Četvrtak, 18. travnja 2024.

Reportaža Stjepana Odobašića: Kambodža, kraljevina sa smiješkom

Na svakom koraku je zaista izuzetno i veliko siromaštvo. Kuće (kolibe) su sklepane od palminog lišća koje služi ne samo kao krov nego za bočne “zidove”, drvena konstrukcija je na stupovima poput sojenice (zbog poplava) na kojoj su prostirke i na kojima Kambodžanci spavaju, jer svi nemaju krevete, nema televizora, radija, neki nemaju ni cipele. Većina sela nema ni struju no vodovod, a vrlo malo je cesta asfaltirano

- Oglas -

Let iz Sajgona iliti Ho Chi Mina bio je vrlo ugodan, a prešavši granicu Vijetnama već za nekih pol sata vidjeli smo obrise jezera Tonple Sap. Bilo je to nekoliko tjedana nakon katastrofalnih poplava u Kambodži, ali još više u susjednom Tajlandu, pa su se oko jezera vidjela velika poplavljena područja.

Iako su nama ovi „vodeni tepisi“ izgledali atraktivno, Kambodžani su imali velikih problema zbog poplava. Sletjeli smo na aerodrom Siem Reap, a uz carinsku kontrolu kupujemo vizu koja se dobiva na licu mjesta i košta 25 dolara. Sve je u redu, ali carinski službenici odmah kreću s malim komplikacijama. Upozoravaju nas da ne primaju stare novčanice dolara.

Djeca sa zmijom, kućnim ljubimcem dobivaju dolare od turista // Foto: Stjepan Odobašić

Srećom, znao sam za taj podatak pa sam u Zagrebačkoj banci tražio nove novčanice. Ipak, 5 dolara gurnutih cariniku u džep od strane našeg vodiča sve je riješilo. Čak su nam putovnice donijeli izravno u hotel. Pročitao sam da je Kambodža na ljestvici indeksa korupcije od 179 zemalja 162. U to sam se uvjerio i mnogo kasnije.

- Oglas -

NAJVEĆI HRAMOVI NA SVIJETU

Susret s Kambodžom je zaista istinski doživljaj. Uđete li u Kambodžu ušli ste u sasvim jedan drugi svijet; drugačiji svijet prirode i arhitekture, hramova, ljudi i običaja. Odlučio sam da ne pišem u ovom putopisu previše o materijalnom siromaštvu ljudi, već o njihovom duhovnom bogatstvu, o srdačnosti, gostoljubivosti i širokom osmijehu koji vas prati na svakom mjestu. Gotovo 70 posto Kambodžana su ljudi mlađi od 30 godina.

Ovdje su snimljeni filmovi Indiana Jones i Tomb Raider // Foto: Stjepan Odobašić

U Kambodžu sam došao s „crno-bijelim poimanjem“ ove zemlje, misleći na ratove, Pol Pota, krvnika koji je poubijao gotovo tri milijuna Kambodžana, no iako je bijeda ovog naroda i danas velika, mogu slobodno reći da su to ponosni ljudi na čijim licima nema tragova tuge i patnje zbog zaista teške povijesti. Najkraće rečeno; unatoč povijesnim strahotama nitko ovdje ne živi opterećen prošlošću, sve je usmjereno na budućnost.

Otišli smo na izlete u rižina polja, u predjele prepune šuma, u sela, te u neizostavne hramove, jer samo na taj način istinski možete doživjeti Kambodžu. Siem Reap je maleni gradić koji je postao poznat samo zbog blizine brojnih hramova. Krećemo s razgledavanjem hramova. To mi je prvi susret s veličanstvenom kmerskom civilizacijom koja je na ovim prostorima dominirala od 9. do 15. stoljeća. Podaci o hramovima i ruševinama zaista su impresivni; ukupno više od 1.000 objekata na 3.000 km².

Najveći je Angkor Wat (na kmerskom to znači grad – hram). To je jedan od najvećih nacionalnih simbola kmerske kulture, (ujedno najveći vjerski objekt na svijetu) u kojem je svojevremeno živjelo više od milijun ljudi. Povjesničari kažu da je to bila najveća civilizacija jugoistočne Azije. Ovo kmersko remek-djelo uvršteno je na popis UNESCO-ve svjetske baštine.

- Oglas -
Drveće izrasta iz kamenih blokova // Foto: Stjepan Odobašić

MAUZOLEJ KRALJU SURYAVARMANU II

Angkor Wat je mauzolej kralju Suryavarmanu II. Čak i nakon 800 godina pljačke i erozije reljefi koji opasavaju vanjski zid hrama ostali su u odličnom stanju. Uživamo u brojnim hodnicima hrama te u predivnom pogledu koji se pruža sa središnjeg tornja do kojeg se dolazi nevjerojatno strmim stepenicama. Vladari Kmerske civilizacije smatrali su se božanskim vladarima pa je svaki kralj gradio vlastiti hram posvećen jednom božanstvu. Time je kralj svojim hramom bio utjelovljenje određenog Boga s kojim se trebao sjediniti nakon smrti.

Ovaj hinduistički običaj utjecao je na kralja Suryavarmana II koji je vjerovao da će se nakon smrti sjedini s bogom Višnom pa je svoje vjerovanje okrunio gradnjom hramskog kompleksa Angkor Wata. Angkor Wat predstavljao je planinu Meru, mitski sveti centar hinduizma. Okružen je vodenim jarkom širokim 200 m i dugim 6 km koji simbolizira praocean. Nažalost, hram je počeo propadati već u 13. stoljeću zbog prelaska Kmera na budizam, čime je princip božanskih vladara prestao postojati.

Kambodžanski mališani // Foto: Stjepan Odobašić

IZVRSNA KULISA ZA FILMOVE

Na ulazu u hramski kompleks dobivamo posebnu iskaznicu, a prije toga nas na ulazu snimaju, te fotografiju umeću u plastičnu iskaznicu koju morate nosi sa sobom. Snimka je „super“ a iz nje se nimalo ne razaznaje moj lik. No procedura se mora poštovati. Angkor Wat, Angkor Bat, Angkor Thom, Bayon, neka su od brojnih imena hramova. Odvezli smo se duboku u kambodžansku džunglu do hrama Beng Mealea, velike ruševine koja nije restaurirana i izgleda danas kao i u vrijeme dok su ovdje došli Portugalci. Poznat je kao mjesto gdje su snimljeni filmovi o Indiani Jonesu i Tomb Raider. Stabla rastu naprosto iz ruševina, jer sjeme pada u pukotine zidova, izrastu veliki primjerci drveća koji kasnije razvaljuju kamene blokove.

Da biste obišli dio ovog velikog hramskog kompleksa trebaju vam tjedni, no odlučili smo vidjeti ono najveće i najbitnije, što je teško odrediti, jer svaki kompleks ima svoje ljepote i čari. Posebno je čaroban zalazak sunca kad stojite na vrhu hrama. Kako se večer bliži kraju odlazimo do hrama Phnom Bakheng gdje smo uživali u savršenom zalasku sunca.

Nasmijana i vedra kambodžanska djevojčica // Foto: Stjepan Odobašić

EGZOTIČNI ANGKOR THOM

Angkor Thom, nekadašnji kraljevski grad s kompleksom budističkih hramova, ograđen kamenim zidom s nekoliko značajnih vrata, koji je u razdoblju 802. – 1295. godine bio glavni grad Kmerske civilizacije, a njegovu je gradnju započeo kralj Jayavarman VII zaista j egzotičan. Posebno su veličanstvena Južna vrata, Bayon – hram ograđen sa 200 gigantskih likova, misterioznog izraza lica i zagonetnog osmijeha, Baphoun, Phimeanakas – «palača raja» visoka stepenasta piramida visine 35 m i širine 28 m, takozvana «terasa slonova» koja je služila za kraljeve službene prijeme, a naziv je dobila po reljefima slonova koji se nalaze na njezinom istočnom dijelu. Obilazak nastavljamo posjetom Ta Prohmu izgrađenom krajem 12. stoljeća originalnog naziva Rajavihara. Nalazi se jedan kilometar istočno od Angkor Thoma, a pronašao ga je kmerski kralj Jayavarman VII.

Za razliku od ostalih hramova, Ta Prohm ostavljen je u istom stanju u kakvom je i nađen. Ovaj hram jedan je od najpopularnijih hramova među posjetiteljima upravo zbog toga što se nalazi usred džungle, a gotovo cijeli hram obrastao je u drveće. U poslijepodnevnim satima moći ćete uživati u pogledu s terase hrama Pre Rup s kojeg se pruža prekrasan pogled na Angkor Wat hram, jezero Tonle Sap i Siem Reap. Obilazak nastavljamo posjetom budističkom hramu Banteay Kdei iz 12. stoljeća koji je izgrađen za vrijeme Jayavarmana VII. Hram je bio građen od vrlo nekvalitetnog kamena, a bio je sjedište redovnika u različitim intervalima kroz povijest te nisu pronađeni nikakvi zapisi zbog čega nije poznato kome je hram posvećen.

Prodavačica marama // Foto: Stjepan Odobašić

ŠPEKULANJE S MALIM KAMBODŽANCIMA

Na ulazu u Angkor Wat su brojni prodavači voća, mlade obitelji koje se prehranjuju zahvaljujući turizmu. Djeca trčkaraju okolo. Prilazi mi vrlo mlada prodavačica, prelijepa i vrlo simpatična nudeći ženske marame. Razočarana je što nije ništa prodala, no široki osmijeh sa zdravim, bijelim zubima ne silazi joj s lica. Djeca trčkaraju okolo. Imam dojam da ih je više nego starijih. Imam pripremljene hrvatske bombone. Vrlo brzo su prevladali početnu sramežljivost i uz radostan izraz lica uzimaju slatkiše. Nemaju nepovjerenja prema strancima. Oni malo stariji prodaju razglednice što je dodatni prihod za obitelj. Iako im je početni nastup prosjački, mali Kambodžani ne prose, nego prodaju. Prijepodne su u školi a poslijepodne prodaju razglednice i suvenire. Ipak, njihova upornost je nenadmašiva, prate vas sve do izlaza.

Prilazim grupici dječaka, igraju se špekulama. Uključujem se u igru, dajem bombone, svakom po dolar. Prijateljstvo je postignuto. Za nagradu dobivam dva prsta u obliku slova V i široki, zahvalni osmijeh. Nisam primijetio da turiste gledaju „kao vreće pune novaca“, odmjereni su, ali uporni i simpatično dosadni i druželjubivi.

TRAGEDIJA KAMBODŽANSKOG NARODA

Novostečeni prijatelj i vodič Sung Pho bio je izuzetno simpatičan i zaista nam je puno ispričao o svojoj domovini. Kasnije mi je poslao nekoliko mailova i ponovno pozivao u Kambodžu. Pričao nam je cijelo vrijeme o Crvenim Kmerima, no zbog mlađih čitatelja donosim vam samo najkraću priču. Došavši na vlast 1975. godine Pol Pot uveo je diktaturu i komunistički sustav sličan agrarnom društvu koje je bilo u Kini u 11. stoljeću. U vrlo kratko vrijeme pobio je sve intelektualce, svećenike (ostao je živ samo jedan svećenik), liječnike, odvjetnike, novinare, ukinuo klasični kalendar (nulta godina je započinjala njihovim dolaskom na vlast), ukinuo je obitelj (jedina obitelj bila je Partija) i škole.

Preživjeli su samo seljaci, a Kambodžane je raselio po selima gdje su radili od 15 – 20 sati na rižinim poljima. U kratkom vremenu je tako raselio dva milijuna ljudi. U raseljavanju se nije biralo, išli su starci, trudnice, pacijenti iz bolnica, a veliki broj ih je umro na putu do sela. Osim likvidacija, tisuće ljudi umrlo je od bolesti i iscrpljenosti. No zavladala je glad, bolesti, pa su Kmeri često upadali u susjedni Vijetnam, pljačkali, što se Vijetnamu nije sviđalo, pa je 1978. godine poslao vojsku, razbio Crvene Kmere, a Kambodža se oslobodila, no do današnjeg dana nije se oporavila. Danas je na vlasti labava demokracija, a vlada samo jedna stranka. Kambodžanski kralj je danas Norodom Sihamoni, a predsjednik Vlade Hun Manet.

Tržnica na otvorenom // Foto: Zrinka Odobašić

EGZOTIČNA KAMBODŽANSKA SELA

Obilazimo cijelo područje i prolazimo kroz sela. Na svakom koraku je zaista izuzetno i veliko siromaštvo. Kuće (kolibe) su sklepane od palminog lišća koje služi ne samo kao krov nego za bočne “zidove”, drvena konstrukcija je na stupovima poput sojenice (zbog poplava) na kojoj su prostirke i na kojima Kambodžanci spavaju, jer nemaju krevete, nema televizora, radija, neki nemaju ni cipele. Većina sela nema ni struju no vodovod, a vrlo malo je cesta asfaltirano. Motocikli i automobili su prava rijetkost.

Zadnjeg dana boravka, prije odlaska na avion dogodio se vrlo čudan incident. Dok smo mini-kombijem prolazili kroz neko selo, odjednom se začuo udar, kombi je stao, a vozač je zabrinuto izašao iz vozila. Čuo sam; udarili smo jednu seljanku koja se vozila na biciklu. U prvi mah mi je kroz glavu prostrujilo; sada treba čekati policiju, vozača će ispitivati, možda privesti, zakasnit ćemo na avion… No to se nije dogodilo. Cijelo selo se sjurilo prema autobusu, vidio sam zabrinuta lica seljana, no za 10 minuta smo krenuli; kao da se ništa nije dogodilo. Vozač je platio seljanki odštetu (čuo sam informaciju da je riječ o mizernom iznosu). To je učestali način po selima, jer tako mnogi na “lak način” zarade novac.

Gotovo ispred svake kuće je mali stolić na kojem se nešto prodaje; voće, sokovi, flaširana voda koju morate obavezno ovdje piti, limenka piva, cigarete… Seljani konzumiraju uglavnom svoje proizvode, no kupci su turisti.

Tuk – tuk u Siam Repu // Foto: Stjepan Odobašić

TUK – TUK VOŽNJA

Po Siem Reapu smo se odlučili na kratku vožnju takozvanim tuk – tukovima. Riječ je takozvanoj maloj kočiji koju vuče motocikl, skuter i sl. Pitam vozača kako ide posao; on se žali. Kaže mi da je on samo vozač koji vozi za poslodavca i za to mjesečno dobije 15 dolara. Naravno, napojnice mu donesu tri puta više, a prehranjuje deveteročlanu obitelj. Cijena vožnje je 5 dolara, no za 20 dolara možete iznajmiti tuk – tuk u za cijeli dan, zajedno s vozačem.

Navečer odlazimo u jedan salon za masažu gdje smo probali njihovu tradicionalnu masažu. Masiraju nas mlade Kambodžanke, masaža je „gruba“ i nisam baš oduševljen, no kažu da se tamo to tako radi. Kasnije odlazimo u jedan restoran na večeru na kojoj smo doživjeli gastronomske čari kambodžanske kuhinje uz program kmerskih plesačica. Glazba je autentična, zanimljiva i posebna. Restoran je prepun, a program traje gotovo sat i pol. Kambodžanska hrana je odlična i vrhunska. Sve vrlo jeftino. Priča o plesačicama prati vas za vrijeme obilaska hramova, jer njihovi likovi nalaze na svim reljefima i govori o njihovom značaju i prisutnosti u povijesti kmerskog naroda.

Djeca u Kambodži ne prose, prijepodne idu u školu a poslije prodaju suvenire // Foto: Stjepan Odobašić

TURIZAM NA ‘KAMBODŽANSKI NAČIN’

Godišnje Kambodžu posjeti blizu milijun turista, među kojima su Japanci najbrojniji. Zanimljivo je poimanje Kambodžanaca vezano za dolazak bijelaca u Kambodžu. Naime, oni smatraju da većina bijelaca dolazi radi “seks turizma” i zadovoljavanja neobičnih pobuda. Najveći dohodak Kambodža ostvaruje od turizma, a ponuda usluga zaista je neobična. Među njima je ponuda za “ubijanje” u kojoj dobijete listu naoružanja. Primjerice za 15 dolara dobijete pušku AK-47 i možete ustrijeliti kokoš ili pile. Ako želite ustrijeliti kravu dobit ćete mitraljez, a to će vas koštati 400 dolara. Ako promašite, 200 dolara vam se vraća. Uplatite li 1.000 dolara, odvedu vas u džunglu gdje je otvorena sezona lova na čovjeka. Za njegovo eventualno ubijanje ne odgovarate. Srećom Kambodžanac – meta, toliko je vješt da uvijek izmakne lovcima na ljude. To u konačnici najbolje govori o tome koliko je u Kambodži vrijedan ljudski život. I ovdje su dakle sotonska posla.

Isto to vrijedi i za žene. Platite li 150 dolara, obitelj će vam „ustupiti“ mladu djevojku koja će s vama biti u hotelu tjedan dana, brinuti se za vas, kuhati vam, prati rublje… Francuzi, Amerikanci i Španjolci srednjih godina masovnu putuju u Kambodžu s jedinim ciljem; „kupiti“ djevojku. Djevičanstvo ima najvišu cijenu, 600 dolara. Mnoge organizacije za ljudska prava ovdje djeluju, kako bi spriječile ovakve rabote, no situacija se vrlo sporo (ili nikako) popravlja. Najbolje govori izvješće svjetske organizacije World Vision koja je akceptirala podatke da čak visokorangirani državni službenici sudjeluju u tome, za mito će “zažmiriti” na oba oka. Svjetske organizacije apeliraju na europske države, no bez rezultata, a najbolje o tome govori podatak kako je jedan francuski ministar u svojoj knjizi opisao svoja iskustva u Kambodži.

Dječaci uče sestricu kako pokazati slovo V // Foto: Stjepan Odobašić

Ima dosta podataka o tome no ima i zanimljivih pikanterija. Primjerice u sjevernom dijelu Kambodže. U tamošnjim siromašnim selima gdje vladaju “plemenski” običaji, otac mora svojoj kćeri sagraditi kolibu na kraju sela gdje ona prima momke iz cijelog sela. Nakon što ih “isproba” odlučuje se za koga će se udati.

LJUDI SU NAJVEĆE BOGATSTVO

Jedan od značajnih dohodaka Kambodžanaca je uzgoj krokodila čija se koža izvozi. To je godinama bila vrlo profitabilna grana poljoprivrede, no recesija je donijela restrikcije. Kako piše dnevnik Phnom Penh Post tri četvrtine krokodilskih farmi prijavilo se za nove dozvole, ali broj mladih krokodila u izvozu pao je čak za dvije trećine. Kambodža je, kako piše Phnom Penh Post, zadnjih godina izvozi samo 35.000 mladih krokodila u Vijetnam i oko 2.000 krokodila u Tajland između svibnja i srpnja, što je za dvije trećine manje od oko 100.000 mladih krokodila koliko se izvozilo godišnje. Cijene za kvalitetne krokodile su 15 dolara, ali primjerci slabije kvalitete još uvijek imaju cijenu od oko 12 dolara po komadu. U poplavama prije nekoliko godina krokodili su pobjegli iz farmi, pa je Vlada nudila 1-2 dolara po svakom uhvaćenom krokodilu.

Dok roditelji prodaju na štandu, starija djeca čuvaju mlađu // Foto: Stjepan Odobašić

U Kambodži ćete naći mnogo humanitarnih udruga koje pomažu prevladati siromaštvo. Zanimljiv je veličanstveni pothvat Jamesa Timperona i njegovog tima. Skupina je radila u ime fondacije poznate kao “Tabitha Cambodia”, osnovane 1994. Pomaže siromašnim obiteljima da postanu financijski neovisne obradom vlastite zemlje (primjerice, uzgojem vlastitog povrća) ili vođenjem obrta. Timperon i ostali pomagači prvo su skupili donacije za troškove kupnje materijala za izgradnju kuća. Osiguravši sredstva za izgradnju deset domova, volonteri su se zaputili u Kambodžu, gdje su izgradili svih deset koliba u samo dva dana – i to na temperaturi od 40 ⁰C u hladu.

Teško je na ovako malo prostora pisati o Kambodži, jer to je zaista prelijepa zemlja, specifična, a najveće su joj bogatstvo ljudi. Kambodžanci s velikom nadom dočekuju bolje sutra, uvjereni da će se to ostvariti, njihov osmijeh je uz sve uspomene i fotografije, najupečatljivije što ćete ponijeti iz ove zemlje.

FOTO: Stjepan Odobašić 

Oglas

Najnovije objave

Vezane vijesti