Kada smo djeca, rijetko razmišljamo o budućnosti. Ova nevinost nam daje slobodu da uživamo onako, kako malo koji odrasli može. Dan kada počnemo brinuti o budućnosti je dan kada ostavljamo djetinjstvo iza sebe, no uvijek rado zavirimo u taj kutak naše “osobne povijesti”.
Nikola Cik, magistar povijesti, direktor Turističke zajednice područja Središnja Podravina sa sjedištem u Virju, osoba je koja očito vrlo često znade zaroniti u to djetinjstvo, prošlost, jer kažu da ako nemaš prošlosti, vrlo lako možeš ostati bez budućnosti.
Stariji Podravci, koji dugo poznaju ovog podravskog “zmaja”, kažu da je oduvijek bio radoznala osoba, željna novih saznanja. Poznavao sam mu djeda Mirka za kojeg on danas tvrdi da je svakog vikenda znao pročitati knjigu, dvije. A djedovi i bake su oduvijek nepresušno vrelo utjecaja na unuke. Povijest je očito bila oduvijek njegova posebna osobna i profesionalna ljubav jer povijest, odnosno sjećanje na prošla vremena, bio je jedini raj iz kojeg ga nitko nije mogao “protjerati”. Zato nije ni čudo da je postao član Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja u kojoj ga je privuklo, među ostalim, i jedno od njihovih brojnih poslanja, a to je njegovanje vrijednosti hrvatske baštine. To se odrazilo i na njegovom uključivanju u različite projekte. I eto ga u jednom od novijih, virovskih i podravskih projekata, Virovskoj prkačijadi, gdje uspješno nosi zastavu promidžbe virovske i podravske stoljetne, slastičarske baštine.
Osnovnu školu i opću gimnaziju polazio je u Đurđevcu odakle se uputio na studij u Zagreb. Neki ga nazivaju đurđevečkim Virovcem, a neki virovskim Đurđevčanom. Nikola trenutačno “izgara” u organizaciji 11. Virovske prkačijade, prvog europskog festivala malih tradicijskih kolača – prkača, koja nas očekuje od 5. do 10. svibnja, jer ove godine kompletna koordinacija i organizacija prepuštena je Turističkoj zajednici područja Središnja Podravina. Sa zadovoljstvom objavljujemo intervju s njim.
Nikola Cik – virovski Đurđevčan ili đurđevečki Virovec? Enigma ili i jedno i drugo?
Nisam slutio da je moje podrijetlo ili identitet za nekoga enigma, pogotovu jer oko toga ni sam nemam dileme. Đurđevčan sam, dakako! Po ocu podrijetlom iz Virja pa nosim tipično virovsko prezime, inače peto po učestalosti u ovome podravskom mjestu. Valjda odatle potječe dilema ili enigma koju ste spomenuli. Po drugi puta me je život, točnije posao, doveo u Virje, nakon što sam prije nekoliko godina radio u ovdašnjoj osnovnoj školi, a sada sam u turističkoj zajednici kojoj je središte upravo u Virju.
Direktor ste Turističke zajednice područja Središnja Podravina koja obuhvaća 11 općina. Što Vas je navelo da se prijavite na natječaj za ovo radno mjesto?
Kao i svaki puta ranije, ovo nije bilo radno mjesto koje sam tražio nego je ono pronašlo mene. Naime, dugo se tražio direktor Turističke zajednice područja Središnja Podravina koja tada ipak nije bila toliko prostrana. Obuhvaćala je šest općina, što je i tada bio vrlo velik broj, te sam se prijavio na natječaj kako bih pokušao primijeniti svoja stručna znanja na području koje nije ni prosvjeta niti baštinska ustanova, gdje sam do tada radio. I nisam požalio! Posao je izuzetno dinamičan, iako i vrlo odgovoran i sa sobom nosi visoku razinu stresa, uostalom kao i većina poslova danas, zar ne?
Koliko Vam je ta funkcija dala prostora da postanete jedan od ‘turističkih gospodara’ povijesti, sadašnjosti i budućnosti ovog dijela Podravine? Koliko ste uspjeli intenzivirati oživljavanje podravske tradicije, običaja i gastronomije na ovom području?
Nadam se da me ipak nitko ne doživljava ‘gospodarem’ bilo čega jer ova moja funkcija podrazumijeva zapravo jako puno servilnosti i udovoljavanja zahtjevima mnogih dionika u turizmu. Osim toga, turizam u Podravini je ‘posjed’ koji tek treba razvijati i učvrstiti. Znam da zvuči jako otrcano govoriti da Središnja Podravina kao turistička destinacija ima jako puno potencijala koji tek treba iskoristiti i razvijati, ali doista ne ovisi sve o turističkoj zajednici. Moja je uloga tu biti svojevrsni koordinator i ‘svima na usluzi’, kako rekoh. A moja struka i sve iskustvo koje sam ranije stekao uveliko mi pomažu u oživljavanju tradicije.
Magistar ste povijesti, a iza Vas je pročitano mnogo literature iz povijesti Podravine. Koliko ste prije Virovske prkačijade mogli pročitati o prkačima?
Povijest je struka koja je ponajprije vezana uz pripovijedanje, tako i naziv potječe od pripovijesti, pa bih rekao da sam o prkačima i općenito gastronomskoj baštini Podravine više čuo, nego pročitao. To, dakako, nije krimen starijih povjesničara koji nisu pisali o gastronomiji Podravine kroz povijest, nego općenito slaba zastupljenost ovakvih tema u hrvatskoj historiografiji. Konkretno o prkačima, ne bih se uopće mogao sjetiti da sam čitao o njima u povijesnoj literaturi, ali to bi bila sjajna tema za pravo historiografsko istraživanje. Možda i tema za roman nadahnut tradicijom. Kao što su to slikovnice na temu prkača koje je izradila naša knjižničarka Ivanka Ferenčić Martinčić iz virovske Narodne knjižnice.
Smatrate li da su prkači imali adekvatnu valorizaciju u podravskoj, slastičarskoj baštini?
Mislim da nisu. Velika promjena dogodila se zahvaljujući upravo festivalu koji je posvećen malim prhkim kolačima koji je pokrenut u Virju na inicijativu Stjepana Odobašića. Iz današnje perspektive rekao bih da je to bio vrlo ambiciozan i vrlo smion projekt. Srećom, Virovska prkačijada postala je jedan vrlo uspješni projekt, rekao bih čak možda ogledni primjer kako tijekom jednog desetljeća opstaje i razvija se jedna kvalitetna gastronomsko-turistička priča. Ne smijemo zaboraviti da je Virovska prkačijada preživjela i pandemiju, kao i sve druge izazove, pa joj možemo prognozirati svijetlu budućnost.
U Podravini se trenutačno priča o tome da se brojni prkači i kolači zaštite po zemljopisnom podrijetlu ili po izvornosti. Nažalost, samo se priča. Koje bi po Vama slastice trebalo zaštititi? Kako mobilizirati Podravce da se više angažiraju u ovoj problematici?
Tako je, samo se priča. A, kada se čak i dosegne ta razina zaštite, kao da se tek tada ne zna što bi s njom te sve ostane samo na lijepoj priči. Sve dok i ta priča ne utihne. Ne želim izdvajati neke primjere, ali činjenica je da većinu slastica, kao i drugih jela koja su zaštićena na različitim razinama i u različitim kategorijama, zapravo nemamo gdje kušati ni kupiti. Do sada su se na zaštiti gastronomske baštine najviše angažirale udruge i poneki pojedinci, a trebali bi se uključiti i ugostitelji, možda obrtnici i drugi.
Zašto u podravskim slastičarnicama ima premalo prkača? Postoji li potreba da se primjerice u Virju otvori Prkačarnica iliti slastičarnica gdje bi se prodavali prkači?
Nisam siguran da u slastičarnama u Podravini uopće ima prkača. Nedostaje nam općenito slastičarnica i ugostiteljskih objekata, a to pogotovo vrijedi za široko područje destinacije Središnja Podravina. Možda će se činiti preoštra ocjena, ali ako se u Virju uskoro ne otvori slastičarnica s prkačima ili, kako ste rekli prkačarnica, odnosno mjesto na kojem će se prkači moći jesti i kupiti svih 365 dana u godini, s pravom ćemo se moći zapitati koji je smisao festivala Virovska prkačijada. Mislim da bi to bio jedan od prioritetnih ciljeva koji si moramo zadati svi koji sudjelujemo u organizaciji ovoga festivala. A zašto toga nije bilo do sada? Odgovor je vrlo jednostavan. Podravcima nedostaje poduzetničkog duha. To je također nasljeđe naše povijesti jer nam je stoljećima taj poduzetnički duh zakržljao pa se možemo diviti samo ponekim svijetlim primjerima i izuzecima.
Koje prkače najviše volite jesti?
Meni osobno su najdraže breskvice. Otkad pamtim volim ih jesti i blagdani su mi gotovo nezamislivi bez breskvica. Zato mi je jako drago što su one ‘tema’ ovogodišnjeg festivala.
Ove godine održava se 11. Virovska prkačijada? Već u prvim najavama očito je da ima puno novosti u programu, informirajte nas o programu.
Novost u programu je da se vraćamo na trodnevni raspored događanja koja će trajati od petka do nedjelje. Potpuno novi dio programa Virovske prkačijade bit će kreativne radionice koje se neće održavati samo pod velikim šatorom na trgu, nego u društvenom domu u večernjim satima nekoliko dana prije glavnoga dijela festivala. Tako bismo mogli reći da program počinje već 5. svibnja jer će se od utorka do petka održavati kreativne radionice pod vodstvom majstorice slastičarstva i počasne mještanke Općine Virje Dragice Lukin. Ovih dana objavljujemo prijavnice putem kojih će se za sudjelovanje moći prijaviti svi oni koji žele usavršiti svoje vještine, doznati nešto novo ili jednostavno iz prve ruke vidjeti kako je to na ‘MasterChef’ natjecanjima u pripremi slastica. Posebno sam ponosan na organizaciju dosadašnjih vrtićkih i malih virovskih prkačijada, odnosno program u virovskom dječjem vrtiću i osnovnoj školi pa će tu ostati sve kao i prijašnjih godina, kao i veliki sajam u subotu prijepodne. U nedjelju će vjerojatno biti najviše iznenađenja s obzirom na to da se priprema likovna kolonija i slatka potraga za prkačima ulicama Virja i vinogorjem.
Kako to da ove godine nema ‘plasnice zvezdic’?
Pravilo koje smo si sami zadali kao organizatori je vrlo jasno da će se velika plasnica (stog, plast) od zvjezdica izrađivati svake druge godine. Nakon prošlogodišnje rekordne plasnice s oko 23.000 ‘zvezdica’, vrijeme je za pauzu, a sljedeće godine opet slijedi izrada plasnice.
Ovogodišnja novost je da na Virovskoj prkačijadi, dakle, imamo prvi put nekoliko dana stručne radionice pečenja prkača? Očekujte li dobar odaziv podravskih ‘sokačic’?
Kao što sam rekao, to je možda najveća novost u programu, a jedna od namjera je napraviti najbolji mogući uvod u središnji dio programa Virovske prkačijade. Svakako očekujem dobar odaziv, ali ne samo ‘sokačic’, nego i svih onih koji će se možda prvi put okušati u miješenju i pečenju prkača. Stoga poziv vrijedi i za muški dio populacije, pogotovo za mladež.
Što mislite o natjecanju za ‘najprkač’?
Ovo natjecanje, kao i svako drugo natjecanje, ima element zadovoljstva pa se svatko može nadati pobjedi. Pouzdano znam da ne bih htio biti u koži članova prosudbenog povjerenstva koji među svim tim prkačima moraju odabrati onaj jedan koji će biti proglašen ‘najprkačem’. Ne zaboravimo da članice društava i udruga žena, kao i sve ‘sokačice’, na Virovskoj prkačijadi predstavljaju samo ono najbolje tako da je ‘najprkač’ kao dragulj na kruni cijeloga festivala.
Koliko su Vrtićka i Mala prkačijada intenzivirale ljubav prema prkačima i općenito tradiciji kod najmlađih?
Mislim da nitko od posjetitelja niti sudionika neće zamjeriti ako kažem da je ovo najvažniji dio svake Virovske prkačijade. Upravo su Vrtićka i Mala virovska prkačijada osmišljene radi želje za očuvanjem naše vrijedne baštine i prenošenjem tradicije na najmlađe generacije. Oduševljenje koje vlada na svakoj maloj, a pogotovo vrtićkoj prkačijadi, dokaz je da naša gastronomska baština i prkačarska tradicija imaju svijetlu budućnost.
Poruka budućim posjetiteljima Prkačijade!?
Ne propustite ovogodišnju Virovsku prkačijadu, okušajte se i sami u izradi prkača, a za dobro raspoloženje rado ćemo se pobrinuti. Uz oprez, očekujte visoku koncentraciju šećera u Virju za vrijeme 11. Virovske prkačijade!
