Početak škole uvijek je velika promjena: novi rasporedi, učitelji, očekivanja i društvo. Većina djece privikne se za nekoliko tjedana, no dio djece doživljava intenzivniju tjeskobu koja se lako zamijeni s “tremom”.
Razlika je u trajanju i intenzitetu: kada se uzbuđenje pretvori u upornu bol u trbuhu ili glavi, suze pred polazak u školu, razdražljivost, nesanicu ili izbjegavanje aktivnosti koje su ranije voljeli, već govorimo o emocionalnom stresu koji vrijedi ozbiljno shvatiti. Kod mlađe djece češći su odvajanje od roditelja i regresije (ponovno noćno mokrenje, traženje “sigurnih” predmeta), dok stariji učenici i adolescenti češće iskuse socijalnu anksioznost, pritisak ocjena i perfekcionizam.
“Roditelji ponekad zanemare ove signale jer vjeruju da će dijete ‘samo proći kroz fazu’, ali važno je prepoznati kada stres prelazi u nešto ozbiljnije”, naglašavaju psiholozi Poliklinike Salvea i dodaju:
“Blaga nelagoda uobičajena je, no ako se simptomi pojačavaju ili traju dulje od mjesec dana, potrebno je reagirati i pružiti dodatnu podršku”.
Kako roditelji mogu pomoći?
- Održavajte predvidivu rutinu
Djeca se osjećaju sigurnije kada dan ima jasnu strukturu. Planiranje vremena za učenje, igru i odmor smanjuje osjećaj kaosa. - Normalizirajte osjećaje
Objasnite da je nervoza pred novu situaciju normalna. Podijelite i vlastita iskustva – to pomaže djetetu da vidi da nije samo u svojim osjećajima. - Prakticirajte otvorenu komunikaciju
Pitajte dijete što mu je najteže u školi i pažljivo slušajte bez umanjivanja problema. Pohvalite ga kad izrazi svoje osjećaje. - Uvedite male korake suočavanja
Ako dijete osjeća strah od određenih situacija (npr. odlaska na veliki odmor ili razgovora s učiteljem), dogovorite male i dostižne ciljeve koji će ga postupno ojačati. - Pazite na osnovne potrebe
Dovoljno sna, zdrava prehrana i vrijeme na svježem zraku značajno utječu na emocionalnu stabilnost i sposobnost nošenja sa stresom.
“Roditelji često podcjenjuju snagu malih, svakodnevnih koraka – rutina i otvoreni razgovori mogu napraviti veliku razliku”, ističu iz Poliklinike Salvea.
“Ako dijete vidi da roditelj vjeruje u njegovu sposobnost prilagodbe i samo će steći veće samopouzdanje”, dodaje psihologinja Ivana Radić iz Poliklinike Salvea.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako su simptomi prisutni dulje od dva tjedna i ometaju svakodnevno funkcioniranje (učestali izostanci, panični napadi, stalna nesanica, nagle promjene raspoloženja), dobro je uključiti psihologa. Uloga psihologa nije “gasiti požar”, nego razlikovati uobičajenu prilagodbu od anksioznosti, naučiti dijete i roditelje konkretnim tehnikama suočavanja te izraditi jasan, mjerljiv plan postupnog izlaganja onome što izaziva strah.
Uočite li da se vaše dijete muči s povratkom u školsku rutinu — zatražite pravovremenu podršku. Stručnjaci Poliklinike Salvea dostupni su za online konzultacije i psihološku procjenu te vam mogu pomoći izraditi plan prilagodbe prilagođen vašem djetetu.
OVDJE je dostupan jednostavan obrazac u koji možete upisati simptome i tegobe, a stručnjak Poliklinike javit će vam se u najkraćem mogućem roku.
