Na današnji dan (21. veljače) prije točno pet godina hrvatski sport, a posebno rukomet, ostao je bez zlatnog velikana i osvajača olimpijskog zlata 1996. u Atlanti Zlatka Saračevića.
Prestalo je kucati srce čovjeka koji je svojom velikom rukometnom karijerom zadužio hrvatski sport, a tragove je ostavljao i u brojnim velikim klubovima kao igrač, ali i kao trener. O svojoj veličini nikada nije govorio, ali drugi su itekako imali o čemu govoriti.
“Prolazi vrijeme, no sjećanje ne blijedi. Velikan hrvatskog rukometa, voljeni i legendarni Zlatko Saračević napustio nas je prije pet godina. Tiho je otišao trener, mentor i pravi prijatelj. Ostvario je bogatu karijeru, ne samo kao trener, već i kao igrač, te zadužio hrvatski rukomet. O svojoj veličini nije govorio, ali drugi su itekako imali o čemu govoriti”, istaknuli su iz RK Podravke, koju je zadnje vodio.
S Jugoslavijom je Zlatko saračević u Seoulu 1988. godine osvojio olimpijsku broncu te u Švicarskoj zlato na Svjetskom prvenstvu 1986. godine. Kao hrvatski se reprezentativac okrunio svjetskim srebrom na Islandu 1995. godine, broncom iz Portugala 1994. i olimpijskim zlatom 1996. godine u SAD-u. Kao član reprezentacije 1996. godine dobitnik je državne nagrade za šport “Franjo Bučar”. Osvojio je i zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine u Francuskoj.
Igrao je za Borac iz Banja Luke, Medveščak, Nimes, Bordeaux, Creteil, Istres, Zagreb, Veszprem i Zamet. 1992. i 1993. godine bio je klupski europski prvak s RK Badelom 1862 Zagreb.
Kao trener, Zlatko Saračević ostavio je veliki trag u klubovima Zametu, Nyiregyhazu, Čeliku, Zagrebu, Dubrovniku te u RK Podravki Vegeti koju je vodio gotovo tri sezone.
Njegova posljednja velika pobjeda bila je ona protiv Lokomotive kojom je RK Podravku u sezoni 2020./2021. odveo do 26. naslova prvaka, bilo je to 21. veljače 2021. godine. Nažalost, njegovo je srce na povratku s utakmice zauvijek prestalo kucati u njegovoj 60. godini života.
“Osmijeh kojeg se s velikom sjetom prisjećamo, brojni trenuci koje smo proveli s njim, zajednička putovanja, domaće i europske pobjede, ali i porazi u kojima smo zajedno tugovali će ostati zauvijek urezani u našim srcima, kao i u povijesti kluba. Sjećamo se kako je uvijek znao uputiti lijepu riječ, duhovitu dosjetku te kako je u svojoj veličini uvijek bio skroman. Dragi naš Treneru, nedostajete nam svakog dana”, zaključili su iz koprivničkog kluba.
