U Malom Bukovcu su maškare i ove godine pokazale da mašta nema granica pa su u nedjelju krenule u procesiju kakva se ne viđa svaki dan.
Prije nego što je povorka izašla na ulice, u društvenom je domu održan mali program u kojem su glavnu riječ vodili najmlađi mještani, maskirani, rasplesani, i kako to već ide glasniji od razglasa.
Publika je prvo ispratila dječji nastup pljeskom, a onda se preselila van, gdje je započeo središnji dio dana, i to pokladna procesija.
Najveća atrakcija povorke bio je njezin početak. Na čelu je, sasvim ozbiljno, hodao svećenik. Ispred lijesa. A u lijesu? Živi čovjek.
Scena je izgledala kao prava sprovodna povorka, ali uz osmijehe, dobacivanja i pokoji smijeh koji se nije mogao suspregnuti. ‘Pokojnik’ je, prema svemu sudeći, bio itekako svjestan svoje uloge, a cijela ideja zamišljena je kao duhovita pokladna dosjetka – simbolično ispraćanje svega lošeg iz protekle godine.
Program u društvenom domu dao je toplu, obiteljsku notu cijelom događaju, dok je procesija ulicama mjesta donijela šarenilo maski, glazbu, smijeh i dozu dobrodošle ironije.
U Malom Bukovcu tako su još jednom pokazali da maškare nisu samo kostimi i krafne, nego i prilika da se zajednica okupi, nasmije, i barem simbolično nekoga ‘pokopa’.
