Menopauza nije samo kraj reproduktivnog razdoblja nego i faza u kojoj dolazi do mjerljivih promjena u mozgu, kognitivnim funkcijama i mentalnom zdravlju, pokazuje najnovije veliko istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Medicine.
Rezultati upućuju na to da promjene povezane s menopauzom u nekim segmentima podsjećaju na rane procese koji se viđaju u Alzheimerovoj bolesti, piše portal Hina Zdravlje.
Studija je obuhvatila gotovo 125 tisuća žena, među kojima je oko 11 tisuća imalo magnetsku rezonancu mozga, što je čini jednom od najopsežnijih analiza koja istodobno povezuje subjektivne simptome, kognitivne funkcije i strukturne promjene u mozgu.
Razdoblje između 45. i 55. godine, kada većina žena ulazi u menopauzu, obilježeno je nizom simptoma poput valunga, nesanice i promjena raspoloženja. No, podaci pokazuju da se paralelno javljaju i kognitivne poteškoće – slabija koncentracija, sporija obrada informacija i problemi s pamćenjem, osobito kratkoročnim.
Za razliku od ranijih pretpostavki da je riječ isključivo o subjektivnom doživljaju, nova istraživanja potvrđuju da te promjene imaju i biološku osnovu.
Smanjenje sive tvari u ključnim regijama
Analiza snimki mozga pokazala je smanjenje volumena sive tvari u regijama koje su ključne za učenje, pamćenje i regulaciju emocija, uključujući hipokampus i dijelove cingularnog korteksa. Upravo su to područja koja su među prvima zahvaćena u Alzheimerovoj bolesti.
Osim strukturnih promjena, žene u postmenopauzi češće prijavljuju simptome depresije, anksioznosti i lošije kvalitete sna. Ove poteškoće dodatno se međusobno pojačavaju – poremećaji spavanja utječu na kognitivne funkcije, dok emocionalni simptomi dodatno smanjuju mentalnu učinkovitost.
‘‘Rezultati pokazuju da menopauza ima veze s gubitkom sive tvari u područjima mozga važnima za učenje i pamćenje. To su ujedno i regije koje prve stradaju kod Alzheimerove bolesti“, istaknula je neuroznanstvenica Barbara Sahakian sa Sveučilišta u Cambridgeu.
Dodala je kako ovi nalazi upućuju na to da menopauza može učiniti mozak ranjivijim, osobito u kontekstu dugoročnog neurološkog zdravlja.
Zašto dolazi do promjena
Jedan je od ključnih mehanizama nagli pad razine estrogena. Taj hormon ima važnu ulogu u mozgu, sudjeluje u regulaciji neurotransmitera, potiče sinaptičku plastičnost i ima protuupalna svojstva.
Njegov pad tijekom menopauze može utjecati na funkciju neuronskih mreža, ali i povećati osjetljivost mozga na stres i neurodegenerativne procese. Upravo se zbog toga menopauza sve češće razmatra kao potencijalni čimbenik u objašnjenju zašto žene obolijevaju od Alzheimerove bolesti gotovo dvostruko češće nego muškarci.
Hormonska terapija koristi za raspoloženje, ali ne i za kogniciju
U tom kontekstu logično se nameće pitanje može li hormonska nadomjesna terapija ublažiti ove promjene. No dostupni podaci pokazuju da je njezin učinak ograničen i selektivan.
U velikoj randomiziranoj kontroliranoj studiji KEEPS-Cog, objavljenoj u časopisu PLoS Medicine, sudjelovale su 693 žene koje su tek ušle u postmenopauzu. Prosječna dob bila je 52,6 godina, a od zadnje menstruacije prošlo je u prosjeku 1,4 godine.
Sudionice su tijekom četiri godine bile raspoređene u tri skupine: jedna je primala oralni konjugirani estrogen (0,45 mg dnevno) uz ciklički progesteron, druga transdermalni estradiol putem flastera (50 μg dnevno), također uz progesteron, dok je treća skupina primala placebo.
Kognitivne funkcije procjenjivane su pomoću Modified Mini-Mental State (3MS) testa i dodatnih neuropsiholoških testova koji su uključivali verbalno učenje, pažnju, radnu memoriju, izvršne funkcije i mentalnu fleksibilnost.
Rezultati su pokazali da nijedan oblik hormonske terapije nije doveo do poboljšanja kognitivnih funkcija u usporedbi s placebo skupinom tijekom četverogodišnjeg praćenja.
”Za razliku od naše hipoteze, estrogen nije poboljšao kognitivne sposobnosti kod žena u ranoj postmenopauzi“, naveli su autori istraživanja.
Razlike ovisno o načinu primjene
Ipak, određene razlike zabilježene su kada je riječ o raspoloženju. Kod žena koje su uzimale oralni estrogen uočen je statistički značajan pad simptoma napetosti, tjeskobe i depresije, mjeren pomoću POMS skale.
Kod žena koje su koristile transdermalni estrogen takav učinak nije zabilježen, što upućuje na moguće razlike u farmakološkom djelovanju različitih oblika terapije, osobito u odnosu razina estradiola i estrona u organizmu.
Zanimljivo je da su žene na hormonskoj terapiji u nekim testovima pokazale i brže reakcije, što sugerira selektivne učinke na pojedine kognitivne procese, iako bez ukupnog poboljšanja kognitivne funkcije.
Važno je naglasiti da su sudionice ove studije bile pretežno zdrave žene s niskim kardiovaskularnim rizikom i relativno visokom razinom obrazovanja, što ograničava primjenjivost rezultata na širu populaciju.
Također, trajanje studije od četiri godine nije dovoljno dugo za procjenu razvoja demencije ili drugih neurodegenerativnih bolesti, pa dugoročni učinci menopauze i hormonske terapije ostaju otvoreno pitanje.
Prethodna istraživanja već su pokazala da učinci hormonske terapije mogu ovisiti o vremenu početka liječenja – raniji početak može imati drugačije učinke od kasnijeg, što dodatno komplicira donošenje kliničkih odluka.
Menopauza kao kritično razdoblje za zdravlje mozga
Ukupno gledano, dostupni podaci pokazuju da menopauza predstavlja razdoblje povećane ranjivosti mozga, obilježeno kombinacijom hormonskih, kognitivnih i emocionalnih promjena.
Hormonska terapija može ublažiti neke simptome, osobito one povezane s raspoloženjem, ali ne pokazuje učinak na pamćenje i druge kognitivne funkcije.
Zbog toga stručnjaci sve više naglašavaju potrebu za individualiziranim pristupom, u kojem se odluka o terapiji donosi uzimajući u obzir simptome, zdravstveni status i osobne preferencije svake žene.
Nova istraživanja jasno pokazuju da menopauza nije samo prolazna faza, nego složen biološki proces s potencijalno dugoročnim posljedicama za zdravlje mozga – i područje koje će u idućim godinama biti u središtu sve intenzivnijih znanstvenih istraživanja.
