Koprivnica je i ove godine zablistala u živopisnim tonovima. Naime, od 12. do 21. rujna je održano 13. izdanje Street Art Festivala, manifestacije koja je tijekom godina postala zaštitni znak grada i nezaobilazna točka na kulturnoj karti sjeverozapadne Hrvatske.
Grad je ponovno pretvoren u galeriju na otvorenom u kojoj prolaznici umjesto bijelih zidova susreću šarene priče, simbole i likove koje su osmislili mahom mladi umjetnici.
Posebnu pozornost ponovno su privukli zidovi kod zgrade Komunalca. Stari, izblijedjeli grafiti i tragovi vremena prebojani su i zamijenjeni novim, maštovitim muralima. Svaki rad nosi vlastitu poruku – od apstraktnih oblika do likovnih motiva inspiriranih prirodom i svakodnevicom. Grad tako dobiva novu vizualnu dinamiku, a ujedno i podsjetnik da umjetnost ne mora biti zatvorena unutar institucija, već može biti dostupna svima, i to u svakom koraku.
Komunalac je i ove godine dao ključnu podršku festivalu, ne samo kroz zidove koji su poslužili kao platna, već i kroz akciju prikupljanja boja u Reciklažnom dvorištu Herešin. Građani su donosili boje koje im više nisu potrebne, a radnici su ih pažljivo sakupljali i predavali udruzi Mamuze, organizatoru festivala. Upravo su te boje dobile priliku za novi život – iskorištene su u pripremi i oslikavanju zidova. Tako je festival još jednom spojio umjetnost i ekologiju, pokazujući kako se i otpad može pretvoriti u stvaralački resurs.
Novi murali po cijelom gradu
Osim na zgradama Komunalca, svježi murali niknuli su i na Lenišću, preko puta zgrade policije, gdje su oslikana tri nova zida, kao i u gradskom parku te u prostoru KKC Pixela. Posebno emotivan doprinos stigao je i u koprivničku Opću bolnicu, na odjel pedijatrije, gdje je mural unio boje i vedrinu u prostor namijenjen najmlađim pacijentima. Time festival ne ostaje samo na estetskoj razini, već aktivno doprinosi stvaranju ljepšeg i humanijeg okruženja. Ove godine je stvaralo 11 umjetnika, većinom lokalni iz Koprivnice uz nekolicinu iz Zagreba.
Street Art Festival već 13 godina zadržava kontinuitet i prepoznatljivost, ali i stalno širi svoje značenje. On nije samo kulturna manifestacija koja ukrašava zidove grada, već i projekt zajedništva – u kojem sudjeluju umjetnici, građani, gradske institucije i poduzeća. Svaka nova boja na zidu rezultat je suradnje i spremnosti zajednice da prostor u kojem živi učini ljepšim i inspirativnijim.
Koprivnica kao galerija na otvorenom
Kroz godine, festival je stvorio prepoznatljiv vizualni identitet Koprivnice. Prolaznici, turisti i stanovnici mogu uživati u šarenim muralima koji ukrašavaju ulice, podsjećajući da umjetnost može biti svakodnevna i javna, a ne samo elitna i zatvorena. Time Koprivnica potvrđuje svoj status grada koji njeguje kreativnost i otvorenost, te koji kulturu povezuje s ekologijom i održivošću.
Povodom desete godine street arta u Koprivnici objavljena je knjižica ‘Zidovi koji nas spajaju’ u kojoj je predstavljen pregled svih murala nastalih u sklopu festivala. Brojni umjetnici, poznati i oni neafirmirani ukrasili su brojne zidove na lokacijama diljem Koprivnice, od kojih su neki u međuvremenu zbog dotrajalosti zamijenjeni drugim grafitima. No, da je ‘Street Art Festival’ krenuo ‘jako’ od samih početaka, dokazuje odaziv naširoko poznatih grafitera i street art umjetnika poput Lonca, Artu Ditu, Oko, Cheza i drugih, i to u ranim godinama festivala.
To im je dalo dobar vjetar u leđa, uz domaće snage poput Zvonimira Haramije Hansa, ali i neafirmiranih umjetnika, često studentske dobi, koji danas sudjeluju u organizaciji festivala te pokraj umjetničkih, raspolažu i dobrim organizacijskim vještinama, rekla nam je Andreja Salajec iz udruge Mamuze, koja je u organizaciji festivala od samih početaka.
– Afirmirani umjetnici su nam svakako pomogli da se pročuje da se i u Koprivnici nešto tako događa, ali smo ujedno počeli raditi na tome da imamo što više domaćih umjetnika, što se ostvarilo u najboljem mogućem smislu. U zadnjih pet, šest godina brojčano prevladavaju baš domaći, koprivnički umjetnici, što će reći da smo ih uspjeli izvući iz soba u izazov da i sami ukrase Koprivnicu – ističe Salajec.
Festival koji spaja ljude
Samim umjetnicima to je prilika za međusobno upoznavanje, umrežavanje i u konačnici – druženje. Poseban je fokus otpočetka na volonterima, koji svojim nesebičnim trudom i radom omogućavaju da se festival održi tako da nikome ništa ne nedostaje. Posebno veseli činjenica da oni koji su počeli s crtanjem na festivalu, danas ga i organiziraju.
– Veseli kada nam se i sami jave da bi probali, iako i nemaju iskustva i po prvi put se susreću s velikim formatom – kada su doslovno stavljeni pred zid. No, tu dolazi do izražaja to što im zapravo i dajemo priliku da se izraze – navodi Andreja Salajec, nadodavši kako murali nisu jedina aktivnost festivala, već su tu i drugi sadržaji poput edukativnih radionica, izložbi pa i koncerata.
Ove godine to su radionice s djecom osnovnih i srednjih škola koju se upoznalo s uličnom umjetnošću, a tu je i izložba radova mlade umjetnice Lane Vutuc u KKC Pixelu pod nazivom ‘Linije i sjene’. Lana je i inače jedna od autorica murala nastalih na ovogodišnjem festivalu. Ove je godine u sklopu festivala održano i natjecanje na koprivničkom skate parku kod gradskih bazena Cerine, ‘Rokaj po Podravini’. Upravo je ta šarolikost programa nešto što ga i čini prepoznatljivim.
– Prateći programi su nam zaista iz godine u godinu drugačiji. Nekad je to plesnjak u staračkom domu, nekad buvljak, a nekad radionice za osnovnoškolce. Ono što primjećujem da su dojmovi uvijek pozitivni i uvijek je veliki odaziv na prateće programe. Najdraže mi je možda kad dođu ‘putnici namjernici’, kako ih ja zovem, koji spontano odrade šetačku turu po gradu da razgledaju što se to novog u Koprivnici radi, da prate radove u nastajanju, ali i da popričaju s umjetnicima, što je dobra polazna točka za druženje – kazuje nam Salajec.
Koliko dobar glas znači, možda dovoljno govori činjenica da se neki od poznatijih umjetnika rado odazove u Koprivnicu na festival jer su od drugih čuli da im je tu bilo odlično. Pokraj dobrog provoda, to znači da je Koprivnica prepoznatljiva i po dobrom gostoprimstvu, zaključuje Salajec.
U početku samo umjetnice, danas i organizatorice
A kako je samim umjetnicama koje su rasle uz festival, da bi ga danas i organizirale, ispričale su nam mlade umjetnice Lana Deković – umjetničkog imena Žuti Šafran i Hana Belobrk – nekima poznatija i kao Shy Shellboy.
– Kao i svake godine svakom je umjetniku dana slobodna tema, artisti rade po svojim željama i volji, raznih veličina. Pomaže nam oko pet volontera, a organizirale smo i radionice s učenicima osnovne škole, kao i gimnazije. Ovo mi je treći festival na kojemu crtam, mislim da sam 2019. izradila svoj prvi mural na zgradi FUNK-a, a danas sudjelujem i u organizaciji. Osobno dosta radim te floralne motive u kombinaciji s ljudskim motivima pa se dogodi ta neka simbioza čovjeka i prirode, neki nadrealističan prikaz te simbioze. Ove godine slikam kod zgrade Komunalca, i ovaj put koristim nešto življe boje nego inače. Drago mi je biti dio ove zajednice i priče – ispričala nam je Lana Deković.
Hana Belobrk također je radila svoj mural kod Komunalca, a staž joj je nešto dulji nego Lani – na Street Artu crta već petu godinu.
– Na ovom sam festivalu stekla praksu da na javne površine gledam kao na sasvim novi medij i da zapravo upoznajem zidove i tako svoj stil prilagodim. Ove sam godine odlučila eksperimentirati s nekoliko stilova i odlučila raditi reljef na zidu, što inače ne radim. Za mene je SAF prije svega dobar temelj da upoznam neke nove medije i spoznam nešto novo, kao i prilika da neki manji format prikažem na većem, budući da nemam često prilike raditi uličnu umjetnost. Organizirati festival je svakako izazovan, ali uvijek je kraj mene odličan tim ljudi, uvijek je lakše kad radimo zajedno. Tih tjedan dana kada traje festival je dosta intenzivan i udarnički, pogotovo nama koji i crtamo i organiziramo – kazuje Hana, koja je vodila i radionicu s djecom.
Ono što je prije trinaest godina započelo kao hrabra ideja pretvorilo se u manifestaciju koja oblikuje vizualni identitet grada i jača njegovu zajednicu. Street Art Festival danas je mnogo više od oslikanih zidova – on je dokaz da se kreativnost može reciklirati, umnožavati i prenositi, baš poput boja prikupljenih u Herešinu koje su završile na muralima.
A dokle god umjetnici i volonteri u Koprivnici budu spremni ‘stajati pred zid’, građani će imati privilegiju da u svojim svakodnevnim šetnjama otkrivaju nova lica grada koji raste i diše kroz umjetnost.
FOTO-VIDEO: Krešo Puklavec
