Novigrad Podravski mjesto je koje čuva brojne priče vezane uz tradiciju i kulturu koje se prenose s generacije na generaciju, a jedna od njih nas je dovela i do Ane Trnski (85), čuvarice izvornog recepta tradicionalne novigradske pogače i lijepih običaja.
Bila je sedmo, najmlađe dijete u svojoj obitelji. Završila je sedmoljetku. Tata joj je bio bravar, a uz to se bavio i poljoprivredom, dok je majka zbog bolesti bila spriječena u svakodnevnim poslovima. Ana Trnski je preuzela tako brigu o kućanstvu i radila na polju, a prvi je kruh ispekla s 12 godina.
– Mama me učila peći kruh i kolače. Kraj njezinog sam kreveta stavila vajnglin s brašnom i ona mi je pokazala kako mijesiti – priča nam Ana Trnski, koja je ljubav prema pravljenju kolača naslijedila upravo od majke.
Pripremu novigradske pogače također je u djetinjstvu naučila od majke te sačuvala izvorni recept sve do danas.
U prošlim se vremenima pogača većinom pripremala kada se išlo u polje i za gorično branje. To su bili dani koji bez pogače nisu prolazili. Bila je iznimno ukusna, ali i simbol zajedništva i snage.
Vedra i vesela Ana Trnski prisjetila se i kako je s posebnom toplinom pripremala kolače za braću koja su služila vojni rok. Za Božić bi ispekla pogaču i dizani kolač te im ih poslala poštom.
Znanje i vještina u pripremi ove tradicionalne poslastice odvela ju je i na Interslast, međunarodni kongres slastičarstva, sladoledarstva i konditorstva, koji se održava u organizaciji novinsko-nakladničkog poduzeća Robinson iz Zagreba. Kongres se održava već 14 godina, a cilj je očuvanje i promocija autohtonih hrvatskih slastica.
Ana Trnski je na Interslastu sudjelovala na poziv predsjednice Društva žena Novigrad Podravski Marije Trepotec.
Umijeće izrade i okusa novigradske pogače prepoznala je i komisija te je Ana Trnski za svoj trud na ovom poznatom kongresu dobila čak četiri zlate medalje.
– Prekrasan je osjećaj. Prelijepo mi je bilo. Lijepo se družimo i uživamo. Tamo smo uvijek dragi gosti – kaže.
Otkrila nam je i recept za novigradsku pogaču.
– Bitno je pomiješati oštro i meko brašno (kilu i pola). Malo posoliti, staviti žlicu šećera i ravnu žlicu svinjske masti te sve promiješati pa zamijesiti tijesto s mlijekom. Tijesto ne smije biti tvrdo tako da ga se može razvaljati po cijelom stolu. Na polovicu staviti suhe mljevene orahe sa šećerom (po želji) i poklopiti praznom polovicom. Nakon toga ponovno razvaljati tijesto i opet na polovicu staviti orahe i poklopiti, i ponovno ponoviti isti postupak. Orahe malo rukama potisnete – pojasnila je Ana Trnski.
Osim, novigradske pogače, priprema i ostale tradicijske kolače, i to mazanicu, kukuruznu zlevanku, štrukle…
Jednom je prilikom bila i u dječjem vrtiću Fijolica gdje je djeci demonstrirala kako se rade štrukli s jabukom. Znatiželjna su djeca pozorno pratila pripremu ove fine i ukusne slastice. Bila je to divna prilika da se tradicija prenese i na najmlađe.
– Ja nigdar nisam kupila tijesto u dućanu. Znaju me pitati jesu li kolači od domaćeg tijesta, a ja im velim: ‘A od kakvog bi bili?’ – smije se Ana Trnski.
Članica je i Kulturno-umjetničkog društva Ivan vitez Trnski pa nas je počastila i predivnim pjesmama, a među kojima i ‘Gledam bajnu zoru’, pjesmu koju je naučila od majke.
– Puno smo pjevale kao mlade dekle. Pogotovo u fašensko vrijeme. Čekale smo maškare u nedjelju i četvrtak i prepoznavale ih. Nekad smo ih prepoznale, nekad nismo. Bila su to lijepa vremena. Nije bilo televizora, interneta… Puno smo se družili – prisjeća se Ana Trnski.
Spomenula je i narodni običaj čehanja perja, danas gotovo zaboravljen. Naime, od kasne jeseni i tijekom zime obavljalo se čehanje perja kokoši, pataka i gusaka.
– Puna kuća nas je bila. Mi dekle na jedu stranu, a svi ostali na drugu stranu. Znali su nam reći: ‘Adje popevajte, kaj čkomite?’. Uživali smo i veselili se, a kad bi završile s čehanjem, stol bi se počistio, ruke oprale i nastavili bi s druženjem uz razne kolače i piće, a bili su tu i domaći likeri – priča nam.
Iako već u godinama, još je uvijek aktivna u Društvu žena Novigrad Podravski. Sudjeluje u raznim manifestacijama, a 2024. godine je s članicama Društva Marijom Crnjak i Marijom Trepotec gostovala u emisiji Dobro jutro, Hrvatska gdje su na prekrasnom stolu prekrivenom šlingerajom prezentirale medenjake, orehnjaču i makovnjaču, breskvicu te starinsku medenu pitu. Naravno, Ana Trnski je prezentirala izradu svoje, zlatom okrunjenu novigradsku pogaču.
Ana Trnski ima petero unuka i troje praunučadi. Dok su mladi na poslu ona svakodnevno za njih priprema ručak. Kako kaže sretna je što noge i pamet još služe i drugo joj ne treba, a otkrila je i kako bi voljela da se mladi više uključe u tradicijske manifestacije.
– Danas mladi baš nisu zainteresirani za izradu domaćih kolača. Ne mijese tijesto kod kuće, nego odu u dućan i kupe gotovo. Pecite domaće kolače, plešite, pjevajte i uživajte – poručila je Ana Trnski.
