Slikarstvo je jače od mene. Daje mi poseban osjećaj. Davno sam shvatio da se ne slika samo bojama, nego i osjećajima. Slikarstvo me tjera da radim što god ono poželi. Tako je svojevremeno govorio poznati slikar Pablo Picasso.
Te tvrdnje potvrđuje i svjetonazor hlebinske naivne slikarice Ljerke Tropšek, dipl. pol., samozatajne umjetnice koju je svijet slikarstva potpuno “zarobio” i danas ispunjava gotovo cijeli njezin život. Slikarstvo joj je otvorilo vrata slikarskog života ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, gdje je do sada izlagala na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama. Osim što je članica Udruge hlebinskih slikara i kipara naive i Društva naivnih umjetnika Hrvatske, u svoje članstvo su je primile poznate udruge slikara Henry Rousseau u Švicarskoj i AIPAN u Italiji. Svake godine izlaže i u međunarodnoj galeriji naivne umjetnosti u Tel Avivu u Izraelu. U svijetu slikarstva se profilirala s motivima proljetnih i ljetnih pejzaža pastelnih boja, cvjetnih motiva koji preferiraju ljepotu Podravine. Na njezinim slikama su cvjetni motivi i prošlih i sadašnjih i budućih vremena jer ljepota i bogatstvo prirode Podravine je bezvremenska. Ta ljepota okoline je uvelike utjecala na oblikovanje njezinog slikarskog izraza. Bezvremenska je i Ljerkina ljubav prema slikanju.
Sjećate li se kada ste naslikali svoju prvu sliku? Što je bila prekretnica u vašem životu da ste započela slikati? Koji motivi su vam bili najveća inspiracija?
Već u osnovnoj školi odabrano nas je desetak učenika za likovnu grupu koju je vodila umjetnički vrlo nadarena učiteljica likovne kulture, rođakinja Krste Hegedušića, i podučavala nas slikarstvu. No, prvu sliku na staklu naslikala sam uz pomoć slikara Dragana Gažija u njegovom atelijeru. To je bio zimski pejzaž. Zatim sam kontinuirano slikala uljanim bojama na staklu, i prije i tijekom školovanja.
Tko vam je bio uzor u slikanju?
Osobno su mi slike Ivana Generalića bile posebno čarobne, bajkovite, imale su neko posebno ozračje.
Poznavali ste legende hlebinske naive. S kojim od slikara ste se najviše družili?
U Hlebinama su se tada profilirali naši najpoznatiji slikari naive Ivan Generalić, Franjo Filipović i Dragan Gaži. Bila sam zadivljena njihovim slikama, motivima, bojama, tehnikom slikanja uljanim bojama na staklu. Kao djeca družili smo se s djecom slikara Franje Filipovića i često boravili u njegovom atelijeru, što nam je slikar dozvolio i s nama razgovarao. Putem do škole prolazili smo pokraj kuće Ivana Generalića pa nas je znao zamoliti da mu pokažemo naše likovne mape sa slikama.
Sjećate li se kad ste izložili svoju prvu sliku? Kada je to bilo i kako se zvala ta slika?
Svoju prvu sliku izložila sam na jednoj školskoj izložbi. To je bila slika koja se zvala ‘Zima u selu’ 1976. godine. Prva samostalna izložba bila mi je u galeriji Pro Arte Kasper u Morgesu, na Ženevskom jezeru u Švicarskoj. Ta se suradnja ostvarila zahvaljujući slikaru Franji Filipoviću koji mi je dao kontakt vlasnika galerije. Kasnije sam niz godina surađivala s tom galerijom koja me je učlanila u njihovu Udrugu naivnih slikara Henry Rousseau.
Članica ste Udruge hlebinskih slikara i kipara naive i Hrvatskog društva naivnih umjetnika. Poznajete dobro naivno slikarstvo. Što mislite o stanju današnje naive, s čime ste zadovoljni, a s čime niste?
Naiva ili naivna umjetnost postoji po posvuda u svijetu. To vidim kada izlažem na međunarodnim izložbama gdje izlažu naivni umjetnici sa svih kontinenata. Očito je da naivna umjetnost nije samo neki likovni pravac ili trend u određenom razdoblju i u određenom dijelu svijeta. U Hrvatskoj postoje naivni slikari u svim krajevima, i slikari i kipari, koji se međusobno razlikuju i u tehnici i u motivima. Na primjeru naše udruge vidim i to da naše slikarstvo i kiparstvo ima svoju publiku, ljude kojima se sviđaju ovakve slike i skulpture i koji ih žele imati u svojim domovima. Moglo bi se reći da se motivi naših recentnih radova pomalo razlikuju od onih naših učitelja, slikara prve i druge generacije hlebinske naive, no još se uvijek nastojimo držati te tradicije. Naše slikarstvo danas ne razmatra socijalnu tematiku izravno, ali ima ipak dodirnih točaka. Tu mislim ponajprije na naše hlebinsko i slikarstvo naive ovih krajeva. Kao motiv prevladava pejzaž koji je smiren, čist, s ekološkim ozračjem jer tu vidimo šumarke, vode po jarcima livada nakon obilne kiše, močvare, žbunje, poljsko cvijeće, vidimo godišnja doba koja su danas drugačija zbog klimatskih promjena, ali na našim slikama nisu. Naši zimski motivi su prave zime s obiljem snijega. Ljudi rade zajedno, druže se. To sve kao da nedostaje u suvremenom svijetu koji se sve više udaljava od prirode.
Neki kažu da se naivno slikarstvo pomalo gasi? Slažete li se s time?
Mislim da se naivno slikarstvo ne gasi i nema razloga za to.
To je posebno važno za hlebinsku udrugu…
Članica sam i jedna od osnivačica Udruge hlebinskih slikara i kipara naive. A društvo ima vrlo bogatu tradiciju i povijest. Nekoliko slikara i kipara naive iz Hlebina odlučilo je da bi trebalo osnovati udrugu kako bismo lakše zajedno nastupali i izlagali naše radove u Hrvatskoj i inozemstvu. Podršku nam je pružao naš mještanin, povratnik iz Australije, Đuro Filipović i naš tadašnji župnik Ivan Novosel. Prvu izložbu udruge održali smo u Galeriji naivne umjetnosti Hlebine 1992. godine. Kasnije je udruga izlagala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a Ministarstvu kulture uputila je prijedlog da se slikanje na staklu uljanim bojama u maniri hlebinske slikarske škole uvrsti na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske, što je i ostvareno 2012.godine.
U zadnje vrijeme kroz tisak se provlači vijest o prestanku rada Hrvatskog društva naivnih umjetnika, što je posebno akceptirano s činjenicom da nema više svoje prostorije u Zagrebu. Što mislite o tome?
Članica HDNU-a sam od devedesetih godina prošlog stoljeća. Kada smo izgubili prostor u Tkalčićevoj ulici HDNU je ‘na čekanju’, ali članovi se ponekad sastanu i porazgovaraju o situaciji. HDNU broji danas blizu 200 članova slikara i kipara naive iz svih krajeva Hrvatske. S obzirom na to da HDNU više nema svojih prostorija, ‘inventar’ je smješten u jedno skladište u Novom Zagrebu. Predsjednik društva kontaktira s članovima i kaže da se čeka natječaj koji raspisuje Grad Zagreb, no nikako nema natječaja. Neki prostor koji je obećan još nije obnovljen od potresa i svi čekamo na natječaj.
Likovni kritičari se žale da je sve manje mladih i novih slikara naive. Zbog čega je to tako, postoji li rješenje?
Udruga hlebinskih slikara i kipara naive nekoliko puta je organizirala takozvanu školu slikanja uljanim bojama na staklu za učenike viših razreda osnovne škole, mlade i za nekoliko odraslih iz naše općine. Odazvao se zavidan broj zainteresiranih. Nekoliko njih nastavilo je slikati i razvijati se te su s vremenom postali i članovi naše udruge. Djeca i mladi su tijekom školovanja tu i tamo još slikali, no nakon završenog školovanja, kada su se zaposlili, više nisu imali vremena za slikanje, što je razumljivo s obzirom na ovaj ubrzani tempo i stil života. Slikanje na staklu zahtijeva zaista puno vremena i strpljenja. Mladi za ovo slikarstvo nemaju vremena, oni radije slikaju na platnu akrilnim bojama, što je neusporedivo brže. Takvih slika naive vidjela sam puno na međunarodnim izložbama naivnog slikarstva. Trebalo bi poraditi na upoznavanju mlađih generacija s ovim ‘slikarskim draguljem’ Podravine. Veseli me da sa svojim kolegama iz udruge promičem i slijedim tradiciju hlebinske škole. Iako nas u Hlebinama nema više toliko kao što je to nekada bilo, nastojimo prenijeti tradiciju i na mlađe generacije da se nastavi tradicija ‘hlebinskog, slikarskog čuda’.
Recite nam za kraj i gdje ste do sada izlagali svoje slike…
Svoje slike na staklu i na platnu izlagala sam na više od stotinu skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Africi i Izraelu. Neke slike završile su i u Japanu i u Australiji. Slikam i dalje uglavnom na staklu, ali i uljanim bojama na platnu. Odabirem nove motive, kreiram, eksperimentiram. Zadovoljstvo mi je sudjelovati na izložbama, ali i biti prisutna u galerijama gdje su izložena dijela slikara iz različitih zemalja. Prije sam često posjećivala galerije u Italiji pa ako ću imati prilike namjeravam ponovo u Italiju.
Video pogledajte OVDJE.
