Krenuli smo u zemlju vjetrenjača, kanala, zelenih pašnjaka i ribarskih kuća. Od svih zemalja Beneluksa, upravo njoj su dali nadimak „idilična Nizozemska“. Čekalo nas je vrlo zanimljivo sedmodnevno putovanje na kojem smo prešli gotovo 4.000 kilometara.
Nakon prelaska austrijske granice, uobičajena turistička postaja je Regensburg, jedan od najljepših srednjovjekovnih gradova Njemačke. Tamo je nezaobilazan običaj na obali Dunava kušati domaće kobasice sa zeljem i popiti poznato njemačko pivo. Nakon noćenja u okolici Frankfurta, drugog smo dana već bili na obalama velikog nizozemskog jezera IJsselmeer.
Priča o Nizozemskoj zapravo je priča o narodu koji je moru „oteo“ zemlju. Uz pomoć nasipa i isušivanja morskih dijelova, takozvanih poldera, Nizozemci su desetljećima dobivali nove obradive površine. Te su brane simbol pobjede čovjeka nad prirodom, ali i podsjetnik na tragične događaje kada bi more probilo nasipe. Inače, na nizozemskom jeziku riječ dam znači brana.
Marken i Volendam: Između biznisa i bajke
Naše prvo odredište bio je Volendam, tipično ribarsko selo koje danas živi punim plućima zahvaljujući turizmu. Luke su prepune posjetitelja koji obilaze trgovine suvenirima. Klompe su najtraženiji artikl, a asortiman je zaista širok – od autohtonih proizvoda do modernog kiča. Restorani nude morske specijalitete po cijenama pristupačnim i za hrvatski džep, a ispred svake kuće dominiraju besprijekorno uređeni cvjetnjaci.
Sasvim drugačiji dojam ostavlja susjedni Marken, nekadašnja otočka zajednica udaljena 16 kilometara od Amsterdama. Do njega vodi uska cesta duž nasipa, a selo izgleda kao iz davne bajke. Dok su stanovnici Volendama (uglavnom katolici) izrazito okrenuti biznisu, u Markenu (gdje prevladavaju protestanti) mještani nisu toliko oduševljeni masovnim turizmom pod prozorima. Ulaz u selo za autobuse naplaćuje se 40 eura, a rijetki trgovci, poput starca koji naplaćuje razgledavanje autentične markenske kuće, čuvaju duh prošlosti.
Svjetska prijestolnica sira
Nedaleko se nalazi i selo Edam, dom svjetski poznatog sira edamera. Zanimljivo je da Nizozemci godišnje konzumiraju čak 14 kilograma sira po glavi stanovnika. Uz edamer i goudu, popularan je i friese nagelkaas – sir s klinčićima, koji je postao hit još u 17. stoljeću.
Posebna su atrakcija aukcije sira u gradovima poput Alkmara, gdje članovi udruge „Gilda“ u tradicionalnim odorama, sa šeširima čije boje označavaju pripadnost, režu i važu kolutove sira. Danas su te aukcije prvorazredan turistički show, posebno u ljetnim mjesecima.
Amsterdam – Grad kanala i sloboda
Naše sljedeće odredište bio je Amsterdam. Iako je riječ o maloj zemlji koju možete proputovati u nekoliko sati, stalne prometne gužve nalažu strpljenje. Amsterdam nas je oduševio arhitekturom, kanalima i vrevom na trgu Dam.
Gradom dominiraju mladi i turisti, a posebno je živo uoči 30. travnja, kada se slavi Kraljičin dan (danas Kraljev dan). Tada se cijela nacija odijeva u narančasto i slavi na ulicama. Amsterdam nazivaju i „gradom poroka“. Prostitucija je legalizirana 1990. godine, a najpoznatija četvrt crvenih svjetiljki, De Wallen, nalazi se u najstarijem dijelu grada. Ipak, taj dio grada noću zahtijeva oprez zbog džepara.
Putopisna reportaža Stjepana Odobašića: Porto Cervo, najskuplji ‘turistički raj’
Gastronomski užici i Delft
Put nas je dalje vodio u Haag, sjedište europskog pravosuđa, gdje smo u muzeju Mauritshuis uživali u remek-djelima poput Vermeerove „Djevojke s bisernom naušnicom“.
U obližnjem egzotičnom gradiću Delftu, poznatom po plavom porculanu, isprobali smo morske specijalitete na tržnici te čuvene nizozemske palačinke – poffertjes. Ove male, slatke palačinke s jagodama, šlagom i sirupom (stroop) pravi su pogodak. Od ostalih specijaliteta izdvajamo Gerookte paling (dimljena jegulja), bitterballen (mesne okruglice) te sirovu haringu s krastavcima i lukom.
Od obale Sjevernog mora do rotterdamskih visina
Predvečer smo posjetili Scheveningen, poznato ljetovalište na Sjevernom moru s nepreglednim pješčanim plažama. Iako je more hladno, oseka nam je omogućila dugu šetnju i skupljanje tisuća školjki.
Posjet smo završili u Rotterdamu, najvećoj europskoj luci. Poseban doživljaj bio je uspon na toranj Euromast. S visine od 200 metara grad nam je bio „na dlanu“, a panoramski pogled na moderne mostove i brodove bio je savršen završetak nizozemske avanture.
KRUH KAO ŽIVOTNI STIL: Nizozemska kultura stola
Nizozemci su istinski ljubitelji kruha. Konzumiraju ga uz doručak i ručak, pa fraza „staviti kruh na stol“ ovdje doslovno znači osigurati egzistenciju.
Povijest i tradicija: Nekada je izbor kruha označavao društveni status. Bogatiji na zapadu jeli su bijeli pšenični kruh, dok su se siromašniji na istoku i jugu hranili crnim raženim kruhom. Tek nakon Drugog svjetskog rata bijeli je kruh postao dostupan svima.
Beskrajne varijacije: Tipična štruca radi se od pšeničnog brašna, vode, soli i kvasca, no recepti se danas nadopunjuju mlijekom, pivom, maslacem, začinima, sirom ili ribom. Popularne su i slatke varijante s grožđicama i cimetom.
Običaji: Rođenje djeteta slavi se uz tradicionalni dvopek posipan sjemenkama zvanim muisjes. Boja šećera na njima otkriva spol djeteta – plava za dječake, ružičasta za djevojčice. Na vjenčanjima se pak peče wikkelkindje („umotana beba“), kruh koji simbolično sugerira mladencima želju za potomstvom.
Rembrandtov dug: Zanimljivost iz povijesti kaže da je Rembrandtova udovica, rješavajući slikareve dugove, gradskom pekaru morala predati dvije slike kako bi podmirila račun za kruh.
Recept: Wentelteefjes (Nizozemski „pohani“ kruh) – savršen način za iskoristiti stari kruh
Sastojci: 4 šnite starog kruha, 2 jaja, 1 dl mlijeka, 2 žličice cimeta, maslac, šećer.
Priprema: Zamutite jaja, mlijeko i cimet. Umočite kruh u smjesu da omekša. Pecite na rastopljenom maslacu na tavi dok ne poprimi zlatno-smeđu boju s obje strane. Poslužite toplo, posipano šećerom i cimetom.
