U župi svetog Ivana Krstitelja u Tounju ovogodišnje je Vazmeno trodnevlje proteklo u snažnom ozračju vjere, zajedništva i očuvanja vrijedne duhovne i kulturne baštine.
Zahvaljujući trudu župnika vlč. Josipa Štefančića, članova KUD-a Tounjčica i brojnih župljana, oživljeni su stari običaji koji su desetljećima bili gotovo zaboravljeni. Time je tounjska zajednica još jednom pokazala koliko joj je stalo do očuvanja vlastitih tradicija i identiteta.
Na Veliki četvrtak u Tounju je obnovljen lijep i vrijedan običaj pranja nogu, koji su uz pomoć župnika pripremili članovi KUD-a Tounjčica. Ovaj je obred u Tounju održan posljednji put 1991. godine. Tijekom misnog slavlja župnik je oprao noge dvanaestorici muškaraca odjevenih u narodne nošnje, čime se simbolično prisjetilo Isusove geste poniznog služenja svojim učenicima na Posljednjoj večeri. U obredu su sudjelovali članovi KUD-a, Župnog pastoralnog vijeća i mladi iz Tounja: Franjo Vukmanić, Željko Pribanić, Karlo Capan, Ivica Franjković, Zdravko Crnić, Ivan Požega, Branko Rumenović, Ivica Cazin, Mihael Rebrović, Marko Rebrović, Mirko Drašković i Sven Zoretić. Njihovo sudjelovanje u narodnim nošnjama dodatno je naglasilo povezanost vjere i tradicije u tounjskoj zajednici.
Misno slavlje dodatno su obogatili članovi KUD-a i vjernici koji su sudjelovali u očuvanju starih liturgijskih običaja. Pjevačice KUD-a otpjevale su pjesmu ‘O Isuse naš premili’ u znak ustanovljenja Svetoga reda. Kaštalda je tom prigodom spustio raspelo s oltara, zavezao zvona te koristio škrebetaljku, dok se za vrijeme prijenosa Presvetog oltarskog sakramenta pjevala pjesma ‘Divnoj dakle’.
Nakon spomena Posljednje večere i Isusove geste poniznog služenja, tounjska se župna zajednica na Veliki petak okupila u sabranosti i molitvi kako bi se prisjetila Kristove muke i smrti na križu. Održani su obredi, a u liturgiji su, uz župnika, sudjelovali i članovi KUD-a Tounjčica, koji su svojim angažmanom doprinijeli dostojanstvu i dubini ovog svetog dana.
Muku Gospodina našega Isusa Krista čitali su Mile Jarnević kao evanđelist, župnik Josip Štefančić u ulozi Isusa, Zdravko Crnić kao Pilat, Željko Pribanić kao Petar, Katica Juraić kao sluškinja te Branko Rumenović kao sluga. Tijekom klanjanja križu posebno dirljiv trenutak bio je izvođenje prijekora ‘Puče moj’, koji je otpjevao Lovro Grgurić, potaknuvši vjernike na sabranost i molitvu.
Nakon dana tišine, molitve i razmatranja Kristove muke, tounjska se zajednica na Veliku subotu ponovno okupila oko Isusova groba, gdje je obnovljen jedan od najstarijih i najdirljivijih mjesnih običaja.
Naime, članovi KUD-a Tounjčica nakon više od osamdeset godina oživjeli su gotovo zaboravljeni običaj Moliteljica – pobožno čuvanje i molitvu žena uz Isusov grobak. Prema kazivanjima starijih mještana, grob su nekoć čuvale žene koje su u tišini molile, dok muškarci nisu sudjelovali jer su bili u ratu ili su stradali. Običaj je započinjao rano ujutro i trajao sve do dolaska žene sa svadbenim vijencem, koji bi bio položen na oltar kao snažan znak žalosti i duboke tuge. Ove godine taj je dirljiv običaj ponovno oživio. Prve moliteljice nakon više od osam desetljeća bile su Mia Pribanić, Gabrijela Brletić, Renata Rebrović, Katica Juraić, Ruža Pribanić, Magdalena Pribanić, Petra Pribanić, Ankica Pribanić i Branka Vukmanić.
Obnovu običaja podržali su i članovi KUD-a Željko Pribanić, Ivan Požega, Marko Rebrović, Lovro Grgurić, Ivica Franjković, Zdravko Crnić, Franjo Vukmanić i Branko Rumenović, koji su se također uključili kao čuvari Isusova grobka.
U čuvanju groba sudjelovali su i članovi DVD-a Tounj Matija Matešković, Ivan Juraić, Luka Brletić i Marino Cvitanović, kao i članovi lovačkog društva Srnjak Tounj Mirko Drašković i Mijo Andrić. U očuvanju ovog vrijednog običaja pomogao je i župnik Josip Štefančić, dok je sam običaj rekonstruiran prema istraživanju i zapisu Branka Rumenovića. Brojni mještani Tounja tom su prigodom imali priliku pokloniti se mrtvom Isusu i podržati obnovu ove značajne tradicije.
Dok je dan Velike subote bio obilježen tihom molitvom i čuvanjem Isusova grobka, večer je donijela svjetlo uskrsne nade. Vazmeno bdjenje u Tounju proteklo je u svečanom, dostojanstvenom i dirljivom ozračju zajedništva i vjere.
Mladi članovi KUD-a Tounjčica pratili su župnika prilikom svečanog unosa uskrsne svijeće u crkvu, dok su ostali članovi sudjelovali pjesmom i čitanjima, dajući liturgijskom slavlju poseban ton pobožnosti i tradicije.
Tijekom slavlja kaštalda je na oltar stavio uskrslog Krista, odnosno Aleluju, koja na oltaru ostaje tijekom cijeloga uskrsnog vremena, nakon čega se ponovno vraća raspelo. Ovaj čin simbolično označava radost Kristova uskrsnuća i početak uskrsnog razdoblja u liturgijskoj godini.
Na završetku bdjenja župnik je blagoslovio hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov. Među njima su bile i članice KUD-a Tounjčica, koje su donijele košare s hranom kako bi očuvale ovaj vrijedan običaj i tradiciju blagovanja blagoslovljene hrane na uskrsno jutro u krugu obitelji.
Članovi KUD-a ovom običaju pridaju posebnu važnost, svjesni njegove duboke ukorijenjenosti u identitetu i životu tounjske zajednice. O snazi i trajnosti ove tradicije svjedoči i činjenica da su je Tounjci ponijeli sa sobom prilikom iseljavanja u Sjedinjene Američke Države, gdje su je nastavili njegovati i prenositi na nove naraštaje, o čemu postoje i pisani zapisi. Stariji članovi KUD-a, vraćajući se kućama nakon bdjenja, uzimali su i komadić izgorenog drveta s vazmenog ognja. Nosili su ga svojim domovima kao simbol blagoslova i novoga života. Njime bi se simbolično oprali, ali i zapalili prvu uskrsnu vatru u vlastitom domu, čime su u obiteljski prostor prenosili svjetlo i toplinu uskrsne radosti.
Ovogodišnje Vazmeno trodnevlje u Tounju pokazalo je koliko su vjera, zajedništvo i tradicija duboko ukorijenjeni u životu ove župne zajednice. Obnavljanjem gotovo zaboravljenih običaja, poput pranja nogu i čuvanja Isusova groba, mještani Tounja ne čuvaju samo uspomenu na prošla vremena, nego aktivno prenose svoju duhovnu i kulturnu baštinu na nove naraštaje. Upravo kroz takva zajednička nastojanja tradicija ostaje živa, a uskrsna poruka nade, svjetla i novoga života nastavlja povezivati ljude i obitelji tounjskog kraja.
Foto: KUD Tounjčica
