Već desetpostotno smanjenje sitnih čestica onečišćenja zraka na sjevernoj hemisferi moglo bi spriječiti više od pola milijuna prijevremenih smrti godišnje i donijeti zdravstvene koristi vrijedne oko 1,2 bilijuna američkih dolara globalno.
Zagađenje zraka često doživljavamo kao apstraktan problem – nešto što se mjeri brojkama i grafovima, ali što rijetko povezujemo s vlastitim zdravljem. Zrak koji udišemo svakodnevno ulazi u naše tijelo: sitne čestice onečišćenja, nevidljive golim okom, prolaze kroz nos i usta do pluća te ulaze u krvotok, povećavajući rizik od srčanih i plućnih bolesti, moždanog udara i prerane smrti.
No, kada se govori o zagađenju zraka, rasprava se često svodi na industriju, promet, građevinu i lokalne mjere. Međutim, zrak ne poznaje granice: čestice ispuštene u jednoj zemlji mogu danima putovati i utjecati na zdravlje ljudi tisućama kilometara dalje. Više od pola milijuna ljudi godišnje moglo bi izbjeći prijevremenu smrt uz samo desetpostotno smanjenje one vrste onečišćenja koju ne vidimo, ali stalno udišemo.
Tako barem pokazuje nova studija autora Y. B. Oztaner, S. Zhao, B. Henderson, R. Mathur i A. Hakami sa Sveučilišta Carleton u Kanadi i Agencije za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država objavljena u znanstvenom časopisu GeoHealth. Studija je po prvi put precizno izračunala gdje na sjevernoj hemisferi nastaje zagađenje zraka koje najviše šteti ljudskom zdravlju – i kolike bi bile zdravstvene i ekonomske koristi smanjenja tog zagađenja.
Inverzna analiza: koliko života spašavaju smanjene emisije
Sitne čestice PM2.5 u zagađenom zraku ubrajaju se među vodeće uzroke prijevremenih smrti u svijetu. To su čestice dimenzija manjih od 2,5 mikrometara, koje prodiru duboko u pluća i krvotok te izazivaju kardiovaskularne i respiratorne bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je 2019. godine izlaganje PM2.5 česticama uzrokovalo oko 4,2 milijuna prijevremenih smrti širom svijeta.
Najveći teret zagađenja trpe zemlja u razvoju, čak 89 posto tih smrti događa se u siromašnijim državama, osobito u regijama Istočne Azije i Zapadnog Pacifika, pokazuje WHO. Zbog toga je važno točno odrediti gdje i iz kojih izvora dolazi najveća šteta po zdravlje stanovništva. U istraživanju je korišten napredni CMAQ model (Community Multiscale Air Quality) za čitavu sjevernu hemisferu.
Posebnost pristupa bila je primjena tzv. inverzne analize: umjesto uobičajene simulacije praćenja zagađivača (od izvora do ljudi), model je obrnut i programiran da računa koliko bi smanjivanje emisija u svakoj zemlji ili sektoru smanjilo koncentracije PM2.5, a time broj oboljelih i umrlih na određenim lokacijama.
Dakle, umjesto klasičnog praćenja širenja onečišćenja od izvora prema stanovništvu, korišten je inverzni pristup koji polazi od zdravstvenih posljedica te iz njih zaključuje o njihovim izvorima i uzrocima. Drugim riječima, model precizno locira najštetnije izvore čestica i računa koliko života bi se spasilo uklanjanjem emisija iz tih izvora. To omogućuje vrlo konkretnu procjenu zdravstvene koristi svakog kilograma smanjenih emisija.
Monetizacija smanjenja rizika od prijevremene smrti
Istraživanje donosi dramatične brojke. Znanstvenici su pokazali da bi smanjenje svih PM2.5 emisija i njihovih prethodnika (amonijaka, dušikovih i sumpornih oksida) za deset posto na sjevernoj polutki moglo spriječiti čak oko 513.700 prijevremenih smrti godišnje. Istovremeno, izračunali su da bi se time ostvarila ekonomska korist od više od 1,2 bilijuna američkih dolara godišnje (po vrijednosti novca iz 2016. godine).
Dok su životi spašeni u najpogođenijim regijama svijeta, u gusto naseljenim zemljama Azije: oko 184.000 u Kini te 124.000 u Indiji, prema istraživanju, najveću ekonomsku uštedu, oko 365 milijuna USD godišnje, ostvarile bi Kina, a zatim Europa.
No, to nije stvarni novčani profit, već ušteda sredstava kroz zdravstvene koristi, odnosno to je financijska procjena društvene vrijednosti izbjegnutih prijevremenih smrti, izračunatu prema standardnim javnozdravstvenim metodama koje se koriste za monetizaciju smanjenja rizika od smrti.
Doprinos po sektorima
Svome zdravlju najviše štetimo amonijakom iz poljoprivrede i primarnim PM2.5 česticama (izravno emitirane sitne čestice). Dakle, poljoprivreda je daleko najveći pojedinačni izvor ove štete: 10 posto smanjenje emisija iz poljoprivrede spasilo bi oko 95.000 života i donijelo oko 290 milijardi USD uštedu godišnje. Na drugom mjestu su kućanstva (15 posto ukupnog zdravstvenog tereta) te industrija i energetika.
Ove brojke jasno ukazuju na ključne izvore i regije. Primjerice, amonijak iz poljoprivrednih gnojiva i stočarstva stvara velike količine sekundarnih čestica PM2.5, čime uzrokuje značajan porast smrtnosti uzrokovanih respiratornim problemima. S druge strane, i emisije iz domaćinstava (grijanje, kuhanje) odražavaju se na zrak i zdravlje širokih slojeva pučanstva. Rezultati pokazuju da bi mjere usmjerene isključivo na dimnjake i promet bile nepotpune. Dio rješenja mora biti i suzbijanje emisija na poljoprivrednom zemljištu i u selima.
Ovi nalazi imaju važne implikacije za postojeće propise o kvaliteti zraka i globalno zdravlje. S jedne strane, potvrđuju da bi ispunjavanje strožih smjernica (npr. ciljeva Svjetske zdravstvene organizacije o koncentraciji PM2.5) donijelo masovno smanjenje smrtnosti. WHO procjenjuje da bi samo postizanje prvog privremenog cilja (35 mikrograma po metru kubnom) godišnje spasilo oko 300.000 života u svijetu. Nova studija pokazuje da bi ciljano, ali sveobuhvatno smanjenje emisija moglo spasiti još više života.
Suradnja mora prelaziti granice, kao i zagađenje
S druge strane, rezultati naglašavaju potrebu za međunarodnom i međusektorskom suradnjom. Zagađenje zraka prelazi državne granice, pa je potrebno da se mjere provode usklađeno.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ističe da je za učinkovitu kontrolu zagađenja potrebno da lokalne, nacionalne i regionalne vlasti rade zajedno u svim bitnim sektorima, od energetike i prometa do poljoprivrede. Studija nam daje konkretan vodič: ako zemlje koordinirano smanje emisije tamo gdje su najštetnije (posebice u poljoprivredi i kućanstvima), dobit će najveći učinak po zdravlje.
Autori istraživanja napominju i ograničenja, njihove procjene odnose se samo na utjecaj PM2.5 čestica (nisu uključeni, npr., ozon i drugi zagađivači) te ovise o primijenjenim modelima, ali ističu da “upravo ti brojčani pokazatelji mogu pomoći pri planiranju strategija smanjenja zagađenja”. Drugim riječima, ovi rezultati mogu poslužiti kao vrijedan “priručnik” donositeljima politika za odabir najefikasnijih mjera u svakom području.
Zaključno, studija šalje jasnu poruku: strožim kontrolama poljoprivrednih i kućanskih emisija drastično bi se poboljšalo javno zdravlje. Pretvaranjem složenih klimatskih simulacija u konkretne brojke, autori olakšavaju komunikaciju sa širom javnošću i daju snažne argumente za akciju. Ako vlade, industrija i građani zajednički ciljaju na ključne izvore PM2.5 – posebno amonijak iz poljoprivrede i emisije iz domaćinstava – moglo bi se znatno smanjiti zdravstveno opterećenje onečišćenim zrakom i spasiti na stotine tisuća života svake godine.
Autor: Andrea Milat
