S dolaskom toplijih dana počinje i sezona krpelja, sitnih parazita koji se hrane krvlju ljudi i životinja, a iako njihov ugriz najčešće prolazi neprimjetno i bezbolno, posljedice mogu biti ozbiljne.
Stručnjaci upozoravaju da su krpelji među najvažnijim prijenosnicima zaraznih bolesti jer mogu prenositi velik broj mikroorganizama – virusa, bakterija i parazita.
U javnosti se s krpeljima najčešće povezuje lajmska bolest, no ona predstavlja tek dio šire slike. Procjenjuje se da mogu prenijeti i do dvadesetak različitih bolesti, među kojima su krpeljni meningoencefalitis, anaplazmoza, erlihioza, rikecioze, babezioza i tularemija. Riječ je o bolestima koje često prolaze neprepoznato jer su simptomi nespecifični – povišena temperatura, umor, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima – pa se lako zamjenjuju s drugim stanjima.
Upravo zbog toga dio infekcija ostaje nedijagnosticiran ili se prepozna tek u kasnijoj fazi. Kod lajmske bolesti prvi i najčešći znak je karakteristično crvenilo na mjestu ugriza, često u obliku mete, koje se može pojaviti nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon ugriza. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme, može zahvatiti zglobove, živčani sustav i srce.
Pažljivo ukloniti krpelja
Stručnjaci upozoravaju i na jednu čestu pogrešku, i to gnječenje krpelja prilikom uklanjanja. Takav postupak može biti opasan jer se pritiskom sadržaj iz tijela krpelja može istisnuti u ranu, čime se povećava rizik prijenosa uzročnika bolesti. Zbog toga se krpelj treba ukloniti pažljivo, bez stiskanja, hvatajući ga pincetom što bliže koži i lagano izvlačeći prema gore.
Važno je naglasiti da nisu svi krpelji zaraženi niti svaki ugriz dovodi do bolesti. Čak i kada je krpelj nositelj uzročnika, ne mora nužno doći do prijenosa. Jedan od ključnih čimbenika je vrijeme – što je krpelj dulje pričvršćen za kožu, veći je rizik infekcije. Smatra se da je rizik minimalan ako se krpelj ukloni unutar prvih 24 sata.
Krpelji su dio prirodnih ekosustava i najčešće obitavaju u vlažnim i sjenovitim područjima – šumama, livadama, uz rijeke, ali i u urbanim sredinama poput parkova i vrtova. Ne ‘napadaju’ aktivno poput komaraca, već čekaju na travi ili granama da se domaćin približi, nakon čega se prihvaćaju za kožu.
U Hrvatskoj se povećani rizik od ugriza bilježi u sjeverozapadnim dijelovima zemlje, uključujući područje Zagreba, Zagorje i Međimurje, kao i u Gorskom kotaru, Lici i dijelovima Slavonije. Ta su područja poznata i kao prirodna žarišta bolesti koje prenose krpelji, osobito krpeljnog meningoencefalitisa.
Crvenilo na koži koje se širi
Sezona krpelja traje od proljeća do jeseni, s vrhuncem aktivnosti u proljetnim mjesecima. Njihova aktivnost ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka, a bude se već kada temperature prijeđu pet do sedam stupnjeva Celzija. Tijekom vrlo toplih i suhih razdoblja nešto su manje aktivni, no zbog klimatskih promjena sezona njihove aktivnosti sve se više produljuje pa ih se može susresti i tijekom blagih zimskih dana.
Lajmska bolest je infekcija koju uzrokuje bakterija, a na ljude se prenosi ugrizom zaraženog krpelja. Prvi je put prepoznata 1970-ih godina u SAD-u, kada je u jednom gradu primijećen neuobičajeno velik broj djece s problemima nalik artritisu. Istraživanjem je otkriveno da su svi bili izloženi ugrizima krpelja i da se prije bolesti često javljao karakterističan osip na koži.
Može zahvatiti različite dijelove tijela – kožu, zglobove, živčani sustav i srce. U početku se najčešće pojavljuje kao crvenilo na mjestu ugriza, koje se postupno širi. Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, bakterija se može proširiti organizmom i uzrokovati ozbiljnije tegobe, poput bolova u zglobovima, neuroloških simptoma ili srčanih problema.
Iako nije svaki ugriz krpelja opasan, važno je na vrijeme prepoznati simptome i reagirati, jer se bolest u ranoj fazi uspješno liječi antibioticima.
Uz lajmsku bolest, u Hrvatskoj je posebno važan krpeljni meningoencefalitis – virusna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav i može imati ozbiljne posljedice. Za razliku od lajmske bolesti, protiv ove infekcije postoji učinkovito cjepivo. Preporučuje se osobama koje često borave u prirodi, poput planinara, šumara i lovaca, ali i svima koji žive ili borave u područjima povećanog rizika.
Cijepljenje se provodi u nekoliko doza, a zaštita se održava docjepljivanjem svakih nekoliko godina. Cjepivo je dostupno u zavodima za javno zdravstvo i drugim zdravstvenim ustanovama, ali se u pravilu plaća jer nije dio obveznog programa cijepljenja.
Krpelj može ostati danima neprimijećen
Najvažniji oblik zaštite ipak ostaju preventivne mjere. Preporučuje se nošenje duge i svijetle odjeće prilikom boravka u prirodi, korištenje repelenata (sredstava koja odbijaju insekte i krpelje) te temeljit pregled tijela nakon povratka, osobito na pregibima kože, vlasištu i iza ušiju. Budući da je ugriz bezbolan, krpelj može ostati neprimijećen satima ili čak danima.
Ako se krpelj uoči na koži, treba ga ukloniti što prije i pravilno. Ne preporučuje se korištenje ulja, alkohola ili drugih sredstava prije vađenja jer to može potaknuti izlučivanje sadržaja iz krpelja. Nakon uklanjanja mjesto ugriza treba dezinficirati, a u danima koji slijede obratiti pozornost na eventualne simptome poput crvenila, povišene temperature ili opće slabosti.
Sve češće se spominje i analiza krpelja nakon uklanjanja, no stručnjaci ističu da ona nije standardni dijagnostički postupak. Ipak, može biti korisna u procjeni rizika, osobito ako uključuje podatke o vrsti krpelja i vremenu koje je proveo na koži.
Sve veća prisutnost krpelja i bolesti koje prenose upozorava na važnost informiranosti i pravodobne reakcije. Iako ih nije moguće potpuno izbjeći, odgovorno ponašanje i osnovne mjere zaštite mogu značajno smanjiti rizik i spriječiti ozbiljne zdravstvene posljedice.
Autor: Vedrana Larva
