Kažu da nema te ljepote koja može zamijeniti miris rodne grude. Čovjek se veže za mjesto, ljude i uspomene. A najljepše je kad postaneš “čuvar duše” svojeg mjesta. Kada sam dogovarao intervju s načelnicom Općine Virje Kristinom Filipović, univ. mag. iur., i razgovarao s njezinim suradnicima i prijateljima, shvatio sam da ove početne rečenice mogu biti zajednički nazivnik njenog svjetonazora. I odmah mi je pala na pomisao jedna od brojnih pjesama pučkog pjesnika i Virovca Petra Petričeca.
Virje, naše lepo belo Virje, tristopedeset i neke više let.
Te dežđi vmiva, vetri načesava, zime ti bele gaće oblače.
A jesen crleno vino natače, koruzni i pšenični vali, te zapluskavali.
O tebi, dok nas bo, bomo popevali, mi te bomo navek radi imali.
Nezavisna Kristina Filipović jedna je od mlađih općinskih načelnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koja je hrabro ušla u “političke vode”, a sve kako bi pridonijela napretku Virja. Iako nije prošlo puno vremena otkako je izabrana za načelnicu, ona je hrabro i odlučno i s puno entuzijazma krenula u posao za koji je izabrana. Svjesna da je uspjeh ono što procjenjuju drugi, no zadovoljstvo je ono što procjenjuješ sam. Kažu da je javna služba kruna karijere i mladim ljudima najvrjednija ambicija. Politika je i dalje najveća i najčasnija pustolovina.
Kako je biti jedna od najmlađih općinskih načelnica u našoj sjevernoj regiji?
Prije svega, osjećam ponos biti načelnicom Općine Virje, ovako velike i razvijene općine vrijednih ljudi i velikog potencijala. Pobjeda na lokalnim izborima meni je zapravo bila i potvrda mojeg dotadašnjeg rada. Velika je to čast i odgovornost.
Što je bio glavni poriv da krenete u “političke vode”?
S obzirom na to da sam u Općini Virje radila više od 20 godina na radnom mjestu pročelnice, bila sam upoznata sa svim projektima, s potrebama mještana i mogućnostima napretka, tako da me u mojoj odluci vodila želja da se općina nastavi razvijati putem već započetih projekata, kao i kroz nove ideje.
Smatrate li se zanesenjakinjom ili praktičnom idealisticom? Vjerujem da vas je dočekalo puno posla, projekata i ostvarivanje vaših novih ideja i planova?
Bila sam svjesna da ću raditi više nego ikad, s vrlo malo slobodnog vremena. Često govorim da mi nedostaje vremena i još jedne ruke da sve obavim što moram i što želim, jer osim svojeg dosadašnjeg posla kojeg ne mogu prenijeti na nekog drugog, imam i nove obaveze, sastanke, a ideja je puno. Ne bih rekla da sam zanesenjakinja, svemu pristupam realno i koliko je moguće objektivno.
Dajte nam svoju kratku osobnu kartu, tko je Kristina Filipović’?
Jedna normalna žena koja je sve u životu postigla sama, od fakulteta do prvog posla, zatim radnog mjesta pročelnice, do današnje pozicije. Imam obitelj na koju sam ponosna, supruga i dva, sada već velika sina. Hobija imam dosta, čitanje knjiga, ručni rad, cvijeće sobno i vrtno, obavezno sadim vrt i uređujem okućnicu…
U svom dosadašnjem mandatu dali ste već mnogo intervjua, no ovaj smo upriličili uoči jedne od najznačajnijih manifestacija, Virovske prkačijade. Što za vas osobno, a i za Virje znači ovaj prvi europski festival malih kolača?
Znate onaj osjećaj, dok gledate dijete kako se rađa, raste i razvija… To je Prkačijada za mene. Od početka sudjelujem i smatram se dijelom ove manifestacije. Isto tako i za Virje, Prkačijada je prepoznata širom Hrvatske, kao i u raznim zemljama svijeta, po Prkačijadi nas ljudi, naročito slastičarski svijet, poznaje, i u tom smjeru treba i nastaviti, na Prkačijadi graditi turizam i uz turizam povezane gospodarske grane.
Volite li vi prkače? Koliko vas podsjećaju na djetinjstvo, a koji prkač vam je najbolji? Pečete li prkače i koje?
Naravno da volim. Miris prkača podsjeća me na dom i taj osjećaj nosim iz roditeljskog doma. Isto tako se trudim i u svojem domu da barem za Božić i Uskrs cijela kuća miriše na prkače. Tada ih najčešće pečem prema željama ukućana pa su tu obavezno išleri, vanil kiflice i zvjezdice, a meni su najdraži obični ‘starinski mašinski’ keksi.
Iako su mediji već objavili dijelove ovogodišnjeg programa, što nas novoga očekuje na 11. Prkačijadi?
Tijekom ovih 10 godina Prkačijade uočili smo da mještani vole biti sudionici priprema za ovu manifestaciju, a s obzirom na to da ove godine nećemo izrađivati ‘plasnicu zvezdic’, organizirat ćemo radionice i pečenje prkača u tjednu prije Prkačijade. Od 5. do 8. svibnja ćemo okupljati žene, udruge i sve koji žele nešto naučiti oko pripreme prkača, a sve što se ispeče tijekom tjedna bit će ponuđeno tijekom subote poslijepodne. Plan je tijekom sva tri dana Prkačijade, 8., 9. i 10. svibnja, u središtu Virja imati puno domaćih i stranih gostiju, puno sadržaja djecu i mlade, zapravo za sve dobne skupine. Ostaju Vrtićka i Mala prkačijada, glavna Prkačijada je u subotu, a sada će biti i nedjelja potpuno popunjena. S obzirom na to da se 10. svibnja obilježava Svjetski dan kretanja, povezali smo prkače i šetnju kroz slatku potragu za prkačima, a sve završava zajedničkim druženjem ispod šatora.
Koliko je, po vašem mišljenju, Prkačijada pridonijela turističkoj promidžbi Virja i Podravine?
Prkačijada je značajno pridonijela promociji Virja, turističkoj ponudi cijele općine i Podravine. Ovo je manifestacija na koju se poziva i naša, Koprivničko-križevačka županija, a koja je ucrtana u rokovnike brojnih majstora u slastičarstvu i chefova. Prkačijada je manifestacija koja nas s područja općine Virje sve ujedinjuje jer sudjeluju svi, od ustanova, prvenstveno Turističke zajednice područja Središnja Podravina, i brojnih udruga do pojedinaca, na čemu sam svima vrlo zahvalna.
Virovska prkačijada je jedini događaj u Podravini gdje se natječu i vaši kolege i kolegice, općinski načelnici i načelnice, u spravljanju prkača? Kakva slastičarska “umijeća” od načelnika i načelnica očekujete ove godine?
Ideju natjecanja u spravljanju prkača su kolege načelnici i načelnice vrlo dobro prihvatili, čak je sam župan Tomislav Golubić izrazio želju da sudjeluje. Ove godine će se natjecati u dubljenju i spajanju breskvica. Očekujem ponajprije dobru zabavu i zajedništvo, lijepe uspomene, a vjerujem i dobre i koliko toliko lijepe breskvice.
S Prkačijadom je Virje postalo jedno o vodećih mjesta s preferiranjem slastičarske baštine Podravine. Moram reći da je Prkačijada najzaslužnija što je zaštićena podravska mazanica. Smatrate li da dovoljno cijenimo naše domaće i izvorno? Što biste vi osobno u tom smislu promijenili?
Rekla bih da sami možda preferiramo domaće i izvorno, ali nedovoljno to ističemo, nedovoljno smo eksponirani u medijima, naročito na televiziji, s našom domaćom kuhinjom, domaćim prkačima i kolačima općenito. Ako ne možemo zasebno svaka općina, odnosno grad, uspjeti u promoviranju svojih slastica, Virje podravske mazanice, Đurđevac pogače s oreji, Delovi s kašnjacima…, možda bi bilo dobro napraviti jednu zajedničku priču sa svime što imamo ili želimo zaštititi pa tako uspijemo postići veću vidljivost i potražnju. Tu se onda javlja drugi problem, ako i povećamo potražnju za na primjer našom mazanicom, problem je što ona nije stalno dostupna za konzumirati i kupiti, nema ugostiteljskih objekata koji bi pružali tu uslugu. U tom smislu je Općina Virje uvela ove godine potpore za razvoj turizma, a između ostalih tu su i mjere za otvaranje i opremanje takvih trgovina i ugostiteljskih objekata.
Uskoro kreće zaštita kašnjaka, novigradske pogače, kovrtanja. Entuzijasti rade na zaštiti bregofske pite u Europskoj uniji… Koji je najpopularniji kolač među virovskim ženama?
Možda mađarica, ako pitate žene u Virju. Mislim da se najviše od kremastih kolača peku mađarice i kremšnite. Uz mađaricu će uvijek biti i prepirke. Od koliko kora mora biti mađarica, od pet ili čak do osam, pa je i to nešto oko čega se može graditi zanimljiva priča.
Molim vas da uputite poziv posjetiteljima ovogodišnje Prkačijade?
Pozivam ljubitelje slastica, starinskih prkača i općenito kolača, ali i dobrog druženja i zabave uz bogatu gastroponudu, da posjete 11. Virovsku prkačijadu 8., 9. i 10. svibnja u Virju, da uživaju u svemu što ćemo pripremiti za sve naše drage goste i posjetitelje. Želimo da se svi osjećaju dobrodošlo i da iz Virja ponesu lijepe uspomene, pozitivnu energiju i poneki dobar prkač.
I da završimo s pjesmom Belo Virje. Petričec na kraju pjesme kaže:… O tebi, dok nas bo, bomo popevali, mi te bomo navek radi imeli… Možemo li ga nadopuniti: Prkačijada, mi te bomo navek radi imeli?
Naravno, Prkačijada zanavek!
