatiju – vrijednosti koje su ključne u odgoju i obrazovanju.
U svakodnevnom životu učenika, glazba može biti utočište, motiv, izvor radosti, ali i sredstvo samopouzdanja i izražavanja vlastitih osjećaja. Pomaže mladima da bolje upoznaju sebe, da razviju kreativnost i da se povežu s drugima na dubljoj razini. Elly Bašić, istaknuta glazbena pedagoginja, govorila je kako svako dijete ima pravo na glazbu i upravo to smatram temeljnom istinom – svaki učenik zaslužuje priliku osjetiti i iskusiti moć glazbe.
Smatram da bi glazbeni odgoj u školama trebao biti što prisutniji kako bi svi učenici mogli sudjelovati, stvarati i dijeliti glazbu. Glazba je most između znanja i emocija, između individualnog razvoja i zajedništva i vjerujem da svaki učenik zaslužuje priliku da osjeti taj dar i snagu koju glazba nosi.
Što biste poručili povodom Svjetskog dana učitelja?
Najprije, zahvaljujem se što ste ovaj razgovor posvetili meni, odnosno svim mojim kolegama učiteljima i nastavnicima. Dan učitelja pruža nam priliku da se prisjetimo koliko su učitelji važni u životima ljudi. Učitelji ne prenose samo znanje – oni su mentori, podrška, inspiracija, prijatelji, a često i jedine osobe koje pomažu učenicima da otkriju vlastite talente i samopouzdanje. Iako se često javno ne spominju, današnji dan prilika je sjetiti se svih onih učitelja koji rade u tišini, možda bez priznanja, ali s jednako velikim srcem i predanošću. Njihov svakodnevni trud, strpljenje i energija neprocjenjivi su i čine temelje budućnosti naše zajednice. Dokle god to kao društvo cijenimo, toliko znamo da idemo u pravom smjeru. U životu su me pratili i prate me iznimni učitelji, nastavnici i profesori s kojima sam najviše uživao u neformalnom razgovoru, životnim pričama i šaljivim zgodama. I uvijek u životu dođe na ono: “Već su se rodili oni koji će vas zafrkavati”.
