Bolesti srca i krvnih žila i dalje su vodeći uzrok smrti u većini svijeta, a procjena kardiovaskularnog rizika desetljećima se uvelike oslanja na razinu kolesterola u krvi.
Još od 1950-ih godina, kada je prvi put znanstveno potvrđena povezanost prehrane, kolesterola i srčanih bolesti, rutinski krvni nalazi postali su temelj preventivnih pregleda.
No, sve veći broj istraživanja posljednjih dvadesetak godina pokazuje da kolesterol nije jedini, pa ni najpouzdaniji pokazatelj rizika. U središte pozornosti sve češće dolazi C-reaktivni protein (CRP) – krvni marker koji odražava prisutnost tihe kronične upale u organizmu i koji se danas smatra snažnim prediktorom srčanog i moždanog udara.
Zbog nakupljenih dokaza, Američki kardiološki koledž objavio je nove preporuke prema kojima se, uz kolesterol, sve češće preporučuje i mjerenje razine C-reaktivnog proteina u procjeni kardiovaskularnog rizika.
Što je C-reaktivni protein i zašto je važan?
C-reaktivni protein proizvodi se u jetri kao odgovor na upalne procese u tijelu. Njegova se razina povisuje kod infekcija, oštećenja tkiva, autoimunih bolesti, ali i kod metaboličkih poremećaja poput pretilosti i dijabetesa. Drugim riječima, CRP je pokazatelj aktivacije imunološkog sustava.
Prednost je ovog markera u tome što se lako mjeri jednostavnom krvnom pretragom, dostupnom u gotovo svakoj liječničkoj ordinaciji. Visokoosjetljivi C-reaktivni protein, poznat kao hs-CRP, osjetljiviji je laboratorijski pokazatelj upale od standardnog CRP testa jer može detektirati i vrlo niske, kronične razine upalnih procesa.
U kliničkoj praksi vrijednosti hs-CRP-a izražavaju se u miligramima po litri, a niže koncentracije povezuju se s manjim kardiovaskularnim rizikom, dok više vrijednosti upućuju na povećanu vjerojatnost srčanih i moždanih događaja. Kako razina C-reaktivnog proteina može varirati iz dana u dan, procjena rizika ne bi se trebala temeljiti na jednom nalazu. Iz Mayo Clinic naglašavaju da je pouzdanije napraviti dva mjerenja u razmaku od otprilike dva tjedna, u razdoblju kada osoba nema akutnu infekciju ili drugo upalno stanje te za procjenu uzeti prosječnu vrijednost.
Posebno se ističe da vrijednosti iznad približno 3 mg/L upućuju na visok rizik od kardiovaskularnih bolesti, čak i kod osoba čiji su kolesterol i krvni tlak dobro regulirani. To je jedan od razloga zašto se hs-CRP sve češće promatra kao važna dopuna klasičnim pokazateljima kardiovaskularnog rizika, a ne samo kao laboratorijski marker infekcije.
Epidemiološki podaci pokazuju da više od polovice odraslih osoba u razvijenim zemljama ima povišene razine CRP-a, što upućuje na raširenu prisutnost kronične upale povezane s modernim načinom života.
Upala – skriveni pokretač ateroskleroze
Za razliku od kolesterola, koji je dugo bio u središtu preventivne kardiologije, C-reaktivni protein ne sudjeluje izravno u stvaranju plaka, ali vrlo precizno odražava procese koji do njega dovode.
Upala ima ključnu ulogu u svim fazama razvoja ateroskleroze. Kada dođe do oštećenja krvne žile – primjerice zbog povišenog šećera u krvi, pušenja ili visokog krvnog tlaka – imunološke stanice reagiraju na to mjesto, “gutaju” čestice kolesterola koje normalno cirkuliraju u krvotoku, stvarajući masni plak koji se zadržava u stijenci žile.
Taj proces može potrajati desetljećima bez simptoma. Problem nastaje kada upalni medijatori destabiliziraju zaštitni sloj plaka, što može dovesti do njegova puknuća i stvaranja ugruška. U tom trenutku dolazi do naglog prekida protoka krvi i razvoja srčanog ili moždanog udara.
Upravo zato stručnjaci ističu da je kolesterol samo jedan dio slagalice, dok upala omogućuje i ubrzava cijeli proces.
Brojne studije pokazale su da je C-reaktivni protein snažniji prediktor srčanih i moždanih udara od LDL-kolesterola, poznatog kao ”loš” kolesterol. U nekim analizama CRP se pokazao jednako dobrim pokazateljem rizika kao i povišeni krvni tlak.
To ne znači da kolesterol gubi na važnosti, već da sam po sebi ne daje potpunu sliku. Dvije osobe s istom razinom LDL-a mogu imati znatno različit rizik od srčanih bolesti, ovisno o razini upale u organizmu.
Kako se C-reaktivni protein mjeri u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je mjerenje C-reaktivnog proteina već godinama dio rutinske laboratorijske dijagnostike, no u praksi se najčešće koristi kao pokazatelj akutne upale ili infekcije, primjerice kod sumnje na bakterijsku upalu, pogoršanje kroničnih bolesti ili praćenje učinkovitosti terapije. CRP se standardno određuje u laboratorijima primarne zdravstvene zaštite i bolnica, a pretraga je dostupna i pokrivena osnovnim zdravstvenim osiguranjem.
Međutim, CRP se rijetko koristi kao alat za procjenu kardiovaskularnog rizika, osobito u preventivne svrhe. U kliničkoj praksi obiteljske medicine naglasak je i dalje prvenstveno na ukupnom kolesterolu, LDL-kolesterolu, krvnom tlaku, razini šećera u krvi i pušačkom statusu, dok se tiha upala rijetko uzima u obzir kod osoba bez očitih simptoma.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se u Hrvatskoj u pravilu mjeri standardni CRP, koji je koristan za otkrivanje jače upale, ali manje osjetljiv za detekciju kronične, tihe upale povezane s aterosklerozom. U tom se kontekstu u međunarodnim smjernicama sve češće spominje visokoosjetljivi CRP (hs-CRP), koji omogućuje preciznije razlikovanje niskih razina upale relevantnih za procjenu kardiovaskularnog rizika.
Prema mišljenju dijela hrvatskih kardiologa i internista, šira primjena hs-CRP-a u preventivnim pregledima mogla bi pomoći u ranijem prepoznavanju osoba s povišenim rizikom, osobito onih koje imaju uredne ili granične vrijednosti kolesterola, ali su izložene drugim čimbenicima rizika poput pretilosti, sjedilačkog načina života i kroničnog stresa.
Uloga prehrane i načina života
Za razliku od nekih genetskih čimbenika rizika, razina C-reaktivnog proteina snažno je povezana s načinom života. Istraživanja pokazuju da prehrana bogata dijetalnim vlaknima – iz mahunarki, povrća, orašastih plodova i sjemenki – može sniziti razinu CRP-a.
Povoljan učinak imaju i maslinovo ulje, bobičasto voće, zeleni čaj, chia i lanene sjemenke, kao i općenito prehrana temeljena na cjelovitim, minimalno prerađenim namirnicama. Redovita tjelesna aktivnost, gubitak viška kilograma i prestanak pušenja dodatno smanjuju razinu kronične upale.
Unatoč novim spoznajama, kolesterol i dalje ostaje važan dio procjene rizika. No danas se sve više naglašava da nije presudna samo ukupna količina LDL-kolesterola, nego i broj čestica u kojima se on prenosi krvotokom.
Zbog toga se sve češće preporučuje mjerenje apolipoproteina B, testa koji preciznije odražava broj aterogenih čestica, a ne samo njihovu masu. Veći broj čestica znači veći rizik, čak i ako ukupna razina LDL-a nije izrazito povišena.
Još jedan važan marker je lipoprotein(a), čija je razina gotovo u potpunosti genetski određena. Njegova prisutnost čini čestice kolesterola ‘ljepljivijim’, pa se lakše zadržavaju na stijenkama krvnih žila. Za razliku od CRP-a i apolipoproteina B, na lipoprotein(a) ne utječu prehrana ni način života, pa se preporučuje njegovo mjerenje barem jednom u životu.
Autor: Vedrana Larva
